PROPOVED SVETITELJA

U hrišćanskom životu malo je zapovesti koje su tako uzvišene i teške kao zapovest o ljubavi prema neprijateljima.

Ljubiti prijatelja je prirodno, uzvratiti dobro dobrim je pravedno po ljudskom merilu — ali pokazati milost prema onome koji nas vređa, kleveta ili prezire, to prevazilazi našu slabost i vodi nas putem Hristovim.

prema neprijateljima

Upravo o toj unutrašnjoj borbi i tihoj pobedi nad sopstvenim srcem govori sledeći tekst.

Ne govori da ljubiš Boga ako ne podnosiš čoveka koji te žalosti. Jer onaj koji kaže da ljubi Boga, a brata svoga prezire, obmanjuje sebe. Ljubav se ne poznaje po rečima, nego po trpljenju i praštanju.

Ako te neko uvredi, seti se da ti je time pokazao tvoju slabost. Jer da u tebi nije bilo skrivenog semena gordosti, ne bi te zabolela njegova reč. Tako ti on postaje učitelj, i protivno svojoj nameri, pomaže ti da vidiš ranu svoje duše. Ne mrzi, dakle, onoga koji te razotkriva, nego zahvaljuj Bogu što ti preko njega pokazuje šta treba da isceliš.

Ne traži da se opravdaš pred ljudima po svaku cenu. Dovoljno je da ti savest bude čista pred Bogom. Onaj ko ćuti kada je nepravedno optužen, oponaša Hrista. Onaj ko uzvraća reč za reč, još je u školi strasti.

Ljubav prema neprijateljima nije slabost, nego sila. To je pobeda koja se ne vidi spolja, ali je velika na nebu. Jer lakše je voleti onoga koji te voli, nego blagosiljati onoga koji te kune. Ipak, upravo u tome se pokazuje da li je srce zadobilo slobodu.

Kada se moliš za onoga koji ti čini zlo, tada se tvoja duša širi i postaje prostrana. Mržnja skuplja srce i čini ga tesnim; ljubav ga čini širokim kao more. I što je srce šire, to više blagodati može primiti.

Ako želiš mir, ne traži da se drugi promene, nego da se tvoje srce omekša. Jer gde je krotost, tamo nema neprijatelja. A gde nema neprijatelja u srcu, tamo počinje Carstvo Božije.

Odlomak iz dela „O duhovnom zakonu“ Svetog Marka Podvižnika