Tradicionalna medicina, alternativna i klasična medicina
Da li je tradicionalna medicina ili alternativna, efikasna kao klasična medicina. Istorija kako se razvijala tradicionalna medicina
U narodu postoji snažno verovanje u moć lekovitog bilja i poštuje se tradicionalna medicina. To nije bez razloga. Skopčano je sa tradicijom proteklih vekova u kojima se većina stanovništva, u nedostatku organizovane medicinske zaštite i pomoći lečila na jedini mogući način, uz pomoć prirode, prevashodno lekovitim biljem, mineralima i životinjskim sastojcima.
Posebno snažna veza sa lekovitim biljem je uspostavljena na selu i u nedostupnim krajevima gde je teško bilo naći lekara, i gde je sve bilo prepušteno znanju o upotrebi narodnih lekova koje se prenosilo sa kolena na koleno, ili je sve pak bilo u rukama i u delovanju lokalnog vrača, to jest šamana.
Istina je, nekada su ljudi bili relativno zdraviji i otporniji, bili su manje izloženi stresu, hemikalijama, radijaciji, prekomernoj hrani, konzervansima, i manje su bili izloženi novim bolestima, što se nekako stalno zaboravlja. Jer, seljak koji je živeo u pasivnim krajevima Srbije, Bosne, Makedonije, u svom životu nije imao mnogo šansi da se sretne sa mnogim savremenim bolestima koje su uvezene kroz turizam i trgovinu, odnosno kretanje stanovništva iz celog sveta. Stoga je njegov opseg bolesti od kojih je mogao da se razboli bio i do 5 puta manji, nego savremenog čoveka, a samim tim mu je trebalo mnogo manje lekova. Za neke bolesti narodna medicina jednostavno nije ni znala niti imala leka.
S druge strane, nekadašnji naš predak je imao snažniji imunitet od nas za neke poznate bolesti, i na njega su prirodni lekovi jače delovali, odnosno njegov sopstveni imunitet je snažnije reagovao na podsticaj prirodnog leka ka ozdravljenju. Savremeni čovek nema tu privilegiju, ali ima pomoć savremene medicine koja mu je omogućila nešto što je moglo samo da se sanja u proteklim vekovima. Jer, priznali mi to ili ne, savremena medicina je dramatično pomogla čovečanstvu, i nije bez razloga smanjila uticaj prirodnih lekova.
To je mesto gde se danas ljudi dele u nekoliko kategorija verovanja, oni koji veruju isključivo u savremenu medicinu, oni koji pak slepo veruju samo u narodnu medicinu i one koji čas veruju u jednu, čas u drugu, pokušavajući da nadju za sebe najbolje rešenje. Mada, upotreba jedne ili druge medicine je stvar procene o težini i vrsti bolesti, samom pacijentu i dostupnim lekovima.
.
Iscelitelji – preteče doktora
Narodna medicina zavisi prevashodno od iscelitelja, vidara, i njegove sposobnosti da pronadje adekvatan lek za adekvatnu bolest. Pravih i valjanih iscelitelja ima jako malo i nije ih lako naći. A novine su pune oglasa o čudotvornim preparatima i velikim isceliteljima. Medjutim, mahom se tu radi o umišljenim, sumnivim i poluludim osobama ili pak klasičnim prevarantima koji generalno varaju narod svojim neznanjem i preparatima opšteg. To što oni nekada nekome i pomognu, je vrlo često sticaj okolnosti, placebo efekat ili samoisceljenje pacijenta, ali ne i pouzdana i dokazana praksa. Stoga, ne verujte slepo isceliteljima i njihovim oglasima, prvo kod lekara, pa onda sve ostalo.
Često se u praksi vidarstva i isceliteljstva samozvani narodni lekari susreću sa bolestima čiju genezu ne poznaju i nemaju lek za nju. Prvo, oni ne poznaju u dovoljnoj meri čovekovo telo, niti procese u organizmu. Zatim, ne poznaju dovoljno jasno ni uticaj odredjenih preparata na čoveka. Često se u takvim preparatima, travarskim i sličnim proizvodima pronalaze aktivne materije koje imaju korozivno ili štetno dejstvo na čoveka, a neke su direktni otrovi ili droge koje dužim uzimanjem mogu da nanesu trajnu i nenadoknadivu štetu. Jer, u svemu tome, tom neznanju i traganju za čudesnom formulom, narodni iscelitelji počinju da kreiraju i izmišljaju lekove koje testiraju direktno na pacijentima. Vrlo vam je jasno da mali broj pacijenata ima koristi od takvog eksperimentisanja.
Ono što većina takozvanih pobornika alternativnog lečenja stalno i sistematski zaboravlja je da ono što vredi iz prirode i što je pouzdano, odavno ima mesto u klasičnoj medicini u vidu standardnih preparata. Tu nema dileme. Setite se samo aspirina, digitalisa, kantariona, opijuma, ili u zadnje vreme Tamiflua koji je napravljen od jedne kineske biljke.
