POUKA RUSKOG SVETITELJA

Razumevanje duhovnog života počinje sagledavanjem tri stanja ljudske prirode – od rajske čistote i poslepadnog pada, do obnove u Hristu.

Po rečima Svetog Ignjatija Brjančaninova, čovek treba dobro da poznaje svoju prirodu i da je svestan tri njena stanja. Prvo stanje čovekove prirode jeste rajsko, prvostvorenog Adama. Drugo stanje, poslepadno, jeste stanje pale prirode, grehom narušene. Treće stanje je novo, blagodatno stanje, nakon Svetog Krštenja. O svom prvom rajskom stanju pali čovek nema iskustvo, on o njemu saznaje iz Svetog Pisma.

stanja ljudske prirode

O drugom stanju pale ljudske prirode Sveti Ignjatije kaže: „Zaraza greha je sve rastrojila u čoveku; sve dejstvuje nepravilno, sve dejstvuje pod uticajem laži i samoobmane. Tako dejstvuje njegova volja, tako dejstvuju osećanja njegovog srca, tako dejstvuju sve njegove pomisli.“

Treće stanje čovekove prirode može se okarakterisati kao njeno presazdavanje kroz Svete Tajne Crkve. U tom smislu se i Sveta Tajna Krštenja, kao prva Sveta Tajna kojom čovek postaje član Crkve, naziva duhovno rođenje ili banja preporoda. U njoj čovek погружава (uranja) staroga čoveka i vaskrsava novog, obnovljenog Duhom Svetim. Trikratnom uranjanju u vodu, krštavanog, prethode molitve koje su u drevnoj Crkvi čitali naročiti egzorcisti nad onima koji su se spremali da se prisajedine Hristu. Sadržaj tih molitava ukazuje na duhovno stanje ljudi pre krštenja, a jedna od njih glasi: „Isteraj iz njega svakog zlog i nečistog duha, skrivenog i ugnežđenog u srcu njegovom; duha prevare, duha zlobe, duha idolopoklonstva i svakovrsnog lakomstva, duha laži i svake nečistoće, stvarane po nagovoru đavola.“

Kroz zadobijanje blagodati Duha Svetoga u Svetim Tajnama Krštenja i Miropomazanja čovek se isceljuje od posledica pada. Zadobijanje Raja podrazumeva poznavanje ova tri stanja čovekove prirode kao i nastojanje i trud da se blagodat Svetog Krštenja ne izgubi, već umnoži.

„Čovek mora da poznaje svoju palu prirodu, njene sklonosti, njoj svojstvenu delatnost, da kasnije, kada primi blagodat Svetog Duha, koju mu daje Ispkupitelj, ne bi upotrebio tu blagodat na svoju duhovnu štetu ili da ne bi njena dejstva pripisao sebi, već da bi bio njen dostojan sasud i njeno dostojno oruđe“, napominje Sveti Ignjatije Brjančaninov.

Preporođen kroz Svete Tajne Crkve čovek je pozvan na saradnju sa Bogom, na umnožavanje darova, i uzrastanje sve do mere rasta punoće Hristove (Ef. 4, 13). Po rečima Svetog Kirila Aleksandrijskog: „Bog i Otac udostojava gledanja i poznaje samo one koji imaju duhovnu prisnost sa Sinom i koji su se ponovnim rođenjem, posredstvom Duha, u Njemu i kroz Njega obogatili.“

Rečeno znači da je cilj čovekovog života u njegovom poistovećivanju sa Hristom. Međutum, ono nije moguće bez ličnog odnosa sa Njim. I starac Siluan Atonski postavlja pitanje: „Kako ćemo ljubiti nekoga koga nikad nismo videli i kako da se takvoj ljubavi naučimo? Gospod se poznaje po svom delovanju u duši. Kada nas On poseti, duša zna da je neki mili Gost došao ka nama, a kada ode, tuguje za Njim i sa suzama ga traži: Gde si Svetlosti moja, gde Radosti moja“.