SVETINJA
Manastir Svetog Krsta je muški manastir Jerusalimske Pravoslavne Crkve, smešten u Jerusalimu, u Izraelu.
Jedan je od najčuvenijih u Svetoj Zemlji. Nazivaju ga „obitelj gruzijske slave“ ili „obitelj u ime Svetog Krsta“.
Unutar njegovih zidova nekada je živeo znameniti gruzijski pesnik Šota Rustaveli.
Legende o nastanku
Nije poznato tačno vreme osnivanja manastira. Postoji više legendi:
– Najpoznatija je vezana za rimskog imperatora Konstantina Velikog (oko 285–337) i njegovu majku Jelenu Ravnoapostolnu. Osnivanje manastira se, po ovom predanju, datira u period od 320. do 330. godine. Ipak, rani istorijski izvori ne pominju njihovu ulogu u izgradnji.
– Drugo predanje navodi da je manastir osnovan u V veku, kada je gruzijski vladar Mirijan III, na hodočašću u Svetu Zemlju, dobio zemlju od cara Konstantina i tu podigao manastir.
– Još jedna priča kaže da je manastir izgrađen u vreme vizantijskog cara Iraklija (610–641), koji je, vraćajući se iz rata protiv Persijanaca, naredio izgradnju manastira na mestu gde je boravio sa časnim Krstom Gospodnjim.
Naučna istraživanja
Istraživanja pokazuju da manastir nije postojao pre VII veka. Prvobitno su ga izgradili Grci, a nastao je svakako pre arapskog osvajanja Palestine 638. godine. Dobijeni rezultati dozvoljavaju da se pretpostavi da je manastir osnovan u vreme vladavine imperatora Justinijana Velikog (527–565).
Nakon toga, istorija manastira je nepoznata do sredine XI veka.
Gruzijski period
U XI veku gruzijski car Bagrat IV Kuropalat, po blagoslovu Prepodobnog Jevtimija Svetogorca i staranjem monaha Georgija-Prohora, obnavlja manastir.
Period procvata traje od početka XIV do početka XVI veka. Međutim, 1517. godine, kada Palestina pada pod vlast Turaka, nastupaju teška vremena. Novi osvajači nisu bili naklonjeni Gruzijcima. Uz to, unutrašnje nesuglasice i gubitak finansijske podrške iz Iverije dovode do opadanja. Manastir je bio prinuđen da proda veliki deo svojih poseda.
Propadanje i pokušaji obnove
Početkom XVII veka pokušava se obnoviti zajednica iverijskih monaha. Međutim, dugovi su bili veliki. Iako je 1643. godine nastojatelj Nikifor pokrenuo obnovu crkve (kupola, oltar, ikonostas, zidno slikarstvo), problemi su nastavljeni. Novac poslat iz Iverije za otplatu dugova je izgubljen, a manastirom zavladaju kreditori.
U teškim okolnostima pomaže Jerusalimska Patrijaršija na čelu sa patrijarhom Dositejem II (1669–1707). Plaćeni su dugovi, i u svim pravoslavnim zemljama prikupljana su sredstva za manastir.
Manastir prelazi pod jurisdikciju Jerusalimske Patrijaršije. Izgrađene su nove građevine, kelije pretvorene u učionice, trpezarija prilagođena novim potrebama, podignuta kapela, a biblioteka je dobila stotine knjiga. Osnovan je i muzej – prvi u Jerusalimu.
Bogoslovska škola
Patrijarh Kiril II (sredina XIX veka), prvi patrijarh koji je duže boravio u Palestini, osniva duhovnu školu za sveštenike u manastiru Svetog Krsta. Godine 1853. otvara se Bogoslovska škola, a 1855. počinje novi procvat.
Uprkos tome, tokom XVIII i prve polovine XIX veka manastir je bio izložen stalnim pretnjama muslimana. U manastiru je ipak boravio znatan broj monaha.
Opadanje i nova obnova
Škola je delovala do 1908. godine, kada je zatvorena zbog finansijskih problema. Usledio je period opadanja. Dugo vremena u manastiru nije bilo drugih stanovnika osim nastojatelja.
Od 1970. do 1973. Jerusalimska Patrijaršija sprovodi potpunu obnovu zgrada, mozaičnih podova i delimičnu konzervaciju fresaka. Po odluci patrijarha Diodora, crkva i posedi manastira postaju dostupni javnosti.
Izgled i umetnost
Manastir se nalazi u delu Jerusalima koji se zove Novi grad, u dolini Krsta. Podseća na manastire Svete Gore Atonske – kao tvrđava, sa masivnim kamenim blokovima, malim prozorima i uskim ulazom.
Saborna crkva izgrađena je oko 1038. godine. Barokna zvonara podignuta je 1850. godine.
Unutar manastira nalaze se brojne freske. Najstarije datiraju s kraja XII i početka XIII veka. Posebno se ističe freska sa likom Šote Rustavelija, koja krasi zidove manastira od tog doba.
Leave A Comment