MOLITVA I RADOST SJEDINJENJA S HRISTOM

Episkop Heruvim podseća da je istinski podvig skriven u dubini duše, a ne u spoljašnjem isticanju posta, pozivajući vernike na smirenje i autentično nošenje krsta na putu ka Vaskrsenju.

U drugu nedelju posta – Pačistu, 8. marta 2026. godine, kada Crkva slavi Svetog sveštenomučenika Polikarpa Smirnskog, Njegovo Preosveštenstvo Episkop osečkopoljski i baranjski g. Heruvim je služio svetu Liturgiju u hramu Silaska Svetog Duha na Apostole u Markušici.

podvig

Bogonadahnutom besedom episkop Heruvim je poučio sabrane smislu posta, njegovom nelicemernom ispunjavanju i konačnom cilju:

– U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! Časni oci, poštovani predsedniče Zajedničkog veća opština, načelniče opštine, draga braćo i sestre i deco Božja, neka svima bude na zdravlje i na spasenje ovaj nedeljni dan u koji smo se sabrali da proslavimo ime Božije. Sabrali smo se da se poučimo rečima Jevanđelja, da ono oblikuje filozofiju našeg života.

Drago mi je što sa vama delim radost današnjeg dana, u drugu nedelju svete Četrdesetnice posvećenu Svetom Grigoriju Palami – velikom ocu Crkve, trubi Pravoslavlja, pohvali monaha i ocu posebnog vida molitve koja je u rečima: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog. To je molitva koju su oci Crkve i svetitelji Božji neprestano imali na svojim usnama i u svojim srcima, molitva koja ispunjava blagodaću i svetlošću o kojoj Sveti Grigorije govori. Ova svetlost obasjava čoveka, čoveka preobražava po ikoni Spasitelja. Svetac nam objašnjava zajednicu sa Bogom preko Njegovih energija, ove energije Božje čovek stiče molitvom. Naš zadatak je da istrajemo na putu molitve i posta, zato nas Crkva poučava da se moramo neprestano truditi i podvrgavati se podvigu, noseći krst sve do praznika Vaskrsenja Hristovog. Post nas vaspitava i mi sagledavamo svoju dušu kao u ogledalu, možemo se zagledati u svoje grehove, videti svoju ostrašćenost i sve ono što nas udaljava od Boga, to jest od one svetlosti koja nam omogućava opštenje sa samim Bogom.

Ako se čovek ne moli sve će u njemu biti tamno, hodaće tamnim stranputicama u nemogućnosti da svoj život ispuni Hristom. Mnogi danas beže od Hrista, beže od Reči Božje, žele neku drugu stvarnost i filozofiju vremena u kojem trenutno živimo. Mnogi danas imaju iskrivljeno učenje o postu, mnogo slušamo o tome da li neko posti na vodi ili ne, da li posti na ulju, da li jede ribu. Mnogo smo opterećeni takvim, mogu reći, bespotrebnim stvarima, koje nas ni u kom smislu ne dovode do Hrista nego nas hrane sujetom koja ”mene” pokazuje boljim od drugoga ukoliko postim na vodi, a ovaj na ulju, ili postim na ulju a drugi jede ribu. Ovakvim razmišljanjem pokazujem da sam u grehu, da ne želim pokajanje i ne želim molitvu. Sveti apostol Pavle nas je još na početku svete Četrdesetnice poučio da onaj koji posti ne treba da osuđuje onog koji ne posti. Sveto Jevanđelje, stavljajući čoveka u centar, govori nam da svako ko posti namaže lice svoje pred svetom da svet ne bi video da postimo. Mi imamo potrebu, nažalost, zadojeni filozofijom ovog sveta da se uvek ističemo u odnosu na drugoga, ”da sam bolji, da veću žrtvu podnosim”. Sveti Jovan Zlatousti u slovu na dan Vaskrsenja govori nam da svi, i oni koji poste i oni koji ne poste, dođu pred Hrista. Vidimo koja je to filozofija i koliko se Crkva brine, brine se za svakog čoveka, bez obzira koji podvig uzme u svom životu, ali neka nosi onaj podvig koji je uzeo. Neka nosi svog podvig da svet ne vidi, nego da to ispunjava u dubini svoje duše, istinski, da ne bude gordeljivo u odnosu na drugoga, nego isključivo u poslušnosti i simfoniji sa telom i dušom. Tada nas to vodi na put spasenja, ispunjavamo Reč na autentičan način, otački način kako smo videli kod Svetog Grigorija Palame.

Sveti Grigorije Palama nas je učio da podvig života mora biti podvig nošenja krsta, da mi nije brat onaj koji se želi suprotstaviti mojim težnjama koje su ideologija večnog života. Bog nas voli, zna šta hoćemo, Bog zna šta je čovek i koje su mu mogućnosti, stoga se moramo neprestano truditi upražnjavajući u svom životu jevanđelske istine i zakone koji su zakoni ljubavi – zakoni molitve i posta, zakoni podviga i nošenja krsta. Stoga, neka je svima blagosloven današnji dan, svima vama koji ste se pričestili i hvala Bogu danas je većina vas prišlo Svetoj Čaši – Telu i Krvi Hristovoj. To je radost i punoća, to je znak duhovnog života jedne parohijske zajednice. Oci su govorili da je naš životni put ka Hristu, a danas smo to ispunili, pričestili smo se i to je naš put ka oboženju, ka Tavorskoj svetlosti koja nas ispunjava radošću. Neka ste svi srećni i blagosloveni od sada i kroz svu večnost! Amin.