Vladika Nikolaj Velimirović
Rasuđivanje drugo
BALKANSKI HRISTOS
Balkanski Hristos je isto što i jerusalimski, što i sinajski, i ruski, i što nekada i evropski. Jer je On jedan.
Balkanski Hristos to je Hristos na Balkanu, u balkanskoj drami života, u balkanskom odelu, u balkanskoj pesmi i simvolici, u balkanskim uzdasima i suzama i krvavim grobovima, u balkanskom vaskrsenju.
On je oličen u svim svetim balkanskim: u blagočestivim carevima, blagovernim caricama i botonosnim patrijarsima i sveštenicima; u svetogorskim prepodobnim i plačnim monasima, isposnicima, molčanicima, pešternicima, duhovnicima i čudotvorcima; u vizantijskim carevima i vojvodama koji braniše Carigrad i Jerusalim od muslimana: u srpskim županima, kraljevima, kneževima i despotima, koji braniše krst časni, t.j. veru pravu, veru pravoslavnu i od muslimana i od Mongola i od Latina jeretika:
U mučenicima pod krunom, u mučenicima seljacima i zanatlijama, u mučenicima pod omoforom. arhijerejskim i pod epitrahiljom jerejskim, u mučenicima pod dolamom vojvodskom i pod rizom monaškom;
u mučenici Zlati i mnogim mučenicima devojkama kroz vekove i vekove;
u mučeniku Đorđu Kratovcu, kujundžiji, i mnogim mučenicima zanatlijama kroz vekove i vekove;
u mučeniku patrijarhu Gavrilu pećskom, u mučeniku đakonu Avakumu, igumanu Pajsiju trnovskom i igumanu Atanasiju svetonikoljskom, na kolac nabijenim na Kalemegdanu, i u prepodobnom učenicima Agie Lavre na Peloponezu, i ostalim bezbrojnim kroz vekove i vekove;
u prepodobno-mučenicima svetogorskim, koje blaženi Akakije blagosilja na podvig mučeništva, i u prepodobno-mučenicima svetogorskim, koji biše pobijeni i živi spaljeni od latina jeretika, i u mučenicima starozagorskim, i ostalim mnogim kroz vekove i vekove;
u prepodobnim ocima i materama našim: svetoj Paraskevi, Evgeniji carici, Efimiji i drugim, i u svetom Prohoru, Gavrilu, Jovanu, Joakimu, Klimentu, Naumu, Nektariju, Joasafu, Vasiliju Ostroškom, Petru Koriškom, Janićiju Devečkom, i ostalim bezbrojnim kroz vekove i vekove;
u samomučenicima pešternicima balkanskim u pešterama Pećskim, Crnogorskim, Ohridskim, Albanskim, Peloponeskim, Trnavskim, Studeničkim, Moravskim, kroz vekove i vekove;
u sveštenomučeniku ravnoapostolskom Kozmi Albanskom i u bezbrojnim mučenicima primorskim, dalmatinskim i bosanskim koji postradaše od latinskih jeretika, u tamnicama dubrovačkim istrunuše ili otrovani biše Hrista radi, kroz vekove i vekove.
Treba li da stanemo? Tek smo započeli nabrajanje. Ko će sve imenovati? Ko li sve izbrojati? To su vojske od mučenika i mučenica od iza Soluna do preko Dunava i od mora Sinjega do Crnoga. Mnoge milione vojske svetih duša pravoslavni, koje ne može smestiti nikakav zemaljski kalendar i koje su ubeležene samo u kalendar nebeski, u Knjigu života večnoga.
Svi su oni porugani i popljuvani i bijeni bili od neprijatelja časnog Krsta, kao Hristos od Jevreja. Svi su sa svojim krstom na svoju Golgotu pošli, sa trnovim vencem na glavi i sa mržnjom odasvuda, kao u trnje odeveni, odgurnuti od sveta kroz kapiju smrti kao poslednji, a prihvaćeni s one strane blagom rukom Hristovom kao prvi.
Vaistinu, poslednji s ove strane kapije smrti a prvi s one strane.
Za Hristovo ime postradali su od Istoka do Zapada, u Hristovo ime pobedili su Istok i Zapad. – Istok u licu turskog Islama i mongolskog mnogoboštva, Zapad u licu jeretičkog papizma.
