Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Čovek

Josip Broz Tito – globalni mit i Dan Mladosti

Zlatko Šćepanović


I posle Tita, Tito.

Bi-Bi-Si engleska nacionalna medijska mreža je prošle godine povodom godišnjice smrti Josipa Broza Tita (preminuo 4 Maja 1980 godine) navela, na englesko ironičan način, u jednom svom komentaru da je Jugoslavija imala uticaj koji je nadmašivao njenu veličinu i da je sa „uspehom huškala supersile jedne protiv drugih“ i bila jedan od lidera Pokreta nesvrstanih.

. . .

Danas je pak Dan Mladosti, praznik proleća i života, ustoličen u znak sećanja na pomenutog državnika i njegov jak kult ličnosti, praznik koji se još do pre 30-ak godina slavio širom Srbije i tadašnje Jugoslavije u znak ljubavi prema rodjenju predsednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, zemlje koje više nema, dan kada je voljom te iste države „rodjen“ najveći sin naroda i narodnosti SFRJ i njen maršal Josip Broz Tito.

Ne deli nas mnogo istorijskog vremena od doba u kome je Tito živeo i u kome smo svakog 25 maja proslavljali njegov rodjendan kao Dan Mladosti ili Dan cveća, otuda i kasnije Kuća cveća, njegov grob i mauzolej. Mnogi od nas su živeli u to doba, učestvovali u sletu i nosili štafetu, rodjendanski poklon naroda i narodnosti SFRJ za Josipa Broza Tita. I bilo nam je svima veselo tog dana, znali smo da nas čeka susret omladine i vojske na stadionu JNA, masovne koreografije i gimnastičke  vežbe, i naravno predaja štafete od strane istaknute omladinke voljenom Titu, sa sve zakletvom.

Kao u starim paganskim vremenima i plemenima, tako su i komunisti stvorili slet i Dan Mladosti u Beogradu kao kolektivni izraz podrške plemena svom poglavici u vreme promene godišnjih doba, u vreme bujanja i vegetacije, u periodu godine koji je najviše ispunjen optimizmom i životom, sve kao svojevrsni narodni simbol obnavljanja i regeneracije onoga što traje i ne menja se, što večitog predsednika Tita, što države sastavljenje od različitih naroda.

Mnogo je napisano o Titu, što istinito a što romantično, preuveličano i mitomanski, ili pak krajnje tendenciozno, konspirativno i potpuno izmišljeno. Za života je imao mnogo manje neprijatelja nego posle smrti, za života su ga stranci cenili i voleli, domaći plašili i voleli, a u trenu smrti su ga svi iskreno oplakali, da bi ga njegovi sunarodnici nedugo nakon smrti potpuno satanizovali, valjda razočarani krajem bajke u kojoj su živeli. I ma kako da se neko trudio da iskreno i pošteno opiše njegov harizmatičan i kontroverzan lik i njegovo delo, on nekako uvek izmiče potpunom sagledavanju. Jer, Tito je za života bio pomalo tajanstven, ali komunikativan i srdačan političar sklon dogovorima, zbog čega je postao globalni mit i prepoznatljiv gradjanin i političar sveta, svojevrsna politička celebrity. Svi u svetu su znali ko je Tito, elegantni državnik u belom, hedonista i šarmer, blizak velikima i malima, i državnik koji je od svoje zemlje stvorio cenjenu državu, iako je u njegovoj zemlji postojala i oštra diktatura komunista i zatvor – ostrvo za političke neistomišljenike Goli otok, i politička cenzura, i ugnjetavanje Crkve i veroispovesti, i umanjena ljudska prava i ozbiljna državna vojna doktrina, koja je jednu zemlju od 20 miliona stanovnika držala stalno pod borbenom gotovošću i stvarala stalnu tenziju za susedne zemlje. Danas izgleda nestvarno da je takva zemlja, neuskladjena sa globalnim političkim standardima i vladavinom ljudskih i političkih prava, mogla postojati bez problema pod okriljem Evrope. I još biti cenjena.

Ne bi na ovom mestu ulazili u njegovu ličnost, ko je on bio u stvari, trostruki špijun Kominterne, Engleske obaveštajne službe i CIA-a, ili pak papin super tajni agent, veliki majstor masona, podmetnuta i zamenjena osoba koje je preuzela tudji identitet, niti ćemo ulaziti u njegovo delo i uticaj na svet; u stvaranje pokreta Nesvrstanosti ili organizovanja Samoupravljanja i mekog komunizma, jer značaj njegovog delovanja je toliki da ga sigurno niko sa ovih prostora neće skoro ponoviti. Želimo samo da se podsetimo na današnji dan i podstaknemo diskusiju. U prilogu ostavljamo link za jedan klip sa dočeka Tita u Koreji i dva dokumentarca, jedan režimski film iz SFRJ-a i jedan američki dokumentarac o Titu.

.

Lična sećanja, cveće i susret sa Titom

Sećam se susreta sa Titom. Jednom prilikom kada je u poseti bio italijanski predsednik Sandro Pertini, u ime pionira Beograda predavao sam cveće Titu i gostu iz Italije. Išao sam u osnovnu školu Ćirilo i Metodije i moje odeljenje je pod čeličnom upravom ambiciozne nastavnice Mire Prnjić bilo proglašeno za najbolje u gradu. Iz Skupštine grada ili čega već, tražili su od naše škole i mog odeljenja da pošalju pionira i pionirku da budu „cvećari“. Izabrani smo pogrešnim sticajem okolnosti, kako će vreme i ovaj blog naknadno pokazati, drugarica Zorica i ja. Mislim da je greška bila sa mnom, s obzirom da sam od tada postao svojeglav i sklon odbijanju ulaska u SKOJ, KPJ i ostale narodne organizacije. Od tog doba i postoji moja ljubav ka baštovanstvu, klasičnoj muzici, dobroj hrani i cveću. I onih Štulićevih 88 ruža u mom snu i u mojoj bašti. Ništa nije slučajno.

Sećam se da smo imali problema da se u brzini lepo obučemo, znate sve ono po soc kodeksu tog vremena: plave pantalone, bela košulja, crvena marama i partizanska kapa. I sećam se da su momci sa dva crna Audi 100 limuzine došli po nas i odveli nas u dvor.

Moja drugarica iz odeljenja Zorica Jovanović je predala cveće Pertiniju a ja Titu. Zapamtio sam ga kao niskog, punačkog i opuštenog gospodina, lepo preplanulog, blagog stiska ruke. Sećam se da dok smo sedeli u holu Dvora, i čekali da se završi svečani ručak Tita sa gostom, da je za vreme ručka svirala ozbiljna muzika. To mi se tada jako dopalo, taj prefinjeni stil. Bili smo stidljivi i odbili smo da se pridružimo ručku, iako su nam iz obezbedjenja govorili kako su neke preprelice i jarebice na repertoaru. Nije dete tada znalo ni šta su prepelice, a kamoli jarebice. Sada se kajem, duboko se kajem što sam propustio ručak sa dva legendarna predsednika, neprocenjiv promašaj. Inače, primetio sam u svom karakteru jednu zanimljivu osobinu, vrlo potanko pamtim gde sam, šta i kako jeo. I sigurno bih zapamtio šta je sve tada bilo na repertoaru, što bi bila vredna gradja za knjigu Emigrantski kuvar našeg kolege Dejana Novačića.

Sve u svemu, ostao mi je utisak da sam bio pri nekom važnom i uticajnom mestu i ljudima, to je bilo nedvosmisleno, samo kada se setim onih ljudi u tamnim odelima i bezizražajnim licima. No i pored peha sa ručkom, sudbina mi je bila ponovo naklonjena. Drugi put sam imao šansu da vidim Tita kada je moja srednja Gradjevinska škola dobila poziv da učestvuje u sletu i Danu Mladosti. Prijavio sam se i vežbao neko vreme, vodjen ljubavlju a ne razumom, jer mi je tadašnja simpatija takodje vežbala za slet, pa sam hteo i ja. No, taj ljubavni zanos prema mladoj omladinki me je potpuno dekoncetrisao, nisam nikako mogao da se uskladim sa ostalima igračima na vežbama, stalno sam mašio pokrete i koreografiju, pa sam zbog stida odustao od učešća u sletu. Šteta. Sećam se da su naši drugari i drugarice bili strašno ponosni i da su svi bili važni zbog kostima i patika koje su dobili.

Proleće je. Vreme je da se obnovimo i regenerišemo. Ovog puta bez Tita i mladosti, ali sa cvećem.

. . .

MARSAL JOSIP BROZ TITO: Welcome to Korea

httpv://www.youtube.com/watch?v=Ru642KUH-Ds&feature=related

. . .

Tito-istorija o Titu

httpv://www.youtube.com/watch?v=T5Zz9C80HLc&feature=related

. . .

Josip Broz TITO biography 1/5

httpv://www.youtube.com/watch?v=nCJJYIpb-4w&feature=related

 

100 komentara

  • Zlatko istinu kaže,“ – nisi smeo da pisneš kritički o KPJ, Titu, NOB-u, ili pak da kažeš nešto afirmativno o tabu temama.“ Živa istina, ako bi netko i neku malu sitnicu rekao išlo se sa drugarima na razgovor, prijavio bi te neki tamo ulizica partijac.

    Jedino mi nije jasno što je Vojsije napisao “ Crkva nije postojala ali je nisu srusili komunisti vec neki koji su bili pre njih „, to bi značilo da niste imali gdje održavati liturgiju? I općenito rasti u vjeri? Mi smo imali svete mise i po kućama kad nismo imali građevinu crkve, posvećeni oltar i mjesto…jest da bi se gužvali, tako da mi nije baš jasno. Nisam baš shvatila što je Vojsije htio reći. Pa napišite slobodno 🙂 Nitko neće reći, nije istina, Vi najbolje znate jer ste tamo živjeli.

    Evo, ja mogu reći kad su počele one barikade i nagovještaj svega što je odašiljala JNA u jednom gradu, poznavala sam svećenika, samo su ga jedne noći našli izbodena nožem iako je znao borilačke vještine, mlad svećenik, dobar čovjek, svima je pomagao bez obzira na nacionalnost, nakon njegove žrtve počelo je krvavo i ratno. Dan danas taj zločinac nije uhvaćen. Iako su mu bili n a tragu, malo čudno.

    @
    Niko, moj tata je govorio da smo dobro živjeli jer je Tito krao i zadužio nas u beskraj, pa sad…

  • Ukratko,zla u doba ‚‚komunizma‚‚ nije bilo nista vise nego u vremenima pre i posle
    njega . Bilo je drugacije i ravnomernije rasporedjeno.
    U svakom drustvu, pa i sadasnjem zucnuti o zabranjenim temama nosilo je i nosi posledice.

  • Ne znam koje su to zabranjene teme u Hrvatskoj, vjerojatno one o homoseksualcima, tu možeš nadrljati. 🙂 I ako istučeš dijete na cesti stiže socijalna. (Jednu obitelj socijalna je posjetila jer su susjedi javili da dijete stalno plače, a ono novorođenče bilo gladno, eto…gdje mi živimo. )

    Pozdrav

  • @ Aleksandar Zlatar

    To nije tačno. To je neki tvoj pjesnički pogled na jugoslovensku privredu i ekonomiju.

    Jugoslavija je dobila 47 mld ratne odštete, a imala je i značajnu ekonomsku i političku pomoć Amerike.

    20 mld dolara 80-ih, je kao 100 mld danas. Sve bivše države članice, danas imaju manju stopu rasta spoljnog duga, nego Jugoslavija. Pri tom, svrha zaduživanja nije bilo, vremenski ograničeno investiranje u projekte, koji bi donijeli povećanu produktivnost i time omogućili uspješnu otplatu duga u budućnosti.

    „Primanja strmoglavo opadaju krajem sedamdesetih uprkos pumpanju ogromnih količina stranih sredstava u zemlju. Godišnja inflacija se meri dvocifrenim brojevima, a nekoliko godina pred Titovu smrt ubrzava i dostiže 40% godišnje. Stopa nezaposlenosti se, uprkos odlasku preko 1.1 milion (ili 20% radne snage) Jugoslovena na privremeni rad u inostranstvo, od 1970. do 1980. popela sa nešto ispod 7% na 12%. Takav rast nezaposlenostii stope ekonomske emigracije bi se u ekonomskoj literaturi okarakterisao kao znak duboke recesije.“

    „… uprkos neprestanom rastu priliva stranih sredstava u vidu kredita bez pokrića, deviznih doznaka milionske dijaspore i politički motivisane američke ekonomske pomoći, jugoslovenska ekonomija beležila skroman rast. Ali, čak je i taj skromni rast bio neodrživ bez kontinuirane strane pomoći. Ono što se dogodilo osamdesetih i devedesetih, samo je otkrivanje stvarnog stanja jugoslovenske ekonomje. Kao kad hronični alkoholičar mora da se suoči sa realnošću svoje zavisnosti, …“

    http://goo.gl/ueD4B6

  • @Niko
    Obzirom da nisi rodjen u „vreme Titove Jugoslavije“ pretpostavljam da si i u ozbiljnu materiju najranije ušao krajem 90-tih godina kroz literaturu, udžbeničku ili stručnu, u vreme kad je bilo „moderno“ prikazati jugoslovenski period u najgorem svetlu. Ekonomska kretanja 70-tih godina bila su u nadležnosti decentralizovanih republičkih vlasti, kao i kreditna zaduženja republika i preduzeća pojedinačno. To je daleko odstupalo od čvrste centralizovane kontrole zaduživanja i regionalnog usmeravanja u investicije 60-tih godina. Što se tiče inflatornih kretanja mislim da si pogrešio deceniju. Skromni rast „jugoslovenske“ privrede o kome govoriš ide u prilog tome da to više nije imalo vezu sa Jugoslavijom, već sa svakom republikom pojedinačno.

    Ne znam koju literaturu koristiš, ali je mnogo nelogičnih informacija, počev od ratne reparacije, kao i konstatacije da bivše jugoslovenske republike imaju manju stopu zaduživanja. To jednostavno nije tačno. Stopa rasta spoljnog duga nije relevantna kategorija ukoliko se ne sagledaju i svi drugi parametri.

    Onog momenta kad je politika duboko zasela u ekonomska kretanja i kad su počele političke likvidacije i uništavanje privrede (primer Agrokomerca), što se dešavalo 80-tih prestao je svaki osnov da se privreda naziva Jugoslovenskom, a to je i bila priprema za totalni sunovrat 90-tih. Iz tog sunovrata odjednom su nikli biznismeni, za koje nikad ranije niste čuli, koji su političko-demokratski-tranziciono došli do para za sebe i političare koji su im to omogućili, a zna se ko je bez tih para ostao. Bilo direktno, bilo kroz budžet iz koga je pokrivana pljačka.

  • @ Aleksandar Zlatar

    Ma, kakvi. Ja sam iz čistokrvne komunističke porodice. Krajem 90-ih sam bio u osnovnoj školi. U „ozbiljnu“ materiju sam ušao prije 2 dana (danas ću da izađem). Tito je počeo da mi se gadi prije godinu i po. Ako si pomislio da sam neki četnik – nisam, čak su mi i odvratni.

  • Ha ha, e jesi me nasmijao Niko 🙂 Pa zašto bi uopće pomisio da si četnik dijete drago.
    Za dva dana postigao si puno, mnogi ne sada ne razumiju. Tito nas je uporopastio financijski i to će ti reći svaki Hrvat. Pa sad ….. Možda si Hrvat. Šalim se Niko.

    Meni se čini da ti dobro razmišljaš, osim da sam stara. 😉

  • @Martina
    Martina, zaista mi nije jasno iz kojih pobuda se Titu pripisuju tako, moram prosto da kažem, primitivne „zasluge“ da je krao, da je finansijski upropastio Jugoslaviju, da je to mišljenje svakog hrvata i sl. Neka hrvati preispitaju svoje rukovodioce počev od 70-tih godina pa do danas. Tito da je krao verovatno bi svojim naslednicima, pogotovu Jovanki, ostavio nešto u stranim bankama ili u gotovu, pa ne bi većina naslednika živela običnim životom, a Jovanka ne bi doživela pakao u kome se nalazila od Titove pa do svoje smrti. Apsolutno neprimerene i primitivne kvalifikacije.

  • Nije točno da svi Hrvati mrze Tita i Jugoslaviju. Treba samo malo „prošetati“ društvenim mrežama da bi se vidjelo da mnogi misle o tim vremenima s nostalgijom. Moje je mišljenje, da Jugoslavija nije bila tako idealna i dobra, koliko je Hrvatska beznadna i loša, za Srbiju procijenite sami. Kad bi naše sadašnje države bile daleko bolje od Jugoslavije, vjerojatno bismo je svi već pomalo zaboravljali. Nažalost, nije tako. Sve što je u Jugoslaviji vrijedilo, a bilo je dosta toga, razoreno je i uništeno. Sve što nije vrijedilo, prenijeli smo u svoje nove države i multiplicirali do beznađa. U Jugoslaviji je bilo grabežljivaca, karijerista, zlobnika, licemjera kao što i u našim sadašnjim državama ima isto takvih. A gdje ih, molim vas lijepo, nema? Nije istina da se nije smjelo ići u crkvu, nije istina da se nije smio slaviti Božić, nije istina da su svi morali biti u partiji. Moj je otac bio jedan od rukovodilaca velike i značajne tvornice, a NIKADA nije bio u partiji, ali je bio dobar radnik i nikada nije pitao je li petak ili svetak: ako je trebalo raditi, on je radio i to se cijenilo. Da ne govorimo o zaštiti radnika. Ako to usporedimo s iskorištavanjem koje danas doživljavaju, jasno je da se oni stariji s nostalgijom prisjećaju Jugoslavije. Jugoslavije više nema, mi smo srušili kuću kojoj je trebalo okrečiti zidove, promijeniti parkete i popraviti prozore. I sad možemo uživati u slobodi pisanja kojekakvih gluposti i nebuloza po raznim društvenim mrežama, nesvjesni cijene koju smo za to platili.