Zaboravlja se da savremena medicina svoj uspeh i primat zaslužuje svojom efikasnošću, bezbednošću i predvidljivošću lekova. Narodni lekovi nikada nisu bili standardizovani i nikada nije bilo lako odrediti nivo aktivnih materija u preparatu ili leku, tim pre je to bilo opasno ako je preparat sadržao neku opasnu biljku, kao što je na primer pelin ili kinin, koji u malim količinama deluju kao lek, ali u većim kao otrov. Zatim, vrednost i aktivnost lekovitog bilja je zavisilo od staništa i od vremena i načina berbe. Često se dešavalo da ono nema u sebi dovoljno lekovitih aktivnih materija jer je na pogrešan način ubrano i spremljeno, a narodni iscelitelj to nije znao, jer je on biljkama mahom pridavao magijska ili iskustvena svojstva, nije znao ništa o njenom sastavu. I dan danas to postoji kao problem kod nadrilekara i pacijenata koji su u njihovim rukama.
.
Bolesti – nove vrste i tradicionalna medicina

Bez sumnje su neke njegove teze pogadjale u srž nekih procesa, kao što su to rezinstentnost na antibiotike usled prekomerne upotrebe istog. Medjutim, ono što on i njegovi sledbenici nisu uvideli je da su se usled mešanja naroda i umrežavanja puteva ljudskih migracija, uz sve bolju medicinsku zaštitu, mi imamo fenomen pada imuniteta na genetskoj osnovi. Naime, nekada je prirodna selekcija bila jedini način kojim su se rešavali medicinski i socijalni problemi. Samo su najači opstajali. Savremenom medicinskom zaštitom, socijalnim programima i društvenom odgovornošću, uz pomoć sve bolje infrstrukture i komfora, sve nekadašnje marginalizovane jedinke, koje nekada zbog neke slabosti organizma nisu imali šansu da dugo prežive, sada žive normalnim životom, i razmnožavaju se, imaju decu i prenose svoje “slabe gene” i “slab imunitet” na naredne generacije. Time se i potencijal za neke bolesti u svetu uvećava.
Kada to povežemo sa promenom načina ishrane, gajenja hrane, stanovanja, rada i ponašanja, uticaja agresivne sredine po gradovima, tehničkim zračenjem i bukom, očigledno je da su mnogo jači agensi odgovorniji za slabije stanje čovekovog imuniteta od antibiotika. I da budemo pošteni, antibiotici jesu napravili problem svojom prekomernom upotrebom, kao što je to i tabletomanija koja vlada u društvu, ali nisu presudni faktor.
Migracije insekata, parazita, životinja, bakterija i virusa koji se dešavaju na svetskom nivou dodatno usložnjavaju problem. Masa novih, manjih ili većih bolesti se pojavljuju i utiču na opšte stanje nacije. I kada to pogledamo, veliko je čudo koliko je u stvari naš imuni sistem žilav i otporan, koliko se prilagodjava promenama.
Ne treba zaboraviti ni to da se u skladu sa opštim trendovima, pojavljuju i epidemije nekih bolesti koje to prate. Cigarete i preterano pušenje vode nizu bolesti pluća, jednjaka, kancera. Prekomerna ishrana bogata mesom stvara epidemiju kancera debelog creva, masna i slana hrana vodi epidemiji gojaznosti i visokog holesterola, i tako redom.
Takodje, mi smo danas u vremenu kada je svetska populacija doživela veliku ekspanziju u broju stanovnika na planeti suočeni i sa većim brojem oboljenja koja su do juče bila nevidljiva. Nisu ni postojal u medicinskim užbenicima jer je bilo par ljudi koji od nje obole, i ne skrenu ničiju pažnju. Danas je mnogo više tih egzotičnih bolesti vidljivo, i za njih se traži lek, i nalazi se lek, na šta narodna medicina nikada nije imala odgovor ni rešenje.
.
Lečenje danas i tradicionalna medicina
Savremena medicina i farmacija je danas na udaru javnosti i čini se da tradicionalna medicina doživljava renesansu. Ima razloga za to. Savremena medicina je napravila nekoliko grešaka koje su opšte poznate. Fokusirala se na simptome i njihovo što efikasnije eliminisanje, zbog čega nije vodila računa o nus pojavama i štetnim efektima. Farmacija je sa druge strane izlazila u susret pacijentima koji su tražili sve jače i jače lekove, i koji su i sami postajali doktori prepisujući sami sebi dozu i lekove, posebno antibiotike.
Tu su naravno i sami lekari i njihov spoj sa osiguravajućim društvima, gde su sve više podizali sigurnosne procedure i umanjivali odgovornost lekara time što su uspeh lečenja prebacivali na lekove i tehnologiju a ne na veštinu doktora. Bežeći od odgovornosti lečenja, lekari su nemilice prepisivali sve veće i udarnije doze lekova. Farmaceutske kompanije su bile time zadovoljne i pravile su sve snažnije lekove a pacijenti se nisu ništa pitali sve dok to deluje i rešava ih problema.
