Srećan Božić svim hrišćanskim vernicima koji ga slave 25 decembra modernog kalendara i freska Stvaranje Adama. Knjiga Postanja.

Freska iz Sikstinske kapele Stvaranje Adama iz knjige Postanak

 

Svim hrišćanskim vernicima koji danas slave Božić po novom kalendaru želimo srećan Božić i puno duhovnog i telesnog zdravlja i blagoslova! U to ime, podsećamo se pra početka života, trenutka kada je čoveku udahnuta iskra života – stvaranje Adama, kao poziv da se vratimo onim izvornim vrednostima hrišćanstva i objave koja nam je data.

Stvaranje Adama (Stvaranje čoveka) nalazi se na svodu Sikstinske kapele u Rimu u okviru kompozicije od 9 biblijskih prizora, freske koje je oslikao čuveni renesansni umetnik Mikelandjelo Buanaroti. Oslikavanje Sikstinske kapele je naručio papa Julije II i slikanje freski je trajalo četiri godina. Freska Stvaranje Adama koju prikazujemo nastala je na osnovu Knjige Postanka (Postanja) u kojoj se opisuje kako je Gospod Bog stvorio svet i stvorio prvog čoveka Adama.

U nastavku je izvod iz knjige, prva glava.

Srećan Božić !!!

Sistinska-kapela-freska-Stvaranje-Adama-Mikelandjelo-1510

Knjiga Postanak – glava 1.

 

 

U početku stvori Bog nebo i zemlju.

2 Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.

3 Tada reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I postade svjetlost.

4 I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame.

5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć, postade večer, i postade jutro – prvi dan.

6 Tada reče Bog: „Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!“

7 Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi.

8 Svod nazva Bog nebo. I postade večer, i postade jutro – drugi dan.

9 Tada reče Bog: „Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se pokaže!“ I tako se dogodi.

10 Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo dobro.

11 Tada reče Bog: „Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i plodonosno drveće, što rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, što u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!“ I tako se dogodi.

12 Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, što nosi sjeme, i drveće, što rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro.

13 I postade večer, i postade jutro – treći dan.

14 Tada reče Bog: „Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noći, kao znakovi neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine.

15 Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju!“ I tako se dogodi.

16 Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, veće, da vlada danom, i manje, da vlada noću, uz to još zvijezde.

17 Bog ih postavi na svod, da rasvjetljuju zemlju,

18 Da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog, da je bilo dobro.

19 I postade večer, i postade jutro – četvrti dan.

20 Tada reče Bog: „Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom!“

21 Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro.

22 Bog ih blagoslovi riječima: „Rađajte se i množite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se množe i napune zemlju.“

23 I postade večer, i postade jutro – peti dan.

24 Tada reče Bog: „Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje, što gmižu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj!“ I tako se dogodi.

25 Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, što gmiže na zemlji, po vrsti njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro.

26 Tada reče Bog: „Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, što gmiže po zemlji!“

27 Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih.

28 I Bog ih blagoslovi, i reče im Bog: „Rađajte se i množite se, napunite zemlju i podvrgnite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim živim bićem, što gmiže po zemlji!“

29 I Bog reče: „Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje, što nosi sjeme, i sve drveće s plodovima, u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu!

30 Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama nebeskim i svemu, što se miče na zemlji i ima život u sebi.“ I tako se dogodi.

30 Kad vidje Bog sve, što je bio učinio, nađe to za veoma dobro. I postade večer, i postade jutro – šesti dan.

. . .