RECI SVOJOJ MAMI
Cimerko, reci svojoj mami da sam i ja položila anatomiju, neka se bar ona raduje. Ja sam svojoj rekla da sam položila u junu, da se ne bi brinula za mene.
Nekad se do diplome, posebno najtežih fakulteta, dolazilo mukotrpnim danonoćnim učenjem. Često je i to bilo nedovoljno, pa su se i godine gubile, pa čak i obnovljene.
To je posebno teško pogađalo nama, studentima iz provincije, jer smo gubili studentske kredite ili stipendije, smještaj u studentskim domovima, pravo na niskobudžetnu menzu i druge, nazovi, privilegije.
Tada je na scenu stupala čuvena studentska solidarnost, ustupanje pola kreveta za druga ili drugaricu, pa čak i polovljenje ionako skromnog obroka u menzi, pomaganje u učenju, ohrabrivanje, prikupljanje informacija o ispitnim pitanjima, navikama profesora. Zato su ta cimerska prijateljstva bila za cijeli život.
– Mamo, raduj se mamo, danas sam položila najteži ispit na medicini – ushićeno je saopštavala Tańa svojoj majci da je konačno položila anatomiju.
– Cimerko, reci svojoj mami da sam i ja položila anatomiju, neka se bar ona raduje. Ja sam svojoj rekla da sam položila u junu, da se ne bi brinula za mene.
Eto, tako je to bilo s Milicom. Tańina mama se radovala za obje cimerke, samo zato da bi Miličina majka bila spokojna. Kad se razbolim, tražim lijek kod Tanje i Milice.

Leave A Comment