Tek kada je takav životni stil doveo do kontaminacije zdravlja farmaceutskim preparatima i sve većim lošim sporednim efektima lekova, pozvonilo je na uzbunu. Sada se opet traži lek u prirodi i u prirodnim preparatima. To nekada ima uspeha, ali manje više je i to doživelo opštu komercijalizaciju bez zdravstvenog pokrića i bez efikasnih lekova. Nabrojaću samo neke popularne preparate za koje je dokazano da nemaju farmakološko dejstvo: žen šen, ginko, zlatna maka, zelena kafa, germanijum i slično.
U svakom slučaju, poruka je da budete vrlo oprezni kod izbora načina lečenja i tretmana. Tradicionalna medicina se često pogrešno predstavlja. U svakom slučaju, ne dozvolite sebi da se igrate sa zdravljem kod bilo kakve ozbiljnije bolesti. Prvo kod lekara, na sve preglede i tretmane, a tradicionalnu medicinu koristite pre svega kao preventivu i za manje ozbiljne slučajeve, kao što su nazebi, lakše stomačne tegobe, sitnije ozlede.
. . .
Živimo u vremenu u kome su prave i istinite informacije o svemu što ima uticaja na kvalitet našeg života privilegija malog broja ljudi. Da li ćemo im verovati ili ne zavisi od naše zainteresovanosti, tradicije, nivoa obrazovanja, sredine u kojoj živimo. Naučeni smo da bez rezerve verujemu svemu što smo naučili u sistemu obrazovanja. Prirodne nauke, za razliku od društvenih, imaju pored teorijskih i praktičnu stranu u istraživanjima i eksperimentima i time argumentovano potvrdjuju svoju osnovanost. Medjutim, da li smo baš ubedjeni u verodostojnost i tačnost pojedinih teorija, istraživanja ili otkrića koje su našle mesto i u praktičnoj primeni, ali i u sistemu obrazovanja? Ako nemamo interesovanja za većinu oblasti, ipak nam je i te kako bitno da “nema promašaja” u medicini, proizvodnji hrane, zaštiti životne sredine i svim onim oblastima koje direktno utiču na naš život.
Spadam u one koji nemaju baš poverenja u “dobre namere” globalnih asocijacija koje se bave zdravljem, hranom i zaštitom životne sredine. Mislim da je njihova želja za dominacijom, koja donosi veliki profit, nehumano zanemarila stvarne potrebe čoveka za zdravim i kvalitetnim životom i pretvorila ljudske potrebe, ali i patnju, u unosan izvor zarade. Mislim da se pod njihovim uticajem u teoriju i praksu uvode i nedokazana i neargumentovana istraživanja, koja im stvara dodatni potencijal za profit.
Tradicionalna medicina istoka (Kina, Ukrajina, Rusija), za razliku od našeg tradicionalnog travarstva kojim se uspešno bavio mali broj iskusnih travara a u šta ne treba nikako računati namnožene prevarante, prava je adresa ako se govori o tradicionalnoj medicini, i to iz pozicije kompanija koje proizvode dodatke ishrani u kontrolisanim uslovima i uz sva u praksi potvrdjena dejstva. Pored ovih preparata u čiju se korisnost treba individualno uveriti, mislim da posebnu pažnju treba posvetiti njihovoj filozofiji zdravlja, jer takav pristup ne nudi zapadna medicina, koja u ovom obliku funkcioniše oko 300 godina, za razliku od tradicionalne koja ima korene starije od 5000 godina. Ova filozofija imponuje jednostavnošću, logikom I humanim pristupom.
@ Aleksandar Zlatar
Saglasan sam sa vam u većini stvari ali bih dodao i jedno objašnjenje. A to je da je popularnost klasične medicine i rast farmaceutske i svih ostalih industrija prouzrokovan ne samo time što oni ne misle na humane aspekte nas samih, već što ni mi sami ne mislimo na sebe već kupujemo ono što nam se svidja. Svi znamo da gazirana pića nisu dobra, da sladoled nije dobar, da pljeskavica i hamburgeri nisu dobri, pa ih opet masovno kupujemo. U tom smislu, pre bih razmišljao o zaveri nas samih prema sebi nego o smišljenoj zaveri proizvodjača, koji samo koriste priliku i odgovaraju na naše potrebe. Istina, nekada nam stvore i nove potrebe, koje nisu dobre, ali je suština u nama. Sada sam na moru, i siguran sam da većina naroda zna o štetnosti UV zračenja, pa su opet plaže pune.
