SIROČE

Jednog prolećnog jutra, kad su u polju zamirisale prve ljubičice, siroče je izašlo sa stadom na pašu. Sunce je sijalo, ptice su pevale, zemlja je disala punim plućima.

Na kraju sela, pod oronulim krovom jedne trošne kućice, živelo je malo siroče. Dete bez oca i majke, ostavljeno na brigu dalekoj rodbini, koja je i sama bila siromašna, bez imanja i bez volje da se stara o njemu.

siroče

Odrastalo je to siroče u bedi, golo i boso, gladno i žedno, bez igre i smeha. Dok su druga deca trčala po seoskim sokacima, hvatala leptire i valjala se po prašini, ono je sedelo na pragu i gledalo ih, stiskajući šake od zavisti i tuge.

Hranili su ga ostatcima, oblačili u pocepane haljinice koje su drugi odbacivali, a kad bi nešto skrivilo ili zaplakalo, dobijalo je batine. Tako je raslo u strahu i u ćutanju, naviklo da nikome ne smeta i da od nikoga ništa ne traži.

Jedino što je imalo bilo je njegovo malo srce, puno nežnosti i čežnje. Najviše je volelo stoku. Kad bi ga poslali da čuva ovce ili krave, ono bi ih gladilo po leđima, šaputalo im i gledalo u njihove krupne oči. I činilo mu se tada da ga one razumeju, da mu se smeše i da ga vole onako kako niko drugi nije voleo.

Jednog prolećnog jutra, kad su u polju zamirisale prve ljubičice, siroče je izašlo sa stadom na pašu. Sunce je sijalo, ptice su pevale, zemlja je disala punim plućima. Dete je leglo u travu, naslonilo glavu na ruku i gledalo u nebo. Tamo su plovili beli oblaci, mekani i topli, kao jastuci.

I tada mu se učinilo da se iza oblaka krije majčino lice. Nasmejano, dobro, puno ljubavi. Raširilo je ruke i šapnulo: „Majko…“ Suze su mu potekle niz obraze, a u grudima ga steglo nešto slatko i bolno.

Dok su se ovce pasle oko njega, ono je zaspalo. Usnilo je da ga majka doziva, da ga grli i podiže u svoje krilo. I dete se smejalo u snu, prvi put posle dugog vremena.

Kad su ga kasnije našli, ležalo je mirno u travi, kao da još spava. Ali nije se probudilo. Srce mu se ugasilo tiho, kao mala svećica koju je vetar oduvao.

Ovce su stajale oko njega i gledale ga svojim velikim, tužnim očima. Kao da su znale da je otišao onaj koji ih je voleo više od ljudi.