  • Magda sve ste točno rekli. Hrvatica sam, katolkinja i žao mi je da nema više Jugoslavije. Koliko je ta država bila dobro zamišljena i koliko je imala pravo boriti se svim sredstvima protiv nacionalizama svih boja na ovim prostorima najbolje potvrđuju zadnji potpuno nepotrebni ratovi na Balkanu. Šteta da nemamo kvalitetnu generaciju koja bi nas znala usmjeriti, neg ove amatere koji niti nakon 24 godine nisu u stanju ništa kvalitetnog organizirat i napraviti. Hrpa sitnih duša s pokojim kriminalcem maskiranim u vođu i patriota. Gledajući jučer impresivnu vojnu paradu u Beogradu čini mi se da vođe Srbije imaju viziju, kako će prosperirat njihov narod. Ajd, bar da neko s ovih prostora ide na bolje. Čestitam. Mi ostali budemo izgleda morali čekat, jer kak sam negdje nedavno pročitala : „da ove iz Sabora nemreš niti sa špahtlom ostrugat iz fotelje kak su se na nju zaljepili.“

  • @Magda Štos @Diana
    Mislio sam da sam usamljen u nekim stavovima, medjutim drago mi je da ima i drugih koji isto ili slično rezonuju. Istina je da veličamo onaj period jer je svaki naredni bio sve gori, a kao što ste pomenule da je bolje – stara Juga bi polako otišla u zaborav.

    @Diana
    Parada nas je malo „podigla“ ali je to daleko i od vodja i od vizije, na žalost. Čini mi se da ih je Putin poredjao i rekao – održaćete paradu, proslaviti oslobodjenje Beograda, prestati sa prekrajanjem istorije uvodjenjem četništva na mala vrata (ne zaboravite da su se do juče naše „slavne vodje“ šetale po Ravnoj gori i nosile kokarde na čelu), dobićete para ali da se zna gde je svaki dolar utrošen, jasno i glasno ćete naglasiti vezu Srbije i Rusije.

  • Magda govorite u svoje ime ali ne i u moje, pa nema „nije istina“, zar trebam ovdje ostaviti, gradu, ulicu i firmu, kada bih ostavila možda bi Vam bilo jasnije malo.
    Pa meni je drago da nisam taj Hrvat kao i vi. Uostalom ja sam katolkinja a za Vas ne znam.Ni jedan normalan katolik to ne bi želi, Jugoslaviju, Jugoslaviju žele ateisti, komunjare i vjernici na papiru, pa što god Vi mislili o meni. Mi nismo išli od Božića do božića na misu nego redovito.Vidim da Vam otac nije držao do vjere pa je i svecima radio, nije ni čudo da „nije istina“.

    Ne želim s Vama nastavljati razgovor uopće, pun mi je kufer izdajnika i vjere i jugonotalgičara. Idite u Kumrovec. Nije istina da je moj tata bio mučen od tog vašeg režima, nosite se od mene svi.
    Nije istina, nije istina, majko mila, sa ovakvima poput vas ni kavu ne bih popila. Povraća mi se.

    Bolje mi je i u ovakvoj Hrvatskoj jer sam „slobodna“ nego robovati zlatnim teletima u Jugi, i klanjati se rogatom u petokraki. Tito je bio zlo. Doviđenja.Koliko je ljudi zbog njega umrlo.
    Pravi vjernik nosi svoj križ i ljubi svoju zemlju makakva bila. Ne ljubi ju zbog odvratnih političara nego jer živiš tu. Poštovaš tuđe i živiš tu. Ako mi se ne sviđaju političari, još više volim svoju zemlju, a za njih se mogu jedino moliti. A žaliti neću nikada za Jugoslavijom. Tko zna kako bi nam danas bilo, vama ateistima dobro a nama vjernicima ….Jeste Vi magda ikada čuli za Međugorje i progon one dječice i fra zovke i vjernika, ma o čemu vi pričate NIJE ISTINA NIJE ISTINA….. fuj, samo to mogu reći. Kad mi Srbin digne tlak u nekoj temi ne zamjeram mu, ali kad mi netko ovako laže i to još „moj“….jadno brate, nije ni čudo kako nam je. Ali meni će uvijek bit dobro.
    Magda lažeš za mene lažeš. „Mi smo Titovi Tito je naš“ to je tvoj Bog.

  • Diana, ni ti nemaš blage veze. Katolik živi vjeru, u tome je razlika. Na papiru ima puno katolika, možemo vidjeti da nekima smeta i ova molitva protiv pobačaja ispred bolnica. Bogu hvala, eto izmoljeno je, Sveti Duh bolnica, liječnici neće raditi pobačaje, ne želi, ni jedan. Vidjeli smo da ova molitva smeta političarima,svi napadaju Crkvu, a i vas dvije, takve gluposti trabunjate, pravi vjernik je na strani Crkve a ne protiv nje. A protiv ste, jer je crkva bila proganjana u Jugoslaviji pa vi govorite što hoćete, hoćete popis mučki ubijenih svećenika i ljudi, ima na internetu, o jadnih li vjernika, Bože moj…gasim ovo da ne gledam dalje laži koje bljujete, SRAMOTA! Ja imam jednu riječ za takve. Izdajnici crkve i domovine. Diana, da ste pravi vjernik divili biste se ekumenskoj molitivi protiv pobačaja a ne nekoj paradi.

  • Za slijepice jugonostalgičarke, žalosno brate da se zovete katolikinjama, jeste li vi ikada slušali propovijed o tome?

    http://hr.wikipedia.org/wiki/Jugokomunistički_zločini_nakon_završetka_Drugog_svjetskog_rata

    hoćete i popis svećenika i imena ljudi?

    Ja ne mogu vjerovati, sebi ne mogu doći od laži koje vam sotona šapće, pa komu vi služite? A vjernice, o jadne li vjere.

    A svakako si i ovo pogledajte, jeste li uopće čule za Goli otok?

    http://hr.metapedia.org/wiki/Jugoslavenski_konclogori

    Hoćete još?

  • Ja sam gledala ovaj film u kinu kao studentica i plakala sam, pogledajte si, tako je to bilo….
    a pored mene je jedan idiot cijelo vrijeme filma žvakao žvakaću i bio potpuno bez emocija…
    Preporučujem svima da vidite muke po miliciji.

  • I još nešto, ako niste pogledale film, nemojte ni komentirati, „Bog ne postoji u Jugoslaviji“, i „Tito ih je odavno trebao iskorijeniti“, kako kaže drug sekretar gamad nepatriotsku…

    Film nije izmišljotina tako je bilo. Svi vi koji branite Jugoslaviju i Tita pogledajte ga.

    Tito to je Jugoslavija, i Jugoslavija to je Tito.

  • Kako je malo potrebno da neko pokaže svoje pravo lice – zatucano, netolerantno, histerično, puno mržnje, itd.itd. Svaka čast Martina, konačno si se postavila na pravo mesto. Ne zaslužuješ više nikakav dijalog.

  • Aleksandar, jesam li tebi nešto rekla, ja sam to rekla svojim katolkinjama a ti nisi ni katolik ni pravoslavac i ne miješaj se sa petkorakom ok? Ako si katolik onda znaš neke osnovne stvari, čiji si ti đavolji odvjetnik. Briši. Ni tvoje lice mi se ne sviđa na ovoj slici, ako je izgleda kao da viri iz pakla.

    Nemoje se miješati, umiješao si se među vjernike, tako su se mješali i sekretari. Imali su svoje ljude. Vidi se da nisi ništa ni čitao ni gledao.

    Tvoje lice mi je mnogo gadno. Adios, nemamo što razgovarati.

  • Aleksandar, puno mržnje? Pa ne znam tko je to pokazao. Otkud nekome pravo da meni i mojemu životu vrišti „nije istina“. Otkud? Tko umije tako lagati? Ne misliš li da sam se ja trebala naći uvrijeđenom a i jesam . Ti si zatucan. Nedavno sam čula novu hrvatsku riječ za zatucane, zatucanog kaže „natražnjak“. Tebi smeta istina, e vidiš, to kak si se ti ponio prema meni i one dvije, to je razlog što kažem Bogu hvala da je Jugoslavija krepala! Zbog takvih koji imaju samo svoju istinu.
    Pričaj mi o pravom licu. Tvoje je očajno i za pogledi. Takva ti je i duša.
    ma znam tko me napada, zato nemam što s tobom razogvarati, zlodusi koumunizma i titoizma, misliš da je Tito u raju nebeskom…jadna mu duša. Hitler je u paklu. Kada se rade egzorcizmi onda se objavi, ali ti nemaš pojma o tome.

    Pogledaj film da znaš neke činjenice, osnovne. I ti i tvoje drugarice Savke.

  • Rekla sam ja da će doći demoni sa srpovima i čekićima, i jesam li pogriješila?
    Samo se vi uzdajte u svoje bogove….
    I ne skrećite s Titina puta, on je tamo gdje je ekipa.

  • Aleksandre, nema se smisla valjati po blatu. Od toga se čovjek ne može očistiti. Drago mi je da ima ljudi poput tebe.

  • @Magda Štos
    Pozdrav Magda. Biće mi drago da o pravim temama, ako ih bude na Bašti, razmenimo mišljenja, bez obzira koliko su nam stavovi isti ili različiti, a pogotovo što smo na neki način tako blizu a tako daleko.

  • Vjernici idu u crkvu i znaje sve ovo što vi ne znate. I u zajedništvu ste sa svojom braćom a vi ste mene tu kao katolkinje došle pljunuti, sram vas bilo. Mogu samo reći da je i Isus rekao „odlazite od mene , nepoznajem vas“ . I Isusa je Juda izdao za novac, tako i vi izdajte Boga drugim bogom. Mnogi su mrtvi zahvaljujući tom režimu a vi govorite „nije istina“. Magdu nikada nisam doživljavala ni srčanom ni zemljakinjom, ni u čemu, srčaniji su Srbi s kojima sa razgovarala, Diana isto, uvijek kontra mene, nigdje srčanosti (to je jugoslavenstvo) a Aleksandar uvijek isto mlati po ateizmu i po Bogu. Kako Vas nije srmaota Magda ulizivati se Aleksandru koji pljuje po tvome Bogu Isusu?

    Više cjenim srčane Srbe nego duhovne mrtvace i one koji ne znaju ni otkuda su ni što su. To su jugosloveni.

    Evo, izvolite dalje bez mene o vašemu Titi, sigurno nećete više imati što ni reći nego o meni pričati.
    Ne dira me, duhovni mrtvaci me ne diraju i oni koji reže na mene. Ja imam odvjetnika na nebesima a vi, imate kuću cvijeća (jel to još postoji?)

    Magda, nema smisla bacati bisere pred svinje. To ti piše u Bibliji ako ne znaš.

  • Da možda se Aleksandar obrati i pronađe Boga ako se bude družio sa Magdom, Bože sačuvaj,onda stvarno ode u herezu.

    Dobro je znati da ima još ljudi kao vi, da se ne uspavam, sotona vreba da proždre kao ričući lav, tako društvo, opet na moju korist ovo vaše ponižavanje 🙂

    Digli ste mi živce. Ali u jednome se slažem, nema više dijaloga s vama, niti želim.

  • Ponoviću komentar, jer se negde zagubio.

    @Magda Štos.
    Pozdrav Magda. Biće mi drago da razmenimo mišljenja o pravim temama, ako ih bude na Bašti, bez obzira da li se slažemo ili ne u stavovima. Posebno zbog toga što smo tako blizu a tako daleko.

  • Titova sahrana je bila njegova poslednja prevara, kako pišu mediji.

    http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:514459-Narod-u-Saveznoj-skupstini-plakao-nad-kovcegom-peska

    Taj tekst me je podsetio na jednu duhovnu pouku koju bih podelio sa svima, verujući da saznaju nešto novo a neverujući da čuju jednu zanimljivost, a vezana je za Tita.

    Naime, zapamtio sam da su duhovni starci i svetitelji u svojim poukama govorili da su tela velikih jeretika, raskolnika i zločinaca protiv vere strašno smrdela nakon upokojenja, nenormalno smrde i brzo se raspadaju, kao na primer u slučaju Tita. To je stoga zbog njihovih greha. Isto tako tela svetitelja pri upokojenju šire bogouhanje, miomiris nalik na med i bosiljak, miris koji se oseća kod svetih ikona koje mirotoče i koji se širi od mirotočivih moštiju. Vernici to znaju, jer su bili kod takvih ikona i moštiju i prepoznaju taj miris, uvek je isti. Skoro sam npr doneo vatu sa svetim mirom koje toči sa ikone iz oka Jovana Krstitelja. Neverujući bi mogli da prouče šta nauka kaže o tome, jer je to evidentan fenomen.

    Ali nije miro sada tema. Dalja pouka kaže da najveće zločince zemlja neće čak ni da primi, oni se ne sahranjuju, nego se balsamuju i stavljaju sarkofag ili spaljuju, setimo se samo Lenjina i Staljina, ili pak Hitlera. A kao što vidite, Tito je navodno smrdeo zbog lekova, što verovatno nije tačno, lekovi ubijaju bakterije, od lekova je mogao samo da bude sterilniji 🙂

  • Da, to isto piše i ovdje

    6. Tito je konačno umro, a smrt je proglašena početkom svibnja 1980. Nevazan je točan datum njegove smrti, ali je vazno da je takav zločinac umro i u hladnjači čekao dan proglašenja mrtvim. Svi znademo, da su ga došli ispratiti, njemu slični političari Istoka, Zapada i iz Nesvrstanog svijeta. Navodi se i brojka oko 200 drzavnika. Svi su oni došli uzalud jer nitko nije vidio Titovu lješinu ni u Ljubljani, ni u Zagrebu niti u Beogradu. Slovenski emigranti u Zapadnoj Europi su širili glasine, da Tito nije niti odpremljen u zatvorenom ljesu u Beograd, nego je zadrzan u ljubljanskoj hladnjači. U ljesu je bio balvan, pa su hrvatski Srbi kao uspomenu na potitovljeni balvan sahranjen u beogradskoj „Kući cveća“ nazvali svoj rušilački ustanak protiv Hrvatske: „Balvan revolucija“.
    7. Neki od Titu privrzenih novinara kratko su objavljivali, da se Titova lješina nije pokazivala za javnost jer je on kroz bolest bio jako izobličen. To je obična patka jer današnja kozmetika moze od majmuna (oprosti majmune na vrijeđanju sa zločincem Titom!) moze napraviti „najljepšu ljubičicu bijelu i plavu“. Kako nitko nije imao priliku vidjeti mrtvog Tita u lijesu, njavjerojatnija je istina slovenskih emigranata, da je Titova lješina ostala u Ljubljani, a u njegovu grobu bez zvijezde petokrake lezi balvan. Tako je mrtav Tito prevario Srbe, koji se klanjaju balvanu u njegovu dedinjskome grobu, kao biblijski Židovi Zlatnome teletu.
    Zašto se ne riješi ova zagonetka vezana uz zločinca Josipa Broza Tita. Otvaranjem groba se moze zaista vidjeti da li isti sadrzi Titovu lješinu ili slovenski balvan.

    Mr.sci. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti u Dijaspori

    http://www.erepublik.com/en/article/dvi-istine-o-josipu-brozu-titu-1941944/1/20

    Zlatko, gdje se nalazi ta ikona Ivana Kristitelja, oprostite Jovana?

  • To sa mirisima, istina je. Kada je od Boga na ugodan je miris (to piše i u Pismu) a kada je od zloga onda imam miris sumpora. Potvrđeno, tamjan i sumpor. Kada sam se moila Majci Božjoj mirisalo je na ljiljanje, to je bilo samo jednom.

    Evo Zlatko, ja kada sam spaljivala okultno na Savi po preporuci svećenika, nije htjelo gorjeti, morali smo paliti benzinom običnu posteljinu, i blagoslovljena voda i molitva, bio je takav crni dim i smrdilo je…

    ja to vjerujem što ste napisali. Pri tome se osobno ne račnam u jeretike, Bogu hvala mogu se i šaliti 🙂

  • Mirotočiva ikona Svetog Jovana koju sam pomenuo u komentaru nije jedina mirotočiva ikona u tom manastiru. U njemu se nalaze i jedna mirotočiva ikona Presvete Bogorodice i kivot sa pokrovom Svete Petke koji je počeo da mirotoči. To je manastir Svete Trojice pored Ljubovije, pisao sam o njemu u tekstu o pogruženju.