A kineska, indijska i ruska tradicionalna medicina su poznate i priznate, ali nisu tako efikasne koliko bi mi možda voleli da budu. Ovo govorim iz iskustva jer sam dugo vremena proveo u istraživanju istih, i mogu vam navesti niz popularnih preparata iz tih zemalja koji nisu efikasni. Daću vam primer Herbafasta, i linije proizvoda iz te kolekcije, koji svi dolaze iz tradicionalne kineske medicine i jedna od najvećih fabrika za proizvodnju tradicionalnih kineskih biljnih lekova. Indijski su sličnih efekata, a najmanje efekata imaju ruski lekovi, iako su rusi potpuno posvećeni istima. Zapravo, najbolji otc preparat koji sam ikada imao i probao (radi se o masti Spasatelj, odnosno Ranger na engleskom), bio je kupljen u Rusiji, proizveden u Poljskoj, ali po Kanadskoj licenci ;-)
Koristili smo (moja porodica) proizvode kineske korporacije Tiens i izuzetno smo zadovoljni učinkom. Ono što je vrlo važno reći je da su njihovi preparati korišćeni uz striktno poštovanje pravila o količini preparata, dnevnoj satnici uz poštovanje vremena maksimalne i minimalne aktivnosti organa kojima su preparati namenjeni, kombinaciji preparata, a sve u relaciji sa eventualnim korišćenjem lekova. Efekat korišćenih preparata nije bio trenutan, ali se u vrlo kratkom periodu osetio uticaj na rad organa zbog čijih loših simptoma su preparati i korišćeni. U dobroj dijagnostici i načinu korišćenja preparata je poenta maksimalnog učinka. Zato je potrebno osloniti se ili na dobrog poznavaoca ovog načina biokorekcije ili na kvalitetnu literaturu. Mi smo koristili dobru literaturu i uz dobre preparate efekat je bio zadovoljavajući.
Naravno da svrha ovog teksta nije reklama, ali zaista preporučujem njihove preparate jer u tri godine povremenog korišćenja nije bilo ni jedne negativne reakcije, a rezultati su bili zaista dobri.
Pozdrav gospodine Šćepanoviću, uživajte u blagodetima mora i sunca.
Nama su nahvalili ayurvedski preparat Trifala, 3 x fala, kao svemoguci preparat koji je nalik rodjenoj majci koliko je dobar. Koristili smo ga za smanjenje holesterola i pritiska. Osim blagog laksativnog dejstva drugih efekata nije bilo a ukus je odvratan, to je trebalo preziveti.
@ Aleksandar Zlatar
Pretpostavljam da ste koristili Tienshi preparate, od kojih imam iskustvo sa čajem za mršavljenje :-) Snažan diuretik pre svega i ubrzivač metabolizma koji zna da napravi problem ljudima sa visokim pritiskom, bubrežnim oštećenjima i slično, što inače ne stoji u uputstvu. Prodaju se putem MLM-a. Počeli su kao kompanija koja promoviše kinesku medicinu ali od ulaska na USA tržište su krenuli sa klasičnim main stream proizvodima i strategija im je sve više na novim i inovativnim proizvodima.a ne tradicionalnim :-)
@ Vukoje B
Pomogla bi trifala da ste je pili jako dugo i promenili dijetetske navike. Slažem se za ukus, jedino podnošljivo je koristiti je izmešanu u kašici meda. Takodje se slažem da je njena moć preuveličana, mada pomaže kod stomačnih tegoba, smanjuje nadimanja.
Mislim da današnji čovek više ne može da zaobiđe takozvanu klasičnu medicinu i da je, hteli to priznati ili ne, na neki način njen zavisnik. Na žalost, postoje situacije u kojima je i ona nemoćna i tada je tradicionalna medicina ona slamka koja uz maksimum koji je dala klasična može (istina retko, ali definitivno može) značiti spas.
Jedan od osnovnih problema kada je ova tema u pitanju je taj što se kod nas klasična medicina još uvek apsolutno ograđuje od tradicionalne, čak i onda kada mora priznati svoju nemoć. Sa jedne strane se ne iskoriste sve mogućnosti koje su na raspolaganju, a sa druge strane se ostavlja veliki prostor šarlatanima i prevarantima koji se vešto skrivaju u nekontrolisanoj ponudi tradicionalnih recepata i preparata, i vrlo često grubo zloupotrebljavaju nevolju onih koji vode očajničku borbu za život.
Koliko ja znam u mnogim razvijenijim i bogatijim državama od naše uveliko se ozbiljno i na naučnoj osnovi pristupa mnogim oblastima alternativne medicine od bioenergije pa sve do fito ili apiterapije čime se tradicionalna medicina kontrolisano kombinuje sa klasičnom od čega svi imaju koristi, a kod nas je tek nedavno homeopatija „ozvaničena“.
@ Zlatko
Ni sa medom to nije podnosljivo. Neka fala, nema vise trifala.
@Zlatko Šćepanović
U programu smanjenja telesne težine korišćen je čaj za mršavljenje u kombinaciji sa esencijama za mršavljenje u tabletama i prahu radi čišćenja creva i krvnih sudova. Potom su korišćeni biokalcijum, biocink, digest i hitozan radi obnavljanja poremećene lipidne razmene, povezivanja masti i njihovog izbacivanja iz organizma. U trećoj fazi (sagorevanje masti i smanjenje telesne težine) korišćeno je ulje od jegulje, ginko, ulje od belog luka i preparat san gao. Ni u jednom poznatom slučaju korišćenje ovih preparata nije prouzrokovalo bilo kakve zdravstvene probleme, a sam proces se odvijao u vremenskom periodu od tri i po meseca u kome je vidno poboljšano zdravstveno stanje organizma, pored efekta kontrolisanog gubitka težine.
