MUDRE REČI MITROPOLITA

Ovo zvono je predviđeno da služi za molitvu i da se sa njegovim osveštanim zvukom udružuju molitve i da tako dobija silu i njegov zvuk.

Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je osveštao zvono za hram Svetog Georgija u Kraljevom Dolu, u selu Gorovići i tom prilikom poručio da ova drevna svetinja, iako je bila razrušena, nikad nije izgubila na svojoj svetosti, da su nas njeni temelji i molitveno zastupništvo Svetog Georgija Pobedonosca nadahnuli da složno, u radosti, ne štedeći truda i sredstava učestvujemo u njenoj obnovi.

zvuk zvona

„Kada osvećujemo zvono to je velika radost, pa između ostalih molitava, čitamo i molitvu da zvonjenje ovoga zvona odgoni sve stihije i gromove i munje i da blagotvorno utiče na atmosferu, na vazduh i na svu okolinu. To se odnosi i na prirodne pojave, ali i na duhovne bure koje mogu nastati u narodu i u duši svakoga čoveka. Bure i vetrove i ratove unutrašnje koje ima čovek svaki u svojoj duši, može utišati samo molitva, a ovo zvono je predviđeno da služi za molitvu i da se sa njegovim osveštanim zvukom udružuju molitve i da tako dobija silu i njegov zvuk, od molitava koje se Bogu prinose u ovome svetome hramu, jer da nije tako, njegov zvuk kao ni bilo koji drugi zvuk zvonna ne bi imao silu, ali kada služi za molitvu njegovo zvonjenje dobija blagotvornu silu, preporađa duše ljudske, zaustavlja bure i iskušenja i u ljudskoj duši i da uspostavlja mir i poredak u celoj tvorevini“.

Mitropolit Joanikije na kraju je monahinjama i svima sabranima poželeo da obnova hrama svima bude na zdravlje, spasenje i radost i da se sa obnovom hrama i mi duhovno obnavljamo u ljubavi i bratskoj slozi.

Stara cr­kva-tvrđava Sve­tog Georgija u Kra­lje­vom do­lu, u se­lu Go­ro­vi­ći, jed­na je od 65 cr­ka­va u Gr­blju. Sveti Georgije inače nije krsna slava nijednog bratstva u selu. Meštani ne pamte predanje o nastanku ove crkve koja je postradala još u srednjem veku, a stari zapisi kažu da su tu davno sahranjivani Luštičani. Mladen Crnogorčević u svojoj studiji Crkve u Grblju navodi: „Sasvim malena crkva, jer nadograđeni deo sačinjava prepratu, koja je duža od crkve. Na ikonostasu je zabilježena godina 1804, biće od Georgija Daskalovića od Risna. U cijeloj okolici ima golemih oklopnica u velikom broju“.

Ikone na ikonostasu su u prvoj polovini 19. veka radili i Đorđe i Hristofor Rafailović, navodi stranica „Bokokotorska slikarska škola“. Crkva je još više postradala u velikom zemljotresu 1979. godine, kada se potpuno urušio njen krov koji je do tada delimično postojao nad brodom i pripratom, pa je svetinja ostala u ruševinama, zapuštena i prepuštena zubu vremena. Ob­no­vu svetinje je po­kre­nuo arhimandrit Be­ne­dikt (Jovanović), dok je još bio igu­man ma­na­sti­ra Mi­holj­ska Pre­vla­ka i ko­ji je 2015. go­di­ne na Đur­đev­dan unu­tar osta­ta­ka cr­kve služio svetu Li­tur­gi­ju na novopostavljenoj ploči Časne trpeze. Pod­no cr­kve, na li­va­di, sa­gra­dio je ma­li ko­nak, ke­li­ju, gde su po­vre­me­no bo­ra­vili mo­na­si sa Pre­vla­ke i mo­na­hi­nje ma­na­sti­ra Ru­sto­vo, a temeljnija obnova svetinje je započeta 2020. godine.

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska