Mladi u BiH – kakav je život mladih u Bosni

Da li mladi u BiH imaju perspektivu i da li se život mladih može promeniti na bolje

 

Život mladih u BiH: Jad i čemer

Mladi u BiH - Život mladih u Bosni su jad i čemer mlade sove na drvetu

Mladi u BiH – nezaposleni, bez sopstvenog krova nad glavom, bez braka, bez djece… Ukratko: poražavajuće. Da li možemo očekivati bolju situaciju nakon Popisa stanovništva koji se, kako – tako, provodi ili ipak ne?! Nisam pesimista, ali sam realan čovjek. Čini se da ćemo ovim popisom još više zacrveniti naš demografski i socijalni alarm.

„Mladi u Bosni i Hercegovini su, po nekom pravilu, osobe između 15 i 30 godina. U okviru te skupine, veći je broj muškaraca nego žena. Prema rezultatima istraživanja „Glasovi mladih“ od prije nekih godinu dana, troje od četvero mladih u Bosni su bili nezaposleni, većina njih nisu u braku, nemaju djece, bez riješenog stambenog pitanja… Što se tiče budućnosti, mladi u BiH su pesimisti i svoj životni standard bi najbolje opisali sa „srednjim“.“

Bilo nas je 777.000 (što je za 315.000 manje nego 1991. godine). Procjenjuje se da u BiH danas živi oko 600.000 osoba dobi do 15 godina. Naši prioriteti su osnovni, ništa veći od npr. onih u zemljama Evropske unije: obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje, socijalni status, participacija u javnom životu, kultura, sport i slobodno vrijeme. Tamo je to nekako i izvodljivo, a kod nas, dosta teže.

Mladi u BiH i osvrt na obrazovanje, zaposlenje i zdravlje

Ako krenemo nekim logičnim redoslijedom, onda je stub svega obrazovanje. Upravo to obrazovanje je uz ekonomiju najvažniji element za mlade. Ne moram napominjati da je to i jedno od osnovnih ljudskih prava. Hvala Bogu pa nam nije uskraćeno, ali šta nakon toga? Završimo osnovne škole, upišemo srednje. Završimo i njih, tražimo posao ili upišemo visokoškolske ustanove koje djeluju po tzv. Bolonjskom procesu koji se smatra najvažnijom reformom visokog obrazovanja u Evropi. Zamislili su da uspostave evropski prostor visokog obrazovanja gdje će studentima biti priznate njihove diplome u čitavoj Evropskoj uniji, što bi nam, logično, pružilo veću šansu za zaposlenje. Ali je, izgleda, ostalo samo na tom „zamišljenom“, jer očito kod nas to ne funkcioniše. I ne funkcionisalo kad je taj sistem obrazovanja skoro nepovezan sa tržištem rada, te u velikom broju baziran na nastavi bez prakse, a sve je to rezultat kašnjenja sa gore pomenutim reformama.

Što se tiče zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti, tu smo definitivno najkritičniji. Svi znamo da je nezaposlenost problem broj 1, te će broj nezaposlenih osoba vrlo vjerovatno biti povećan, što ćemo opet dokazati našim famoznim popisom. Ispitani, po gore pomenutom istraživanju, koji su imali sreću da budu zaposleni, kazali su da im je za to bilo potrebno oko 16 mjeseci. Čak trećina mladih u Bosni ne vjeruje da će im obrazovanje koje su stekli ili stiču pomoći pri sticaju posla. Tu je još potrebno pomenuti gubitak povjerenja u legalan način sticanja zaposlenja.

Kad je zdravlje u pitanju, mladi u BiH se susreću s brojnim rizicima, a najintenzivniji su: efekti rata, povećana zloupotreba psihoaktivnih supstanci, alkohola i duhanskih proizvoda, loše fizičko i mentalno zdravlje, neinformisanost o reproduktivnom zdravlju i seksualno prenosivim infekcijama. Dodatan razočaravajući podatak je da 10% mladih u Bosni nema zdravstveno osiguranje.

Bio bih među najsretnijim stanovnicima ove države, zvane Bosna i Hercegovina, kada bih mogao govoriti što pozitivnije, ali surova realnost mi to ne dopušta. Da li smo krivi mi sami ili ljudi koje, opet, mi biramo, ko će znati.

Na kraju svega ovog, kao šlag na tortu, dolazi Popis stanovništva, koji će nam samo služiti kao razlog za veću zabrinutost.

 

Hot Almir