@Radoslav Mileusnić
Mislim da bi redosled trebao da bude obrnut i da se putem preparata tradicionalne medicine maksimalno radi na preventivi, odnosno da zdravi vode računa o svom zdravlju. Hitna, odnosno urgentna stanja ne mogu se sanirati ovim preparatima i tu je neophodno uzimati lekove koji će zaustaviti procese i zalečiti posledice, ali ipak uzroke treba otklanjati što većom upotrebom prirodnih preparata. Nije zapadna medicina, a posebno farmaceutska industrija, zainteresovana za veći upliv tradicionalne medicine. Zna se i zašto.
@Aleksandar Zlatar
Naravno da je preventiva na prvom mestu i naravno da farmaceutska industrija ne podžava tradicionalne preparate, ali se kod mnogih mnogo ozbiljnije pristupa upotrebi bioenergije, na primer. Kod nas je to još uvek zvanično „kao zabranjeno“, a svako drugo selo ima svog bioenergetičara koji „leči od svega“. Činjenica je da jedan, svakako mali, procenat njih ima mogućnosti da po nešto i uradi na polju bioenergije, ali ih je neophodno prvo izdvojiti iz mase šarlatana (postoje nedvosmislene metode merenja bioenergetskog potencijala) i poučiti kako da na najbolji način iskoriste svoj od Boga dobijen dar.
@ Aleksandar Zlatar
Zanimljiv tretman.
@ Radoslav Mileusnić
Mi mislimo da klasična medicina nije sprovela istraživanja alternativne. Naprotiv. Vrlo studiozno su vršena posebno na Zapadu istraživanja i bioenergetičara, i lekovitih trava, i minerala, i raznih drugih tehnika, kao što su alternativne metode posta, Aleksandar gimnastike, orgonske terapije, Rifovih talasa, Reikia i sličnih, na internetu i po new age magazinima popularnih metoda.
Dokazano je na primer više puta da je homeopatija nepouzdana i neproverena metoda. Hiljade lekovitih biljaka je istraženo i njihovi efekti na organizam, kao i razni organski i neorganski preparati. Medjutim, suština je uvek ista, sve što ne deluju uvek isto i standardno se odbacuje, bez obzira što neki preparati nekome pomognu. Ali, klasična medicina traži lekove koji svima uvek pomažu, i to je suština priče. A parafarmacija nam ostaje kao preventiva ili slamka, nikako kao glavno rešenje, mada je u zapadnoj Evropi zadnjih decenija vrlo izražen trend da se sitne bolesti leče prirodnim preparatima, za koje ne postoji opasnost ozbiljnog pogoršanja stanja.
Trava je zakon!
U dovoljnoj koncentraciji leci sve bolesti, ha, ha, ha ..
@ Gorky
To ne preporučujemo, ne, ne.
Veoma je bitno naglasiti vaznost duhovne medicine, pored lijecenja tradicionalnim i modernim medicinskim metodama – naglasiti vaznost prevencije nastajanja bolesti… Covjek nece biti zdrav ako je pun gorcine, mrznje, stresa, brige, zavisti, pohlepe, oholosti itd, cak iako je svakodnevno u teretani, i jede svu najzdraviju hranu i prati sve trendove zdravog zivota – a onda cak i da uspije da ukloni bolest putem modernih ili tradicionalnih medikamenata, on opet nije uklonio uzrok nego samo posledicu, i bolest ce se vratiti… Moramo raditi i na duhovnom, moralnom izlecenju isto kao i na fizickom, u tom balansu duhovnog i fizickog je spas…
@ Cyber
Slažem se sa vama oko duhovnog aspekta, ili možda još preciznije emotivno duhovnog, jer neko ne mora biti mnogo duhovan ali ako ima jaku želju za isceljenjem do njega će i sa više uspeha doći.
To polje nije mnogo istraženo, iako su mnogi new age pokreti, kao na primer makrobiotika tražili veze izmedju duhovno-moralno-emotivnog stanja osobe i bolesti, pa su na primer tvrdili da ciste ili tumori na jajnicima i materici kod žena nastaju što zbog ishrane bogate mlekom i životinjskim proteinima, što zbog dominantne majke koja sputava svoju ćerku da se izrazi kao žena, ili da tumor dojke znači da se žena nije u potpunosti izrazila kao majka, ako nema dece ili ako nema dovoljan broj dece :-)
Polje za istraživanje je veliko ali i kompleksno, jer se onda svaka osoba mora gledati posebno sa svojim duhovno emotivnim sklopom, a za 7 milijardi ljudi nema dovoljno tako obučenih doktora :-(
Nazalost, sve je vise sarlatana koji tvrde da su tako obuceni i uzimaju napacenom narodu pare, ali takva nam je sredina, kod nas bi sve na brzaka pa cak i izlecenje – evo ti pare da mi sredis posao, saobracajnu kaznu, ubrzas vadjenje dokumentacije, pa ajde sredi mi i zdravlje preko veze, kod Onog gore, evo lova pa ubrzaj izlecenje… a ne ide tako…
Ja verujem u biljne lekove. Imam iskustvo i sa hemijskim lekovima, ali radje uzim nesto na bazi bilja u apotekama, iako moram sama platiti, posto osiguranje placa samo hemiju. Slazem se da u tezim slucajevima moramo uzimati i neke hemijske lekove, ali treba ih izbegavati, koliko se god moze. Ne trba uzimati lekove na svoju ruku, a vecina uzima antibiotike bez ikakve konsultacije sa lekarima. Alternativna medicina je zakon. Narod kaze, da kada je bog stvorio coveka, za sve njegove bolesti stvorio je i travke, samo ih treba poznavati.
