EKSKURZIJA
Padaju prvi otkosi mraka na oštrici dana. Odzvanja zvuk crkvenog zvona. Ponosno stoji kula stražara.
Buđenje. Plamen svitanja i reči napisane na pesku. Poput bičeva pucaju zastave u luci. Stradalnici od bronze upijaju krike galebova. Mali ružičnjak oivičen nitima sećanja.

Kapija sunca. Oblaci čežnje. Treptaji beline i uzburkane senke. Miris Dunava nalik na more. Most prevodi svoju senku drugoj obali. Snaga vode koja teče.
Roman toka svesti u kom se on vozi gradskim autobusom. Penje se i spušta niz „Dugu“. Bela linija puta seče zenice. Para zatamnjena stakla naočara. Sivkaste ćelije mozga. Zelena salata kao sudbina.
Leprša belina oblaka na krilima uma. Tvrđava uronjena u večnost. Povlače se branioci pred naletom sunca. Duh vode predaje tela obalama. Delti Dunava. Maglama. Barskim travama.
Padaju prvi otkosi mraka na oštrici dana. Odzvanja zvuk crkvenog zvona. Ponosno stoji kula stražara. Kroz puškarnicu u prošlost zagledano lice mrtvaca. Bele se kosti, vire kroz zenice dana. Crveni zidovi od cigle. Mahovina.
Hlad ispunjen cvrkutom vrabaca. Prazna limenka čuva zgusnuti mrak, da ga prospe u noć. Kolona mrava maršira. Juri u neki davni svet. Zaboravljeni.
Leave A Comment