    Inače, otac Serafim, duhovnik i nastojatelj manastira obavezno svekoga na ispovesti pita da li je ispovedio greh komunizma i titoizma, jer mnogi koji postanu vernici zaborave da su bili bogoborci komunist i idolopoklonici zvezdi i Titi, pa i ne ispovede taj greh 🙂

    Tako sam juče bio u jednom restoranu koji ima nekoliko velikih ikona a iznad kamina veliku sliku Tita. To je neispovedan greh.

  • S poštovanjem Diani i Aleksandru!
    Zemlja nije mjesto pravde. Pravda nije prirodna pojava. Možda takvo mjesto postoji negdje u univerzumu, ali na zemlji, koja je naše jedino poznato stanište – ne postoji. Čovječanstvo vjekovima pokušava na Zemlji uspostaviti nešto za što nema predložak u prirodi. Ali u prirodi postoji nekakva ravnoteža i postoje ljudski sistemi koji je pokušavaju uspostaviti. Ne znam hoće li to ikada uspjeti, ali sam sigurna da ja to neću doživjeti. U prirodi se lavlji car mora i te kako namučiti da si pribavi obrok. To je ravnoteža. On ne zahtijeva da mu pripadne besplatni obrok prema poziciji koju zauzima. On ne zahtijeva da za njega love ostali članovi zajednice. On ne gomila zalihe. Ako ne lovi, on neće imati što jesti. Ljudski „car“ (tajkun) ne lovi, on tjera druge da mu „love“. On zgrće da ima i za sutra i za sljedeći mjesec, godinu, zgrče da imaju njegova djeca i unuci.
    Socijalizam je bio sistem u kojem je svatko trebao „loviti“ da bi se prehranio. Je li bilo takvih koji su pokušali prigrabiti ulov bez lova? Bilo je, ali je uređenje bilo takvo, da se nije moglo dogoditi da netko „lovi“ (čitaj: radi) pola godine, a da od toga nema ni za dnevni obrok, jer mu gazda ne isplaćuje plaću. Svi znamo da to u socijalizmu nije bilo moguće. Direktor čiji radnici ne bi dobivali plaću pola godine, bio bi već davno smijenjen. U „našoj demokraciji“ on dobiva plaću kao da je postignuo pozitivne rezultate svjetskih razmjera. I to sve po zakonu, jer je u zakone „ugrađena“ nepravda kao način života.
    U socijalizmu si mogao upropastiti tvornicu, ali za to i odgovarati. U našoj „demokraciji“ je možeš prodati za jednu kunu, a radnike izbaciti na ulicu. Doslovno. Po zakonu.
    Jesu li se „proganjali“ oni koji su podrivali temelje društva? Jesu. A koja to država ne proganja one koji joj podrivaju temelje? Možda „najmoćnija“ (kako si vole tepati) sila na Zemlji? SAD? Pa, oni su u „ime demokracije“ otvorili Guantanamo u koji zatvaraju političke neistomišljenike. Bez presude, bez prava na žalbu, bez prava na život. Po čemu se to razlikuje od nekih drugih sličih mjesta u povijesti? Odobravam li to? Ni ovo sada ni ono u prošlost! Samo kažem da se svaka država brani i progoni neistomišljenike. I kakve to veze ima s procječnim američkim radnikom koji isto pokušava preživjeti i ne završiti ko beskućnik? Nikakve.
    Tito je bio čovjek pa zato nije mogao biti savršen. Ali imao je viziju boljeg svijeta. Imao ju je i Marx i još mnogi drugi. Ali oni su propustili primjetiti da oni traže pravdu u svijetu u kojem ona nije prirodna pojava pa čovječanstvo nema prirodni predložak po kojem bi je oblikovalo. Trudimo se, neki više, neki manje, neki se ni ne trude, a kakvi su nam rezultati, vidi svatko tko nije slijep kod zdravih očiju. Dopustili smo da nam probisvijeti, svjetski i domaći razore „Otok“. Tko zna – znat će što je „Otok“ i što je značio. Znalo se da on ne može opstati, jer kolikogod on napredovao, pritisci i iznutra i izvana su preveliki da bi se održao. U ime čega smo to dopustili? U ime „domoljublja“. Zašto sam domljublje stavila u navodnike? Zato, jer je to jedna od najprostituiranijh riječi u zadnje vrijeme. Na nju se pozivaju već spomeuti probisvijeti, koji u sebi ne pronalaze nikakve zaslužene i samostvarene vrijednosti, pa se pozivaju na nešto zbog čega se nisu trebali potruditi ni koliko je crno pod noktom. Trebali su se samo roditi na određenom mjestu i to im bi trebalo osigurati najvišu moguću startnu poziciju i moralnu vrijednost. Mogu biti lijeni, glupi, nepošteni, neobrazovani, ali ako stalno ističu dovoljno glasno svoju „visoku“ startnu opoziciju – sve im je dopušteno.
    O Crkvi ne bih trošila previše riječi. Ja je zovem d.d.b.o. (dioničko društvo bez odgovornosti). Ne bih dopustila da me zavede avet generalizacije pa tvrdila da su svi pripadnici Crkve loši, pokvareni, licemjerni, nečasni itd. Ima ih koliko ih ima i u ostalim segmentima društva: plemenitih i pokvarenih, iskrenih i licemjernih, velikodušnih i sebičnih. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da se to promijeni!
    Svakom zločinu protiv Crkve mogli bi se suprotstaviti zločini u ime Crkve. Ali čemu? Ne bi li bilo bolje kad bismo rekli: „Idi i ne griješi više!“
    Što se tiče vjere, svatko odlučuje za sebe. Za mene u toj temi ima daleko više pitanja nego odgovora. U osnovi me cijela priča silno podsjeća na Kargo kult, ali to je samo moje mišljenje i nikome ga ne namećem.
    Jesam li Hrvatica? Rođena sam u Hrvatskoj, ali po nacionalnosti sam Zemljanka. To znači da se do zemlje klanjam svakom poštenom i moralnom čovjeku bez obira odakle dolazi i iz dna duše žalim sve one koji vjeruju da im nacionalni predznak osigurava višu vrijednost. Imam li u tom stavu puno istomišljenika? Realno je pretpostaviti da imam podjednako istomišljenika i neistomišljenika. Vjerujem da svaki zločin ima ime i prezime, a ne nacionalni predznak. I svako dobro djelo isto tako.
    I za kraj pitanje koje sam si nedavno počela postavljati: bi li Jugoslavija izdržala ovu svjetsku krizu koju trenutačo prolazimo. Mislim da bi ju pogodila kao što je pogodila cijeli svijet. Da nismo bacili u blato jednu od navrijednijh mantri koje su postojale na ovim područjima, a to je „bratstvo i jedinstvo“, mogli smo izdržati. No, po njoj se pljuje i gazi kao da njezina suprotnost „neprijateljstvo i razdor“ više vrijedi. Za neke vrijedi i kad ih ne bih smatrala opasnima za ljudski rod, ne bih ih smatrala vrijednima spomena. Pripadnike i ostatke nekad velike države vidim kao Indijance koji su se prodali za šaku staklenih kuglica. Jer li to, u krajnjoj liniji dobro ili loše? Ne znam. U povijesti su nestali narodi i civilizacije, ali s njima nije nestao i svijet. Svijet će još neko vrijeme postojati bez obzira bilo u njemu Hrvata i Rvatina, Srba i njhove suprotnosti (ne znam kako ih vi zovete; možda Srbende). Ako mu ne nedostaju Asteki, Tolteki, Zapoteki i Maje, mogu i bez nas.
    Huxley je u jednom romanu napisao „Valjajući se po blatu, nećemo se očistiti“. E, pa, nek se valja tko ne može protiv svoje prirode.

  • Meni nitko nije rekao od svećenika da to ispovijedim, čula sam od jednog prijatelja da je to ispovijedio jer mi je pričao da je poslije ispovijedi osjetio veliko olakšanje i jako je plakao poslije.Ispovijedio je zakletvu Titu kao pionir,isto sam i ja čuvši od njega, i također sam osjetila olakšanje u duši, nisam ni bila svjesna koliki je to okov bio za dušu pa čak i ako ti je nametnuto pa si morao, to je grijeh idolopoklonstva i grijeh protiv prve Božje zapovijedi „ja sam Gospodin Bog Tvoj, nemaj drugih bogova uz mene“, a ako se samo sjetimo Zakletve (čudno ja je se uopće ne mogu sjetiti, samo nešto „dajem svoju pionirsku riječ….) i svih tih pjesama zaklinjanja Titu pa to je zaista protiv Boga. Pazite ovo „druže Tito mi ti se KUNEMO da sa tvoga puta ne skrenemo“ samo slijepac ne vidi koja je to diktatura bila.