@ Rdica Catalano
Verujem i ja u herbalne lekove, ali i u medicinu, posebno kada je ozbiljniji problem. Kao što sam rekao u tekstu, alternativna medicina NIKADA nije našla rešenje ili lek za mnoge ozbiljne bolesti.
S druge strane, teza da „za svaku bolest ima biljka“ može biti vrlo nepouzdan mit stvoren iz predrasude i „verovanja“, jer Gospod Bog je svojom voljom kroz ljude stvorio i doktore, i farmaciju i savremene lekove da bi čoveku pomogao i uslišio njegove molitve za izlečenjem. Setite se samo Luja Pastera i prvih vakcina, koje su spasile milione ljudi.
Ne verujem da mislite drugačije ;-)
Slazem se da su doktori potrebni, a i lekovi sa hemijskim sastavom, naravno da se danas duze zivi zahvaljujuci medicini. Kada sam rekla da verujem u alternativnu medicinu, isto sam mislila na lekare, koji mogu pomoci kod raznih bolesti biljem, a da sto manje ima posledica u organizmu coveka. Mi kada uzimamo hemijske lekove, sa njima jedno lecimo, a drugo upropastavamo. Kada citam na upustvima na cega lek lose deluje, dodje mi da ga uopste ne uzmem., iako znam da moram.Ja sam bila bolesna od najteze bolesti, i sada sam hvala bogu dobro, zahvaljujuci i jednoj i drugoj medicini, pogotovo strucnim lekarima koji su pozrtvovani. Posle operacije sam biljnim lekovima povratila imuni sistem, posledice terapije i uopste ne trosim nikakvu hemiju, cak ni tabletu za neki bol, sve to postizem biljem. To je moje mislenje, ne mora biti da sam u pravu. Srdacan pozdrav iz Nemacke.
@ Rdica Catalano
Suština nije u izboru izmedju klasične ili alternativne medicine, već u izlečenju. Ovaj tekst je pisan zbog toga što postoji slepa vera u alternativnu medicinu i snažan negativan odnos prema klasičnim lekovima kod dobrog dela stanovništva, koje to radi iz predrasuda. Ponavljam, alternativna medicina nema nikakav siguran i pouzdan lek za mnoge ozbiljne i manje ozbiljne bolesti. S druge strane side effects lekova postoje ali kod malog broja lekova i kod malog broja pacijenata. Nemaju svi lekovi štetno delovanje, ja do sada u životu nisam doživeo nijednu štetnu posledicu bilo kog leka koji sam uzimao. Ti side effects postoje i kod alternative, pa se o njima ne priča, jer se veruje da nije štetno sve što je prirodno, što je velika zabluda.
U Srbiji postoji veliki problem zapuštenih pacijenata, osoba koje se na svoju ruku leče alternativom i dolaze kod lekara kada je bolest ozbiljno uznapredovala ili je već kasno za spasavanje. To je odlika primitivizma i svojevrsnog sujeverja pacijenata koji više veruju svojim poluznanjima, komšinicama, prijateljima, nego zvaničnoj medicini, pa uzimaju na svoju ruku čajeve, meleme ili tinkture pokušavajući da se reše tegoba a da ne znaju njihov stvarni uzrok.
Ovo je tekst upozorenja, ne tekst izbora, jer i sam prvo biram herbalni lek pa onda idem na farmaciju, ali samo kada znam šta mi je ili šta je mojim bližnjima, i kada znam da su ti herbalni lekovi dovoljno efikasni da stvarno mogu pomoći. Kod akutnih stanja, nema šale, ide se odmah kod lekara i na farmaciju.
Zdravo Zlatko.Ja dolazim cesto u Srbiju i znam da ne vode racuna o zdravlju, nesto zbog para, nesto zbog dugog cekanja, na neke specijalne preglede. Evo primer moga oca. Ostavila sam mu pare da ide da se leci. Pitam ga sada, jeli isao na preglede, a on kaze nisam, bilo mi zao trosit pare, a treba mi jos crepa pa sam ga kupio. Ovde gde ja zivim, puno lekara koje poznajem isto su mi preporucivali biljne preparate za oporavak posle operacije. Naprimer u apotekama za lekove, mogu se mnogi lekovi na biljnoj bazi kupiti. Ja kada sam imala hemo terpije, sve kapi za mucninu sam uzimala na biljnoj bazi, iako je bilo i hemijskih, nisu mi preporucivali, ili preparati za obnavljanje sluzokoze, u grlu , ustima i crevima, a i za imunitet. Slazem se da se ne treba osloniti samo na travare i koje kakve prevarante, koji zaradjuju na tudjoj nevolji. Pozdrav.
