SONET ZA GABRIJELU MISTRAL

za gabrijelu mistral

Pred kosturnicom noći uzaludno čekanje,
nokturno za Hozea i zvezdana balada,
uz Solvejgine pesme na pupoljak sećanje,
nad domom narandžin cvet neizmišljenog grada.

S usnulim duhovima u zlatnim vrtovima,
čuvan od zaborava u odeždi stihova,
sputani čudesima s okrutnim bogovima,
tamni zanos borova spram grimiznih vrhova.

Oblaci bez vlasnika kroz zemlju odsutnosti,
nejasna arabeska kao ognjena pčela,
tesnaci Kordiljera duž neplodnih predela.

Život koji izmiče sred slepog peščanika,
ova ćutljiva ljubav spojenih ljubavnika,
kod mira blaženoga sve tvoje ispovesti.