    Svakako to treba ispovijediti.

    p.s. ja ne bih više išla u taj restoran 🙂

  • Huxley je štovao stonu i pisao je sotonske pjesme, obožavanja sotone.
    Biti katolik znači živjeti vjeru i u tome je velika razlika. Katolik ne pljuje po Crkvi, katolik se moli Bogu.
    Tito je bio čovjek sa vizijom boljeg svijeta u kojemu je ubijao ljude, po naređenjima. Svaka čast.To je ispravno, tako misli „katolik“, ili vjernik.
    Bit zemljanin znači voljeti svoj korijen, ako voliš zemlju u kojoj živiš time proslavljaš život i Boga koji ti je dao da živiš, jer si tu gdje jesi, ne možeš omalovažiti Božje stvaranje za određeni komad zemlje na kojemju jesi. To je razlika, voljeti nije NACIONALIZAM, nego je voljeti jedna DUHOVNA dimenzija.
    Ako volim svoju zemlju to ne znači da mrzim na drugoga i na njegovu zemlju, poštivam. Isus ti daj e nalog da ljubiš. Isus je volio svoj narod i izabrao ga? možemo li i Isusa suditi da je trebao biti tek zemljanin? Ljubiti je Božja slika.
    Biti katolik ili pravoslavac znači ljubiti Boga a tko ljubi Boga voli i svoju zemlju. Jer ti je Bog dao da dišeš, živiš i mičeš se po njoj.
    Ja nisam nacionalista, ali sam domoljub isto kao što je i Srbin domoljub ili rodoljub, to te ne čini manjim čovjekom, naprotiv, jer Isus je rekao LJUBI BLIŽNJEGA SVOGA KAO SEBE SAMA, (sebe sama, ponovi si to sto puta) samo čovjek koji voli svoje poštiva i tuđe.Čovjek koji ne voli svoje, taj ne voli ni sebe.

  • Poštivam da netko ima stav i mišljenje ali neka ne piše „nije istina“ i „ja sam katolkinja“, to me je smetalo. Zato sam reagirala. Budi što hoćeš ali ne možeš se klanjati dvojici Gospodara, rekao je i Isus.A i možeš, tvoj život, ali nemoj u ime drugih katolika prodavati laži govoriti i ime katolika neistinu.
    Moje je da te opomenem ako se smatraš katolkinjom, to sam i učinila, sa velikim čuđenjem.
    I nisam zemljanka. Ja sam prvo vjernica određene vjeroispovijesti, katoličke,Hrvatica, kao što je Isus iz hebrejskog naroda, hodočasnik na ovoj zemlji SA IDENTITEOM vjernika i krvi, porijekla, kako god hoćeš.Što znači hodočasnik?(Hodati časno u Ime Isusovo) jer jednog dana kada dođeš pred lice Gospodnje reći će ti: dao sam ti zemlju a ti je ne voliš, ne voliš moje djelo stvaranja, ili obezvrijedila si nečiji život koji je pao za mene, za moje Ime. Svaki vjernik dužan se moliti za svoju zemlju, za političare, protiv grijeha se boriti, poštivati svoje susjede i moliti za ostalu braću kršćane, nigdje ljubav ne poziva na osudu, na prezir. Zar se bih se ja trebala osjećati loše ako neki Srbin kaže da voli svoju Srbiju. Pa mogu je i ja voljeti, sve je to Božje djelo stvaranja. Svaka ptica, svaka livada…ali ako ju on voli jače od mene, pa ima pravo na to.
    Tek u slobodi ljubav je neopisivo ljepša. Slobodan si ljubiti i nema ugnjetavanja te ljubavi. To je razlika. Ljubiti slobodan bez straha, bez opreza.

    p.s. Ne znam na koga se odnosilo ovo Srbende, to nije moje duhovno stanje gospođo Štos. Ako je netko i Hrvatina to pak ne znači da je zločinac i da je onaj sa slovom koje mu hoćete zalijepiti.

    Domoljub može biti i i siromah, i prosjak, onaj koji ponizni živi u Kristu i zahvaljuje mu za sve, za život, za siromaštvo, za tlo po kojem hoda jer je ŽIV a živ je jjer ga je Bog htio i jer je život dragocjen.

    Poznajem ljude koji pljuju po zemljli u kojoj žive i vele da mogu biti bilo gdje a još uvijek nisu otišli bilo gdje.Nitk.“o se nije zapitao zašto nam se sve to događa, dali je kriza posljedica stanja grijeha čovjeka, dali smo zaslužili bolje? Koliko se molimo da nam je bolje? da smo živjeli molitvu i Boga, rata nikada ne bi bilo, nije li to istina? Obje strane. „gdje je ljubav, prijateljstvo ondje je i Bog“, a u Jugi je bilo i ljubavi i prijateljstva ali nije bilo Boga jer su ga ubijali. Ušutkavali. Lažna je to bila ljubav.

    Težak je grijeh klevetati vjeru pogotovo ako si vjernik.

  • @Magda Štos
    O nacionalizmu: Za mene je nacionalizam vezan prvo za teritoriju, za jezik i kulturu. Ljudi dolaze na poslednje mesto, jer kako nacionalno opredeliti pokoljenja kad je bar na ovom podneblju bilo toliko migracija i mešovitih brakova. Nacionalizam je politički zloupotrebljena kategorija iz dobro poznatih razloga. Evo i mi komuniciramo bez prevodioca, zemlje su nam naslonjene jedna na drugu na istoj geografskoj širini, volimo istu muziku, filmove, knjige. Očigledno je da smo na silu razdvojeni, a ne spojeni kako pokušavaju da prikažu dežurni istoričari.

    O socijalizmu: socijalizam nije što i komunizam (utopija) i odlikovala ga je težnja za pravednijom socijalnom raspodelom. U socijalizmu su zarade bile mnogo, mnogo veće, samo što se deo isplaćivao, a ostalo je, kao karakteristika takvog sistema, usmeravalo u oblasti iz kojih su svi imali koristi – obrazovanje, kultura, zdravstvo, stanogradnja, socijalna davanja, briga o porodici, itd.itd. Od tog dela koji se isplaćivao radnicima moglo je pristojno da se živi, letuje, putuje, pa i uštedi.
    U tom istom sistemu, moji roditelji nisu pripadali ni partiji ni crkvi. Otac je sam radio i izdržavao nas četvoro, što znači da nije imao problema da dobro zaradjuje iako nije bilo član partije. Ja sam osetio potrebu da budem u partiji, ali moje prvo zaposlenje bilo je preko biroa za zapošljavanje a u nastavku profesionalne karijere zauzimao sam najviša mesta kao ekspert u poslu, bez partijskog uticaja. Toliko o mistifikaciji sistema.
    Daleko od toga da sistem nije imao mana. Medjutim, generalizovati i proglašavati Tita za sva zla koja su postojala, ili čak i nisu, je najveća glupost. Kao i sve vlasti, počev od careva i kraljeva pa do današnjih vlastodržaca, i taj sistem se branio od protivnika sistema na sve, za njih opravdane, načine. U tome nema razlike. Ponoviću još jednom – 70-tih godina, kad su se postavljali temelji za raspad Jugoslavije, Tito je imao više od 80 godina. Da li je u tim godinama bio sposoban da sagleda situaciju sam, ili je informacije dobijao od najbližih i „najdobronamernijih“ saradnika? Od Jovanke je odvojen baš zbog toga da ne dobija prave informacije. A malih maršala bilo je u svakoj republici, gradu i opštini koji su vodili svoje politike i vršili represiju. Toliko o tome.

    Vlast u Srbiji: Nema razlike u većini oblasti izmedju Hrvatske i Srbije – dokaz probajte paralelno da gledate vesti u 19:30. Ne samo da su isti problemi, već se i informacije prikazuju skoro u isto vreme i isto traju. U Srbiji je glavna strogo cenzurisana informacija u medijima. Za više od dve godine osim priznavanja de facto Kosova, ništa drugo nije uradjeno, sve „impresivne mere“ koje su doživele ovacije na otvorenoj sceni Evrope i sveta plod su marketinga. Nema apsolutno nikakvih pomaka u pravcu poboljšanja života u Srbiji, a period koji premijer još traži (dve godine) čini se da je potreban da bi se do kraja sprovela pljačka i Srbija dotukla.

    Ako niste čitali, potražite na internetu Budjenje duše – distorzija. Mislim da će Vam se dopasti pristup koji je opisan u knjizi o životu uopšte, postojanju, religiji, i mnogo čemu drugom.

  • Bravo Magda
    Hvala za nesebičnost i vreme koje si potrošila. Samo oni koji imaju hrabrost da priznaju da je Titova Juga, sa svim svojim slabostima, bila pojam i ideal države koji mi i naše potonje generacije više nećemo ni omirisati, a kamoli proživeti. Hvala ti što nekim mlažim generacijama, koje još i ne znaju šta znači biti ljudsko biće u državi, prikaza i pojasni daje to bilo moguće pre 50 godina, a danas želja za životom dostojnim čoveka, za većinu počinje da biva kao vera, tj. religija, nevidljiva i nedostupna.