@Zlatko Šćepanović
Odakle tako jake kvalifikacije, koje su apsolutno neutemeljene i proizvoljne, jer da bi ih neko izrekao mora da bude toliko kvalifikovan da se to meri sa apsolutnim znanjem, što je zaista nemoguće jer ne postoje ni tako kvalifikovana istraživanja –
„…..slepa vera u alternativnu medicinu i snažan negativan odnos prema klasičnim lekovima kod dobrog dela stanovništva, koje to radi iz predrasuda…“
„…Ponavljam, alternativna medicina nema nikakav siguran i pouzdan lek za mnoge ozbiljne i manje ozbiljne bolesti…“
„… S druge strane side effects lekova postoje ali kod malog broja lekova i kod malog broja pacijenata…“
Prilično je smela i konstatacija da je zapuštenost pacijenata odlika primitivizma i sujeverja, da se ljudi leče alternativom i da dolaze kod lekara kada je bolest ozbiljno uznapredovala ili je već kasno za spasavanje. U Vašem okruženju su izgleda samo penzioneri ili oni stariji koji na takav način, razmenom lekova, melema, tinktura popunjavaju slobodno vreme i usput se leče.
@ Radica Catalano
Nemačka je inače poznata po snažnoj tradiciji upotrebe herbalnih lekova, uz to imaju herbalne preparate koji traju i više od 100 godina i proizvode se u nepromenjenom obliku. Primer su Knajpovi preparati o kojima je i pisano na ovom blogu. Zahvaljujući toj tradiciji poznato je da nemački lekari često preporučuju herbalne preparate, jer ih dugo poznaju, odrastaju uz njih. Na žalost, ta tradicija nije u dovoljnoj meri prisutna u Srbiji, pa naši lekari i nemaju mnogo pouzdanih alternativnih izbora. Nemaju ni pacijenti, pa eksperimentišu na sebi.
U pravu ste oko problema čekanja i nedostatka novca, jer i to uzrokuje da se neke ozbiljne bolesti ne dijagnostikuju na vreme.
@ Aleksandar Zlatar
Moje okruženje su hirurzi – zadnja linija odbrane i ponajbolje znaju kakvo je stanje nacije, to svakodnevno gledaju, pacijente i njihove samostalne metode lečenja. S druge strane, naše Ministarstvo zdravlja je „socijalno odgovorno“ pa ćuti o razmerama i epidemija nekih bolesti, kao što su tumori, kardiovaskularni problemi, čak i tuberkuloza (za koju se verovalo da je iskorenjena kod nas), i to kod sve mladjih i mladjih pacijenata.
Gospodine Zlatko nemojte me pogresno shvatiti, ja znam da vi pisete objektivno, vasa zena je lekar; ali i moj muz je lekar,oni zive od pacijenata koje lece hemijskim lekovima. Farmacutske kuce im cesto placaju seminare, provizije na odredjene lekove i t.d. Kada sam ja imala probleme sa stomakom odmah sam otisla na kolnoskopiju i otkrivni su polipi u debelom crevu. Pri pregledu su odstranjeni i poslati na analizu Analizom je ustanovljeno da je jedan bio maligni, sto je retkost u mojim godinama, naime imam 38 godina a kontrole se prave preko od 50 godina pa na dalje starim pacijentima. Operacije su neizbezne u tim situacijama.Odstranjno mi je 27 cm debelog creva. Hemo terapije takodje su neizbezne. Napravila sam 7 ciklusa po 3 dana adjuvant hemo terapije. Moji svi u familiji uvek su se lecili prirodnim lekovima i malo su uzimali hemijske lekove, zato niko nije nikad oboleo od te bolesti. Ja sam uvek za svaku tegobu uzimala hemijske lekove i antibiotike, sto je velika mogucnost da su doprineli mojoj bolesti. Ja sam se sa tim izborila i hvala bogu pocela ponovo raditi, ali izbegavam koliko je god moguce lekove frmaceutske industrije. Sa muzem ponekad imam polemiku o ovome, puno puta mi daje za pravo, mozda nema moje misljenje ali i ne protivi se.Pozdrav
Mislim da su izrečene kvalifikacije ipak samo generalizovani pojmovi koji ne mogu tako lako da se generalizuju, jer hirurzi od cele medicinske struke ponajmanje imaju dodira sa alternativnom medicinom (osim lične zainteresovanosti), a tako oštro okvalifikovati stanje nacije i to u vrlo pežorativnom smislu, može biti samo odraz neformalne razmene mišljenja uže grupe.
