SUJETA
Sujeta je čudo, uz to poduprta egocentričnošću, kojom je bio obilno obdaren, pa naš razgovor nije išao onim tokom kako sam želeo i planirao…
Što čovek može da prevari sebe, to ne može niko.
Dušan Kovačević
Imao sam prijatelja s kojim sam se dugo godina družio. Znali smo se još od momačkih dana. Kasnije, kad smo zasnovali porodice, posećivali smo se uzajamno i, kako se to kaže, postali kućni prijatelji.
Elem, moj prijatelj je jako voleo žene. Uostalom, koji muškarac ih ne voli, samo što većina ostaje sa volenjem na distancu… U svakom slučaju – u diskreciji. Ali, on je sebi dodelio privilegiju da to bude javno. Svi su znali za njegovu vezu sa Gordanom, pa čak ni od supruge to nije krio. Naprotiv, otvoreno je pred njom govorio o svim pojedinostima u njihovoj vezi. A supruga je, za mene neshvatljivo, sve to trpela. Najblaže rečeno, krajnje neuobičejeni odnosi. I trajalo je to, sa ponekom trzavicom, izvestan broj godina, a onda je došao dan, za koji je on verovao da ne može doći nikada, kada mu je prijateljica, tačnije rečeno švalerka, okrenula leđa. Naravno, to se brzo pročulo, a ni on to nije krio, pa su neki njegovi poznanici govorili da je dobio korpu, da ga je Goca otkačila, šutnula, otpisala i tome slično.
Kao dobar drug i prijatelj, smatrao sam da moram otići do njega i posavetovati ga da se pomiri sa završetkom avanture, te da se konačno posveti porodici, tim pre što je bila više nego tolerantna u odnosu na njegovo ponašanje. Ali sujeta je čudo, uz to poduprta egocentričnošću, kojom je bio obilno obdaren, pa naš razgovor nije išao onim tokom kako sam želeo i planirao:
– Konačno, prijatelju, sad kad ste ti i Gordana raskinuli, možemo da se družimo kao ljudi.
– A ne, nismo raskinuli! To ona misli da smo raskinuli. Ja još nisam rekao svoje.
– Dobro de, niste raskinuli, ali ona više ne želi da se viđate, ili, naški rečeno, otkačila te. Znači, zavesa je spuštena. Svršen čin.
– Svršen čin je kad ja nju otkačim.
– Da, otkačio bi ti nju, da nije otkačila ona tebe! Zaključak je jednostavan: moraš prvo da se ponovo prikačiš, da bi mogao da je otkačiš. A ona je dovoljno pametna – pa to više neće.
– Ti mene zajebavaš! Jesi li ti moj ili njen prijatelj?
– Da ti nisam prijatelj, ne bih ti to otvoreno govorio, nego bih te sažaljevao kao neki tvoji prijatelji, koji ti se iza leđa smeju.
– Ne znaš ti koliko mi je teško. Ja patim…
– Patiš jer si narcisoidan! Povređena ti je sujeta i to te razjeda.
– To te moja žena nagovorila… Kao da nju slušam.
– Dovoljno dobro me poznaješ i znaš da nisam podložan tuđem uticaju.
– Pa kako me onda ne razumeš? Već sam ti pričao da neće ni na telefon da se javi, ni na imejl poruke da odgovori, ni vrata, kad joj donesem poklone i veliki buket najskupljeg cveća, neće da otvori…
– To što ti je teško da prihvatiš raskid mogu da razumem. Ali, to što to ne prihvataš kao svršen čin, to samo govori da si sujetan i da si opsednut samim sobom, kao da niko drugi nema briga i problema osim tebe. Uzmimo samo to da smo ne samo drugovi, već i kućni prijatelji, a reci mi kada smo razgovarali o meni, o mojim brigama, o tome da li mene nešto tišti? Uvek si ti tema razgovora. I, još mnogo gore od toga, jedina tema svakog razgovora, s kojom počinjemo i završavamo druženje, je tvoja bivša švalerka…
– Nije švalerka, već ljubavnica, i nije bivša, jer ja s njom još nisam završio…
Shvatio sam da bi svaki dalji razgovor bio besmislen, pa sam odlučio da je najbolje da na neko vreme, dok ne reši taj svoj problem sam sa sobom, napravimo pauzu u druženju…
Leave A Comment