    Citiraću deo iz ovog članka Zlatka Šćepanovića a koji se odnosi na eks državu Jugoslaviju:
    „neuskladjena sa globalnim političkim standardima i vladavinom ljudskih i političkih prava“

    „A onda deo koji on ističe iz BBC Bi-Bi-Si engleska nacionalna medijska mreža je prošle godine povodom godišnjice smrti Josipa Broza Tita (preminuo 4 Maja 1980 godine) navela, na englesko ironičan način, u jednom svom komentaru da je Jugoslavija imala uticaj koji je nadmašivao njenu veličinu i da je sa „uspehom huškala supersile jedne protiv drugih“ i bila jedan od lidera Pokreta nesvrstanih.“

    Autor teksta je, kao i većina nedovoljno načitanih, neproživljenih u humanome svetu, i neuravnoteženih današnjih kvazi komentatora i analitičara, dežurnog krivca našao na pogrešnom mestu i u pogrešnoj državi. Lagana psiho analiza i saznaćemo da je još jednostavnije tumačenje tog duboko pogrešnog i tendecioznog blaćenja sistema koji nije ni video, čuo a kamoli doživeo.
    Kada znate da dugo godina živite u krivu, sa pogrešnim mišljenjem koje se uklapa u milje, a iznutra osećate da je to pogrešno, onda je izbor boriti se za svoje i biti antiprotivan okruženju, ili uklopiti se u moderno pljuvanje svega što nije kvazi prozapadno, kvazi moderno, kvazi globalno ili lokalno u trendu, tj. opasna situacija. Većina bira, kao i u životu, liniju manjeg otpora. Kao i Zlatko.

    Zlatko bi želeo reći: Jeste, Jugoslavija je imala nečeg dobrog, ali zamislite, imala je i Goli otok, i loš odnos države prema crkvi, i jednopartijski sistem, i ovo i ono loše.
    Pre 60 godina. A te moderne demokratije, civilizacije, imaju Gvantanamo danas, plaćene privatne kompanije, i tajne i javne službe, koje svrgavaju legalno izabrane vlasti u zemljama, ubijaju decu po Ukrajini, Iraku, Siriji. Bombarduju civile kao meru humanosti. E Zlatko, Zlatko, treba razlikovati zlo od dobrog.

    I tako, eks Juga i njene slabosti su super argumentacija, tj. nešto što opravdava da je treba pljuvati, a glorifikovati ovo danas, moderno kapitalističko robovlasništvo, Gvantanamo i na primer, što ići daleko, morbidno poseljačeno i ogavno nadmeno, tumačenje bomardovanja Jugoslavije kao vid humantirane akcije, tj. pomoći, kojom je kao Zapad i napredna civilizacija, pokazala kako treba da se nametne blagostanje onima koji to neće – milom ili silom.

    Dakle, gospon autor Zlatko, vaša rečenica nije pogrešna. Ona je zlonamerna, jer bi nedovoljno obrazovan i neinformisan čitalac vašeg članka, a da nema ovih komentara, realnih osoba kao što je Magda, stekao utisak da smo se sada, u ovom raju zvanom kapitalizam, spasili što smo pobegli od tog socijalizma, od tog sistema u kome je čovek bio u sredini, a kapitalizam ni u tragovima.

    Zarad onih koji su izgubili nadu, onih koji misle da ne može drugačije, da mora ovako, da tako treba, treba glorifikovati, jačati i ponositi se onima koji su svoje živote ulagali i žrtvovali, da bi neke generacije živele u svetu koji je okrenut njima, većini, a ne pojedincima i modernim robovlasnicima.

    Dakle, našim precima je bilo mnogo teže da naprave Jugoslaviju, koliko god da je omražena danas od onih frustriranih, sebičnih kukavica, a koji su se uklopili u trendovski milje.
    Nama i našoj deci je na raspolaganju puno više sredstava, tehnika, taktika, strategija da pokušavaju da svet i svoje okruženje, pa i državu, učine boljim. Pljuvanjem onih koji su bili uspešniji i stvorili bolja mesta za život to se ne postiže, gospon Zlatko. Ono što svima nama danas nedostaje je hrabrost, nesebičnost da se pokuša da, za potonje generacije, napravi humanije društvo nego što je ovo danas. Da se ponosimo tom Jugoslavijom, koja je ako ne znate, bila trn u oku Zapadu i Istoku, simbol mnogim narodima i državama sveta, a plivala je i živela dok nisu uspeli nas iznutra da zavade i zatruju svojim idealima zlog. Spolja nam, kao Jugoslaviji, nisu mogli ništa.

    Ne treba se stideti onim što nam ceo sve priznaje. I ja se ne stidim. Ne znam, Zlatko, zasto se vi stidite, pogledajte film Bornov identitet, i posebnu pažnju obratite na na pasoše koje glavni glumac koristi prilikom kretana po svetu.

    Trebalo bi da ste ponosni danas, što je nekada, jugoslovenski pasoš bio jedna od najtraženijih roba na crnom tržištu, jer je bio ulaznica skoro u svaku zemlju sveta. Ako možete to da shvatite iz vašeg ugla, građanin svake normalne države bi se danas ponosio tom činjenicom. Osim onih koji se ponose zombi rajom i podaništvom prema usrećiteljima civlizacije, zvanim EU i Amerika.

  • Eh Dragoslave, baš ste romantičan jugo nostalgičar 🙂

    Epski komentar o mitomanskoj državi koja se održavala na pogrešnoj ideologiji, pozajmljenim parama i represivnim metodama.

    Neki teoretičri ozbiljno misle da je ex Jugoslavija bila socijalni eksperiment za proveru da li ujedinjeni svet može da se održava tim trima polugama – ideologijom, novcem (komforom) i državnom kontrolom.

    Pre Velikog brata, postojao je veliki Tito, sin svih naših naroda i narodnosti 🙂

  • Ma zarad drugih, ne zarad tebe, jer shvatam da u nekim godinama čovek ne da nema snage da prizna da je pogrešio u poimanju sveta i prostora, nego se još većma trudi da istrajava u tome.
    Znam i zašto moraš po svome, ali to je već druga nauka, neka druga psiho analiza. Ti nastavi po svome, možda dobiješ neki džeparac od onih 1% vladalaca sveta, što im glorifikujes i marketinški promovišeš robovlasnički kapitalizam, pljujući po svemu što je opasnost po tih 1% vladalaca. Ipak, kao mera ljudskog dostignuća, tj. civlizacijskog trenutka, mogućnost da neko ko ne razume zašto je socijalizam humaniji sistem od kapitalizma, koji se i dokazao kao takav kod nas (smešna je konstatacija da smo mi, eks Juga, eksperiment – jer kad bi Zlatko AND company ljubimo sve što ljubi i Obama, znali koliko je novca taj vrli zapad uložio da sruši Jugu, možda bi mu se misli još malo više smućkale od nelogičnosti), dobije informacije i od onih koji ne žele da budu zombi Zlatko, vatreni obožavaoci Obame i Merkel Companije zvane EU, prozborimo po neku.
    Naravno, kada nemate sistem vrednosti koji bi hvalili, jer se pokazuje u celom svetu da je to trulo i više robovlasnički nego ljudski, onda je simpa kuditi sistem vrednosti koji nudi CIA i Soroš, kapital. Pametnom je onda jasno kom sistemu vrednosti treba težiti.

  • Dragoslave, znam da imam puno istomišljenika, ali znam i to da je to prošlost i da se neke stvari na ovim prostorima više neće ponoviti. To su prije svega radnička prava. Jedna naša radio stanica ima svakog tjedna emisiju u kojoj obespravljeni radnici iznose primjere svoje ozakonjene tragedije. Meni to zvuči kao da nam sudbinu kroji lady Macbeth. A o mržnji koja vlada između raznih slojeva stanovništva da i ne govorimo. Svi bi htjeli neke privilegije bez imalo suosjećanja za one koji ih nemaju i malo je vjerojatno da će ih ikada ostvariti.
    I, da ne bi bilo zabune, ja ne mislim da je Jugoslavija bila savršena, ali ni roditelji nam nisu bili savršeni, a ipak ne dozvoljavamo da zlonamjernici po njima pljuju. A najmanje oni koji su daleko lošiji od njih. Ne znam što bi mi se moglo dogoditi da me netko uspije uvjeriti da je bolje što živimo u rasulu, beznađu i bez perspektive, okruženi lažnim blještavilom i sveopćim grabežom, nego radino, pošteno i skromno.