Na gubilištu oni su se osećali viši od svojih dželata: pred istočnim dželatima iznad Istoka a pred zapadnim dželatima iznad Zapada. Niko od njih nije pružao svoje misli prema zemljopisu, da bi rekao: mi smo između Istoka i Zapada. Nego su svi uzdizali svoje misli i svoja srca uspravno k nebesima, ka večnoj Istini, za koju su stradali. I celim duhom svojim i svom dušom svojom stajali su iznad – iznad Istoka i Zapada.
. . .
Hvaljen Isus i Marija, Vladika Nikolaj.
Ja sam katolkinja,za vas jeretik. Nema veze.Tekst stvarno izaziva divljenje ali i izaziva. Balkanski Hristos čije je Kraljevstvo Nebesko? Oprostite,miroljubiva sam,ljubim Krista onog Nebeskog u Nebeskoj Domovini. Ali naprosto tekst izaziva.Tekst je politika.Zašto crkva potiče na mržnju,pravoslavna,zašto?Umjesto da unosite ljubav i mir i potičete srca na opraštanje i da blagoslivljate neprijatelje,o zašto je bliži Balkanski Hristos negoli onaj na nebesim? Oprostite mi na smjelosti,ja ljubim Krista,a vi ne znate jeli manje ili više od Vas osobno,to samo nebeski Bog zna. Od ljudi se može svašta očekivati,u svakome se bez obzira na vjeru i naciju pojavi ona zvijer,ona mržnja koja se stavlja iznad Krista i onda ta ista u ime vjere brani Krista? Očekujem od pastira ckve da vode narod u ljubav a ne u mržnju,da Božja Riječ bude autentična u srcima.
Kako će narod biti drugačiji kada su ,mu pastiri skrenuli ? Kada će se naći neki duhovan tekst o ljubavi? I vjera može voditi rat,on nije Kristov.Kristovo oružje je ljubav.Pitate,“treba li da stanemo?“,nemojte stati dok ne pročitate i tekst koji ću ostaviti .Krist je Krist.Mučenik je svaki koji umre za njega.
Budite blagoslovljeni. I ne zamjerite mi na smjelosti,jednostavno sam osjetila snažan poticaj u miru da dodam tekst. Svako dobro.
Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.
Sestre su te večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom snijegu. Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.
Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama. Međutim s. M. Berchmana ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.
Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka. Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999., a nakon njegova završetka postupak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.
s. M. Ozana Krajačić, FDC, vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=328&Itemid=284
Htedoh da dam komentar na prvi komentar ali me valjda Sveti vladika upozori sa nebesa da ga ne uzimam u reci i da ne pokusavam da ga tumacim i objasnjavam.
A istina je, toliko je toga Sveti vladika Nikolaj napisao i objasnio da svako moze da nadje odgovor u njegovim knjigama sta je, kako i zasto mislio to sto je napisao.
Ajme,oprostite,nisam pročitala ništa o njemu.Tako,nisam ni znala da je Sveti. A čujte, ne poznajemo svi pravoslavlje,ne zamjerite. Trebalo je gore napisati Sveti Vladika Nikolaj .Hvala Stole na ispravci,sad sam pogledala malo o njemu.
Ali svejedno pitam se, ma nema veze,možete zanemariti moj komentar.
@Marta
„Ja sam katolkinja,za vas jeretik“
Budite ljubazni pa pojasnite ovu formulaciju
Tacno, rimokatolicka tzv.crkva je u jeresi, ali ti nisi kriva za to.
