Mirjana
Neponovljive emisije na radio Sarajevu, Mirjana je vodila četvrtkom, od 21-22h. Top hit-klasik.
Kad god bih joj rekao koliko ljepote čuva u tim crnim očima, samo bi podigla lijevu obrvu i rekla: “Branislave, ne pretjeruj“!
Takvo, kotrljajuće Rrr mi se skotrljalo, vječno, u uho. Hm! Kako pretjerati sa pažnjom prema nekom, ko je ljubav!? Bolna grimasa mi se zamrzava na licu, dok je prizivam u sjećanje. Koliko opranih, sarajevskih ulica smo prepješačili jedući vruće kifle, kupljene u pekari, kod Zore… Koliko rasprskavajućeg smjeha i bešumnih suza. Provodili smo po nekoliko dana u dobrovoljnom zatočeništvu stana, dok se oglašavao tramvaj ispod prozora. Protezanje nogu, silaskom do dragstora, po cigarete i crno vino. Dok se uvlačim kao mačak, tih i mrk, sva si u pogledu, pomalo sakrivena u crveni, svileni ogrtač. Spremajući neke morske plodove ,polivene maslinovim uljem, odvrtala si ventil na česmi svog, blistavog osmjeha. Kako sam te volio, tog trenutka, dok ti je kosa crnila po ramenu. Bilo je dana, pa čak i mjeseci, kada se nismo viđali. Ništa to nije brisalo iskru ispod tvojih trepavica. Dlan, mekan i nježan, odsjedao je u mom grubom, nažuljenom. Sužen sam, sav sam kao mrva, dok mi se misao o tebi otkida. Mirjana! Leptir, sav šaren i usplahiren! Fališ mi, pobogu, skroz… I onda, kada jutro zvoni sa Kalimegdana, budeći me iz beogradskih snova, fališ mi …
Četvrtog aprila, 92g, pili smo vino u „Kamernom“. Tvoje bijelo, sa malo obične vode. Već petog, rekla si…idi odavde“! Otišao sam. Pisma su cijepala rat! Tvoj poziv da dođem u Pariz. Dugo, potom, nazvah…“Dobar dan! Trebao bih Mirjanu!? Mirjanu!? A ko ste vi? Ja? Zaboravljeni prijatelj…Žao mi je! Mirjana je umrla“!
„Ne, ne! Sa mnom si i u meni si“…
Branislav Makljenović
JJ Cale – After Midnight
https://www.youtube.com/watch?v=2IZ9feKpJkk