Takvo mišljenje nisu izrekli lekari ORL specijalizacije, kroz čije ordinacije u jednom danu, u jednom domu zdravlja u Beogradu, prodje dnevno u proseku 150 pacijenata; u oblasti medicine u kojoj je itekako prisutan alternativni pristup lečenju od strane samih pacijenata, a priznaćete da su bolesti uha, grla i nosa najučestalije. I medju njima ima pacijenata (sve više) koji će morati da potraže pomoć hirurga.
@ Radica Catalano
Vaš primer je potvrda mog pisanja. Alternativna medicina nema lek za polipe na crevima, koji znaju postati maligni, što se vama desilo. Tek kancer debelog creva alternativa teško leči, iako ima slučajeva izlečenja, ali to nije pravilo već izuzetak. Vi ste spašeni zahvaljujući klasičnoj medicini. Sad, da li je vaše stanje uzrokovano lekovima ili nekim drugim faktorima (ishrana, telesne predipozicije, tehnička zračenja, stres, infekcije creva, itd) složeno je pitanje. U svakom slučaju ako se preteruje sa lekovima u bilo kom obliku, oni će imati štetne posledice, bilo oni klasični ili herbalni.
Moja supruga i ja volimo alternativnu medicinu, njom se na neki način bavim decenijama, zbog čega sve ovo i pišem, jer sam se nagledao mnogo neozbiljnosti u tom delu. Alternativna medicina je korisna i potrebna ali joj treba znati domete.
Najčešći scenario sa dometima alternativne medicine kod ozbiljnih bolesti je kada se neko nekom alternativnom metodom izleči i onda počnu čudesne priče, a to što je njih 9 sa sličnim tegobama ostalo bolesno ili pomrlo, a lečilo se na isti način, to niko ne pominje. O tome se radi, i to treba reći.
Kao odgovor Aleksandru ću navesti nekoliko bitnih stvari: 60% lekova klasične medicine su proistekli iz lekovitog bilja, i postoji niz ozbiljnih institucija i labaratorija koje decenijama ispituju svaku lekovitu biljku koja ima potencijal da postane lek, tako da ne postoji klasična priznata protiv alternativne nepriznate medicine, već samo postoje lekovi koji pouzdano deluju i oni preparati koji nisu baš uvek pouzdani i efikasni.
A hirurzi bi vam rekli sledeće: svi koji sebe samoinicijativno leče čajevima i tinkturama od kancera želuca, tankog creva, jetre, debelog creva, raka pluća, raka kože, pankreasa, bubrega, prostate, genitalija, ili hemoroida, na kraju završe na stolu. Obično mnogi od njih ne odu na dijagnostiku, nego samostalno pokušavaju da se reše prvih simptoma bapskim preporukama. Vi neverujete da njih ima mnogo, i da je naš narod vrlo primitivan, i da sujeverno veruje u rekla kazala recepte, pa vas neću dalje pokušavati razuveriti. Verujte i dalje u narodnu mudrost koja je još pre 50 godina nestala iz naroda.
Zlatko, mislim da raspored nije dobar – ako je nekome dijagnostikovan kancer u nekom obliku to je dijagnostika i pokušaj izlečenja u „režiji“ zapadne medicine. Ako to ne pokaže rezultate, pribegavalo se alternativnoj medicini, kao poslednjoj slamki spasa.
Ne mogu da zamislim da su i dijagnostika i pokušaj lečenja isključivo bili u varijanti alternative, a da su posle neuspeha završili na operacionom stolu, jer takvu dijagnostiku (bez provere u zdravstvenim ustanovama) mogu da rade samo prevaranti.
Nije sporno da većina lekova ima osnovu u prirodnim supstancama, ali isto tako nije sporno da većina ima i supstance koje imaju hemijsku osnovu. Zanimljivo je kad vam na dekleraciji leka navedu da sadrži te i te supstance, ali da nije poznat način na koji deluju, ali daju rezultate. Isto tako kod većine lekova se ne preporučuje dugotrajna upotreba, jer verovatno ta ista „neprirodna“ supstanca u većoj ili manjoj meri u odredjenom periodu može da ima negativan uticaj.
O rezultatima alternativne medicine možemo suditi tek kad joj bude dozvoljeno da zauzima mesto koje joj pripada na ovom podneblju i kad se u svemu bude mogla uporediti sa zapadnom medicinom. Za sad je u normalnim uslovima stavljam ispred zapadne ZBOG PREVENTIVE, ali naravno ne isključujem klasično lečenje kad zanemarim tu preventivu i budem sam sebi neprijatelj, a rezultat toga bude neko akutno ili hronično stanje.
Evo današnjeg teksta u Blicu o onome što rekoh, da su u Srbij prisutna epidemija kardiovaskularnih bolesti i da se granica oboljevanja od tih bolesti sa 65 godina spustila na 45 godina.
http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/213914/Sve-mladji-umiru–od-kardiovaskularnih-bolesti
Na žalost, tako je u domenu drugih telsnih organa. Nismo mnogo zdrava nacija. Ni srećna.