MANASTIR

Još uvek mi u glavi odzvanja kucanje tog srca. Nisam sigurna da li sam to čula sopstveno srce ili, možda, srce tog velikog sveca.

Posetila sam manastir Sveti Naum na Ohridu. Iznenadio me je veliki manastirski kompleks. Sve je bilo novo, skoro izgrađeno i potpuno posvećeno turizmu. Sa jedne strane mi se to dopadalo, ali sa druge — ne volim gužvu na takvim mestima.

manastir

Kada sam se, napokon, probila i ušla u manastirsku crkvicu staru više vekova, potpuno sam se zbunila. Odjednom — mir i tišina. I to kakva tišina; mogla se čuti muva u letu. Ušla sam polako, pomalo bojažljivo. Jedna prostorija, a zatim i druga. Sve je bilo u kamenu starom stotinama godina, izlizanom tokom vremena. Na zidovima su stajale freske, prilično izbledele i jedva primetne. Na sredini — oltar sa ikonom, a u jednom uglu nešto nalik krevetu, prekriveno crvenim plaštom. Bio je to grob Svetog Nauma.

Pomolila sam se pred ikonom, a onda prišla grobu. Kleknula sam, prekrstila se i naslonila glavu na odar. Čula sam nečije srce kako kuca. Kucalo je jasno i neprekidno. Zadrhtala sam. Polako sam ustala, a zatim se na prstima udaljila od groba i izašla.

Još uvek mi u glavi odzvanja kucanje tog srca. Nisam sigurna da li sam to čula sopstveno srce ili, možda, srce tog velikog sveca.