NERVNI SIGNALI

Telo prepoznaje temperaturu dodirom zahvaljujući specijalizovanim nervnim završecima u koži koji registruju zagrevanje i hlađenje.

Kada dodirnemo vrelu šolju, hladnu kvaku ili mlaku vodu, reakcija dolazi gotovo trenutno. Instinktivno povlačimo ruku sa vrele površine, dok hladan predmet doživljavamo kao nešto sasvim drugačije od predmeta koji je na temperaturi našeg tela.

telo prepoznaje temperaturu

Ali koža zapravo ne „meri“ temperaturu kao termometar. Ona registruje promene temperature pomoću specijalizovanih nervnih završetaka, a mozak na osnovu njihovih signala procenjuje da li je nešto hladno, toplo ili veoma vrelo.

U koži postoje posebni receptori za temperaturu

U različitim slojevima kože nalaze se slobodni nervni završeci koji mogu da registruju promene temperature.

Neki su osetljiviji na hlađenje, drugi na zagrevanje, a postoje i nervni završeci koji reaguju na potencijalno štetne ekstremne temperature.

Kada dodirnemo predmet, temperatura kože počinje da se menja. Receptori registruju tu promenu i pretvaraju je u električne nervne signale.

Ti signali zatim putuju nervima prema kičmenoj moždini i mozgu.

Mozak odlučuje šta osećamo

Sam receptor ne „zna“ da je predmet, na primer, topao za nekoliko stepeni.

On šalje određenu vrstu nervnog signala, a mozak na osnovu obrasca tih signala stvara osećaj toplote ili hladnoće.

Važnu ulogu imaju receptori poznati kao TRP kanali. To su proteinske strukture u membranama nervnih ćelija koje mogu reagovati na određene temperaturne opsege.

Kada se aktiviraju, menjaju protok jona kroz ćelijsku membranu i pokreću nervni signal.

Na taj način fizička promena temperature postaje informacija koju mozak može da obradi.

Zašto ne osećamo temperaturu isto na svim delovima tela?

Osetljivost na temperaturu razlikuje se u zavisnosti od dela tela.

Koža prstiju, šaka i lica može veoma precizno registrovati određene temperaturne promene, dok drugi delovi tela mogu biti manje osetljivi.

Na to utiče raspored i gustina nervnih završetaka, ali i debljina kože, cirkulacija i temperatura samog dela tela.

Zato ista voda može delovati drugačije kada je dodirnemo šakom ili drugim delom tela.

Važna je razlika između temperature i prenosa toplote

Kada kažemo da je metalna kvaka „hladnija“ od drvenog stola, iako su oba predmeta u istoj prostoriji, to ne znači nužno da metal ima nižu temperaturu.

Metal mnogo bolje provodi toplotu. Kada ga dodirnemo, toplota brže napušta našu kožu i prelazi u predmet.

Mozak zato registruje snažnije hlađenje kože i metal doživljavamo kao hladniji.

Drvo je lošiji provodnik toplote, pa se temperatura kože pri dodiru menja sporije.

Ovo je jedan od razloga zbog kojih osećaj temperature nije isto što i stvarna temperatura predmeta.

Zašto vrelo prvo osećamo kao toplotu, a zatim kao bol?

Ako dodirnemo veoma toplu površinu, prvo mogu biti aktivirani receptori koji registruju toplotu. Međutim, kada temperatura postane dovoljno visoka da može oštetiti tkivo, aktiviraju se i receptori povezani sa bolom.

Tada osećaj više nije samo „toplo“, već postaje peckanje ili bol.

To je veoma važan zaštitni mehanizam. Organizam ne mora precizno da izračuna temperaturu predmeta – dovoljno je da nervni sistem prepozna da postoji mogućnost oštećenja i pokrene reakciju povlačenja ruke.

Zato ruku ponekad povučemo pre nego što postanemo svesni bola

Kod veoma toplih ili hladnih nadražaja deo zaštitne reakcije može biti pokrenut veoma brzo, preko nervnih puteva koji uključuju kičmenu moždinu.

To omogućava da ruku povučemo pre nego što mozak potpuno obradi i svesno registruje neprijatan osećaj.

Tek potom postajemo potpuno svesni onoga što se dogodilo.

Ovakva brzina ima očiglednu prednost: kada je tkivo ugroženo, organizam nema vremena da čeka dugu analizu.

Zašto nam se čini da je voda drugačije temperature posle drugog dodira?

Naš osećaj temperature zavisi i od prethodnog stanja kože.

Ako je jedna ruka prethodno bila izložena hladnoći, a druga toploti, ista voda može im delovati različito. Receptori ne registruju samo apsolutnu temperaturu, već veoma snažno reaguju na promene u odnosu na prethodno stanje kože.

Zato naš osećaj toplote i hladnoće nije savršen termometar.