BUBREG

Smejali smo se dugo. Po ko zna koji put sam konstatovala kako smo po doktoru zaista sudbinski vezani, čak i preterano.

Kad sam imala četrdeset i šest godina, bila sam po meni više nego u ozbiljnim godinama. Ove godine sam napunila četrdeset i šest godina zajedničkog života sa mojim bivšim momkom i prvim mužem. Od trećeg razreda srednje škole smo zajedno, a zamislite nismo zajedno išli ni u zabavište, ni u osnovnu školu, a mogli smo kakve smo “sreće”.

bubreg

Šta da kažem, a da ne slažem. Nikad nam nije bilo dosadno, mada mi je ponekad dosada i nedostajala. Po mojoj stručnoj analizi, otkad ga znam muž je kolerik, ja sam bila melanholik, međutim kako starim sve više postajem kolerik. Divna kombinacija. Tokom života nismo sakupili samo godine života, već i razne bolesti.

U trideset trećoj sam odjednom obolela od teškog oblika alergije na ambroziju. Muž je još od mladosti bolovao od ozbiljne alergije na polen trave i drveta. Dok se gušio umirala sam od straha, a tada sam i ja preko noći postala alergičar “sa sve pumpicom”. Kad smo otišli kod suprugovog porodičnog lekara po njegovo mišljenje, između ostalog me je upitao: “Sa kojom ocenom bi ti ocenila Vaš brak?” Posle kraćeg razmišljanja sam rekla: “Između tri i četiri.” Nasmejao se glasno, pa postavio još jedno pitanje: “Da li si zadovoljna ocenom?” “S’ obzirom na to da sam oduvek bila štreberka, ne pada mi lako što više nisam vukovac.” – izjavila sam iskreno.

Tom prilikom smo oboje čuli od tog mudrog i neobičnog čoveka zanimljivu priču. Ispričao nam je da se ljudi povezuju i po bolestima i da je to čak i naučno dokazano. Zadovoljno smo konstatovali da ćemo po doktoru verovatno do kraja života biti zajedno , ali smo se naivno ponadali da nećemo biti baš puno bolesni.

Muž mi je oduvek imao ubrzan, a ja usporen rad srca. S’njim u braku sam ubrzala ne samo jezik već i srce, tako da već odavno pijem lek i za srce. On je bio sportista, a ja sam od sveg sporta trenirala samo olovku i kašiku. Kad ono, “ne leži vraže”, u međuvremenu sam dobila uvećano sportsko srce i uvećan pritisak. Nije prošlo mnogo vremena, i njemu je odjednom skočio pritisak pa već odavno imamo zajedničke lekove i za alergije i za srce i za pritisak.

Do mog porođaja oboje smo nosili istu dioptriju, sa istim razmakom zenica, što je imalo za posledicu da je ladno nosio moje naočare, posebno kad je vozio, jer je svoje stalno lomio ili gubio. Pre pedesete nam se zamastila i uveličala jetra, ali srećom po našu ćerku uzroci su bili različiti. U različitim periodima smo patili i od hormonalnih poremećaja, a već duže vreme se borimo sa sve većom nervozom.

U međuvremenu je on postao vlasnik i dve diskus hernije. Non stop ga je nešto bolelo, a na lekove protiv bolova je alergičan, pa je primenjivao druge vrste anestetika, na koje sam ja bila alergična. Ja sam odjednom postala i šećeraš i to žešći, sve u skladu sa mojim novim žešćim karakterom.

Tek što sam ušla u pedeset petu, dobila sam i karcinom endometrijuma. Naravno da sam u paketu dobila i depresiju i nesanicu. Nije prošlo ni pola godine, baš za moj pedest i peti rođendan mužu je izvađen desni bubreg zbog karcinoma. Verovatno da ne bi, ne daj Bože, zaostajao za mnom.

Nakon par godina sam pokidala ahilovu tetivu, pa sad i ja pomalo ćopam ali na levu, dok on ćopa na desnu nogu, zbog desnog okoštalog kuka na čiju operaciju čeka. Ipak smo se nekako sinhronizovali.

Nažalost već godinama je na citostacima koji ga održavaju u životu, naravno sa svakojakim nus pojavama. Pre neki dan mu se pokvario rezultat bubrega, ali srećom malo.

I tako, dok mi je prekjuče masirao leđa, koja me u poslednje vreme otkidaju, galantno sam izjavila, da ne brine da ću mu ako treba dati bubreg, jer imam čak dva. Na to mi je ozbiljno odgovorio: “Ej, nemoj molim te. Zadrži te svoje zdrave, slatke bubrege, još jedino nisam šećer imao, a ni uvećan endometrijum!” Nasmejala sam se i upitala ga zašto stoji još uvek nagnut prema meni, kad je sa masažom završio. Upitao me je: “Je’l ti bolje?” “Uh, jeste mnogo. Hvala ti.” “E vidiš, tebe je prošlo, a ja sad ne mogu da se ispravim.”

Smejali smo se dugo. Po ko zna koji put sam konstatovala kako smo po doktoru zaista sudbinski vezani, čak i preterano. Lepo je da još uvek uspevamo pored svega, da na dnevnom nivou obezbedimo malu dozu crno-belog humora.