Dragi Žarko,malo sam duže ovdje upoznavajući pravoslavlje,i u drugim duhovnim tekstovima piše da je jeretična rimokatolička vjera,piše jasno,možda da vam potražim,tenutno nemam vremena,ali evo imate i ovdje treći red u tekstu
„koji braniše krst časni, t.j. veru pravu, veru pravoslavnu i od muslimana i od Mongola i od Latina jeretika“, pa dalje „u prepodobno-mučenicima svetogorskim, koje blaženi Akakije blagosilja na podvig mučeništva, i u prepodobno-mučenicima svetogorskim, koji biše pobijeni i živi spaljeni od latina jeretika“, dalje „u sveštenomučeniku ravnoapostolskom Kozmi Albanskom i u bezbrojnim mučenicima primorskim, dalmatinskim i bosanskim koji postradaše od latinskih jeretika, u tamnicama dubrovačkim istrunuše ili otrovani biše Hrista radi, kroz vekove i vekove“ , dalje
„Za Hristovo ime postradali su od Istoka do Zapada, u Hristovo ime pobedili su Istok i Zapad. – Istok u licu turskog Islama i mongolskog mnogoboštva, Zapad u licu jeretičkog papizma.“
Istok – Zapad …. Jeli ovo dovoljno? Vi biste kao pravoslavac trebali znati da sam ja jeretik za Vas. Po službenom stavu pravoslavne crkve. Zato sam i ostavila ovaj tekst jer i u nas ima mučenika. Tekst sam ostavila jer i danas vidim da pravoslavna crkva potiče na mržnju u sklopu zadnjih događanja,to nije dobro,to je zapravo moja poruka. A niti u danom tekstu ne vidim nešto što poziva na miroljubivost i zajedništvo u Kristu i ljubav. Jasno je Žarko da sam ja jeretik kao i svi oni koji nisu pravoslavci pa čak ako se molimo i istome Bogu. Ovo sam napisala samo zbog Vas,budući da ste me zamolili. Inače,nisam naišla niti na jedan tekst koji u bilo čemu ujedinjava ,uvijek se stavlja pravoslavlje iznad svega,ostalo je jeretičko.Ne smeta me to.Budući da znam o tome,tako sam se i ja pitala kao i Vi,sad sam prihvatila da sam jeretik iako sama tako ne mislim. Zna Vladika na nebesima,sad zna istinu. :)
Dragane,hvala,nitko nije kriv,krivo je srce. U srcu nastane jeres. Ali dobro,neka svatko bude poslušan svome, i u tome neka ne izgubi od Riječi Božje za bližnjega, to je najvažnije za onoga koji vjeruje.
Meni je važan Krist. Dakle,ostavljeni ( moj )tekst samo je htio reći da je svaki mučenik koji umre za Krista,bez obzira na podjelu.
Marta, Marta, samo cete izazvati sebi patnju pokusavajuci da razumete pravoslavlje. ONO se prihvati u potpunosti ili ne.
Imam prijatelje rimokatolike i protestante i oni se uvek nerviraju sto mi pravoslavni necemo da prihvatimo duhovnu toleranciju, jer eto i mi i oni smo dobri ljudi pa sto se ne bi voleli, onako iz srca. Logicno ne?
Ali nije za nas logicno. Nama je dato od Boga i apostola sta je put i mi se toga drzimo. I necemo da idemo tudjim putevima niti da mesamo puteve, jer su nam objasnjene zamke mihamedanstva i latinske jeresi.
Mi vas volimo kao ljude i kao osobu, ali ne volimo duhovnu vlast kojoj se papizam predao i kojom vas vodi. Zato NIKADA ne pokusavajte da nadjete duhovni mir i toleranciju sa pravoslavnima u ekumenizmu jer je za nas to greh. Ne moze se sluziti dva gospodara.
I zato svim svojim prijateljima iz druge vere kazem, drzite se vi svoje vere ako mislite da ste u pravu a mene pustite sa mojim duhovnim blagom koje imamo u pravoslavlju, nama vase duhovno blago ne treba i ne trazimo ga.
Pravoslavni tudje nece a svoje nedaju, zato je i rasprava sa latinima besmislena i malo ko hoce da prica sa vama o tome.
Nema patnje Stole,prihvaćam i sve Vas ljubim u Kristu,jednako. Mene drma jedna druga nostalgija,od koje patim i plačem,baš sada…to je to Stole,duša mi plače za mojim djetinjstvom …. Pozdrav,sve je to povezano. Samo ove slike su ništa od onog što smo mi imali,jako sam vezana za Srijem,ali ta vremena…nema više Stole,sve je nestalo,samo uspomene. Ovakvog konja sam imala … i predivno najsretnije djetinjstvo.
http://www.youtube.com/watch?v=FF1rS6tLXz8