  • Verovatno druže Dragoslave niste na ovom sajtu ili negde drugde čitali Dejana Novačića i njegove tekstove o Jugi i jugonostalgiji. Toplo preporučujem da pročitate, evo link ka jednom od njih:

    http://www.bastabalkana.com/2009/10/jugonostalgija-istorija-bolesti/

    Znate, da je u Jugi bilo tako dooobro, milioni njih se ne bi odselilo za vreme njenog trajanja u neke kapitalističke Nemačke, Austrije, Švajcarske, Amerike i td, već bi sedeli kući i propovedali marksizam i lenjinizam, upakovan u titoizam bratstva i jedinstva 🙂

    Neozbiljno ste počeli sa komentarisanjem, pa nema smisla ni da vam ozbiljno odgovaram koliko je i šta bilo trulo u državi Titovoj. Ono što vi pamtite je virtuelna realnost klimoglavaca kojima je bio obezbedjen standard i posao, samo pod uslovom da ne misle svojom glavom, da ne budu autentični u mišljenju, a kamoli u govoru.

    Za one koji su bili hrabri i naivni da kažu nešto drugačije od „usvojenog mišljenja“ postojali su ljudi u dugim kožnim mantilima. Naravno, vi ih niste upoznali jer ste držali pesnicu na čelu dok ste pevali „Druže Titi mi ti se kunemo“, i tu je sva razlika izmedju vas i onih „nevidljivih stradalnika“ očitovana. Vi ste mislili ispravno i lepo živeli, dok su pogrešni mislioci bili negde po kazamatima ili u izbeglištvu.

    Svako je platio svoju cenu, neko u savesti, neko u batinama i progonima.

  • Moram samo nešto da kažem, iako smo na ove teme već mnogo puta: U Titovo vreme je bar bilo onih koji su imali šta da kažu i čemu da se usprotive,postojala je ta autentičnost mišljenja o kojoj govorite,a bogme je postojala i Kultura.Da li je bilo trulo ili ne, najbolje se može videti u poređenju sa ovim što je danas,kada je sve „dozvoljeno“ a ničega nema,ponajmanje vere i religioznosti.
    Svi koji su do vere i Boga držali,držali su bez obzira na komunizam i Titove zabrane,a da se živelo bolje, pa živelo se, i to neuporedivo.Čovek je čoveku ipak bio čovek,ne sećam se izgladnele bose dece po ulicama gradova,a to je za mene najbolji pokazatelj kvaliteta nekog društva. Ako mi danas možemo da ignorišemo sve veći broj dece koja žive napuštena od roditelja po ulicama,hraneći se na kontejnerima, i ne činimo ništa, mi smo jedna velika propast, i moralno i ideoliški, i kako god hoćete, i ne vredi nas ni komentarisati.
    Toga nije bilo u Titovo doba, i zbog toga, ako ni zbog čega drugog mu skidam kapu.
    A da li je bio ruski špijun ili nemački agent, pa jeste nešto od toga sigurno, ali se čini da je za nas više činio no svi ovi naši srpski rodoljubi.

  • Ovaj web magazin je pre 5 godina počeo tekstom o tome šta bi Švedjani uradili da žive u Srbiji, da li bi od nje napravili Švedsku ili Srbiju.

    Švedsku naravno,

    Stvar je u ljudima i elitama koje ih vode. Slovenci su iz ex Jugoslavije izašli bogatiji i sredjeniji, iako su iz komunizma ušli u kapitalizam. Nikada im nije bilo bolje od 1992 do 2008 u istoriji. Tek ih je kriza od 2008 malo smirila.

    Tako da je priča o Jugoslaviji kao idealnom modelu za naše narode samo puko lamentiranje nad prošlošću. Tek je raspad SFRJ pokazao mudrost i moralnost koju su nacije stvarno imale.

  • O moj Bože, nitko te i ne spominje, uvijek je kriv netko drugi.
    Ne sjećaju se ni oni koji nisu mučeni od toga režima i petokrake zbog imena Isusova, pod zemljom su, Bože moj jeli itko ikad nešto o tome čitao? Ja sam govorila kako je meni bilo u blažoj varijanti i svim mojima.

    „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj Riječi koja izlazi iz Božjih usta!“ Mt 4,4.

    http://www.dobripastir.com/index/index.php/clanci-iz-rheme/plodovi-itanja-boje-rijei

    A to što se danas kopa po kontejnerima to je do ostataka komunjara koji su na vlasti i bezbožnika, svi su bili u petokrakama, a nekima su očevi upadali i na konjima sa petokrakom u katedralama, a na vlasti su. Jedite i pijte a kad dođe dan Gospodnji nemojte vikati Gospodine Gospodine jer će kazati Bog da vas ne poznaje.

    Tko brani totoizam i Jugu taj govori protiv Boga i točka, to bi svaki vjernik kršćanin trebao znati. Ja stvarno ne znam jeli netko prespavao povijes ili istoriju, možda u istoriji toga nije bilo ali u povijesti i više. Ajme meni, zločincu skidati kapu koji je toliko ljudi pobijo.

    Ovako, iskreno, u Hrvatskoj se uopće ne vode ove teme, nema ih, došli su vam „Hrvati“ jugonostalgičari na ove stranice, čemu Zlatko pišete o ovim temama, zločince ignoriramo kao i đavle, jednostavno ne pišemo o tome. Tko još piše o Titu u Jugoslaviji?

    Ne želim replicirati, ignoriram, gadi me se veličanje nekoga tko je bio sotonin sluga. Ljudi jeste li vi normalni, kod nas se prijetilo otkazima tko ne ode u Partiju i tko ide u crkvu bio je pod povećalom, doušnici u firmi. Ah…Bože moj, zašto su te ostavili?

    Pa pa svima, i pomolite se Titi prije spavanja. Danas i njegova unuka ima isto petokraku na čelu, jadna, teško joj je i jako loše živi spram ostalih.

  • Kopa li Titova unuka po kontejnerima? A koliko se blamira na televiziji, ajme..i to o Golom otoku.

    Pa pogledajte malo šire komentare a posebno izdvajam ovaj drugari:

    http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/438528/Titova-unuka-Snimicu-film-o-dedi/komentari#ostali

    @luka : snimi i kako je mog dedu poslao na goli otok! snimi i kako je moj deda sa sesnest godina bio na sremskom frontu zbog ideja tvog dede. snimi i sta je radio sa srbima u dijaspori… snimi i to kako su moji baba i deda slavili slavu u mraku da niko ne zna…

    Svi jugonostalgičari bi trebali imati državu na Golom otoku, možda bi se tada obratili na koljenima Bogu. Jer ne bi mogli spavati po noći. Možda bi im se i maršal ukazao.

    Tko ide u crkvu nema što braniti Tita.

    „Ja sam Gospodin Bog tvoj nemaj drugih bogova uz mene.“

    „Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo.“

    A svima reče: Tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na se svoj križ svaki dan i neka tako ide za mnom. Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene spasit će ga. Jer što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne? Tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin Čovječji, kad dođe u svojoj slavi, Očevoj i svetih anđela.( Lk 9, 23-27)

    Pokoj vječni daruj Gospodine svim onima koji su umrli za tebe i slijedili te.

    „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ (Lk 16,1-13)

    Što bi rekao S.V. tko ima uši taj čuje….adios.

  • Ovo je bilo za vejrnike, a nevjernici, ateisti, njima i onako nije važno jer je tamo netko umro, neka je pića i igara, i pun stomak. Boga nema, jeli tako ateisti, pa vam život nije ni važan?

  • Svako ko je ikada bio na vlasti morao je zaprljati ruke, to je prosto priroda vlasti takva..a ovi današnji su grđi i gori hiljadu puta, samo to hoću da kažem.Jer Tito je imao Goli otok, i to je bila javna stvar,niko mu to ne može skinuti sa savesti…ali ovo što se dešava danas mnogo je bezočnije i poganije,i ima širi front uništenja, samo što to nažalost mnogi ne vide..
    Nisam pristalica niti jednog oblika uređenja društva koje smo do sada imali prilike da vidimo, jer nijedan ne vodi brigu o čoveku.Apsurd je svoje vrste da se ipak najviše brige o pojedincu vodilo u tom Titovom socijalizmu,apsurd nad apsurdima, ali tako je.
    Imam mnogo prijatelja u Sloveniji,po kojeg i u Hrvatskoj, i svi bi se do jednog vratili u tu „lošu“ Titovu Jugu…
    O veri…moji su svi u sred Bosne slavili slave i poštovali sve crkveno,i nikada im niko na vrata nije zakucao zbog toga.Ali verujem da ima i drugačijih iskustava…kao što i danas imamo apsolutnu slobodu u svemu, a nikada porobljeniji i izgubljeniji nismo bili.

Ostavite komentar