Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Život Nauka

Telepatija i prenos misli. Postoji li medjudejstvo mozgova?

 

Postoji li telepatija i prenos misli

Primeri gde je delovala telepatija ili prenos misli izmedju mozgova pojedinaca

 

 

 

Telepatija i prenos misli. Postoji li medjudejstvo mozgovaDa li postoji međudejstvo mozgova?

Negde u Indiji jedan Englez koji je proučavao paranormalne pojave, zabeležio je sledeće:

Bila je okupljena velika masa znatiželjnog sveta pred kojom je jedan fakir izveo sledeću prestavu: Okružen gomilom sveta stajao je sa jednim dečakom. Pred njim je bio smotan konopac, a u ruci je držao sablju.

U jednom trenu fakir je uzeo konopac i jedan njegov kraj bacio u vis prema nebu. Konopac nije pao nazad na zemlju, nego je ostao da visi kao da je negde gore u visini zakačen. Onda je fakir naredio dečaku da se uspuže uz konopac, i dečak se uspuzao u vis dokle je bilo konopca. Zatim je fakir pozvao dečaka da siđe dole, ali dečak ga nije poslušao. Tako je nepo-slušni dečak naljutio fakira, koji je onda besno mačem odsecao konopac, i dečak je pri svakom otsecanju konopca bio bliže zemlji. Na kraju kad je dečak stigao do zemlje, fakir ga je u silnom besu isekao mačem na neko-liko komada.

To je videla masa sveta, to je video i začuđeni Englez, i on bi poverovao da je to sve tako bilo, da nije pre pomenute prestave postavio skrivenog čoveka sa kino kamerom koji je sve snimao. Na kraju, kada je razvijen film, videlo se da kamera ništa od onog što je Englez video svojim očima, nije zabeležila. Fakir i dečak su celo vreme stajali nepomično na jednom mestu.

Kako to objasniti? Šta se ustvari dogodilo?

Radilo se o masovnoj hipnozi. Gomila sveta koja je došla na predstavu došla je sa predubeđenjem da će se prestava koju će fakir izvoditim stvarno i dogoditi. Radilo se ustvari o masi sujeverne i sugestiji sklone svetine koju je bilo lako podvrći hipnozi.

Ali šta je bilo sa Englezom, koji je bio čovek jake volje, nije verovao u čuda, i nije ga bilo lako hipnotisati?

Slučaj se može objasniti međudejstvom ljudskih mozgova. Ako se jedan mozak nalazi u blizini mnoštva drugih mozgova, i on će funkcionisati na isti način kao i ostali. Ako, na primer, pred masom ljudi stoji bela mačka, a masa poviče da je mačka crna, onda će i oni koji u to ne veruju crnu mačku.

O mogućem međudejstvu mozgova govori i članak sa naslovom „Sugestija i epidemično ludilo“ koji je objavljen u „Sarajevskom listu“ sa potpisom Lj. D., pre oko 100 godina, u kojem pored ostalog stoji:

„Kad čovjek radi po mislima, koje nijesu nikle u njegovoj glavi, kad svoj organ volje upotrebljuje za izvršenje tuđe zamisli, on onda radi pod sugestijom. Po-pularno se pod sugestijom obično razumijeva onaj utjecaj što se vrši na drugog u stanju takozvane hipnoze, dakle besvjesno. Obično se taj izraz upotrebljava još i onda kad se hoće da označi izrično nečiji utjecaj na čine (= djelovanje – dodao B.M.) drugoga duševnom premoću. No sugestija je mnogo općenitija, nego što se navodno uzima, pa se u velikom opsegu zbiva u prilikama svagdanjeg života.

Nastaje sad pitanje kako se zbiva taj utjecaj sugestijom? Odgovor na to pitanje ne može još danas biti potpun. Znade se iz iskustva, da se sugestija zbiva nepo-sredno osjetnim organima i to pretežno vidom i sluhom. To vidimo osobito na nekim sugestivnim pojavama nižih djelatnosti. Svakome je znano kako sugestivno djeluje na pr. zijevanje, smijeh, plač, pa i veselost i žalost uopće. Tu se može podrazumjevati izravni utjecaj tuđeg kretanja i izražaja na pokretno živčevlje naših organa. Za više duševne djelatnosti, gdje se podrazumjeva radnja moždana, nemamo dovoljno znanja o toj radnji, da bismo mogli ustanoviti isto takav izravni utjecaj iz radnje jednog mozga na drugi – ali uslovi za takvu hipotezu već su tu.

Čuveni njemački pisac Max Nordau stavio je o tom hipotezu, koja je ne samo duhovita, nego i prilično vjerovatna, pa ćemo je u najglavnijim crtama izložiti.
Radnja u mozgu jednog čovjeka uzrokuje pokret njegovog mišičja, što se onda raznim izražajima organa kao: kretnjom, govorom, pogledom izražuju. Ti izražaji djeluju opet na osjetne organe (vid i sluh) u drugoga, a ovi proizvedu opet u njegovom mozgu isto taku radnju, te njegov mozak onda djeluje opet na svoje pokretne organe i proizvađa radnju, kakva je bila i ona u prvoga. To je svjesna sugestija. Među tijem zbivaju se u čovječjem mozgu i takve radnje, koje se ne prenašaju na pokretne organe, t.j. mozak radi a da naša osjetila toga ne primjećuju (nešto slično zbiva se u snu). Ne može li se podrazumijevati, misli Nordan, da se ta fina radnja mozga, za koju su naši organi prekrupni, prenaša bez sudjelovanja naših osjetila izravno na tuđi mozak, gdje proizvede isto onaku radnju? Pošto je fiziološki dokazano, da se radnja moždana osniva na titranju najsićušnijih čestica njegovih (molekularno kretanje) a ovo se kretanje po nauci fizike prenaša – moglo bi se i ovako prenašanje uzeti kao vjerovatno. Tijem bi načinom čovjek stajao i bezuslovno pod utjecajem tuđi misli, no mora da su za ovako prenašanje ipak neki izvjesni uslovi, jer inače bi prestala svaka duševna samostalnost.

Da ipak ima neka općenita, besvjesna sugestija, to nama pokazuju pojave uzbuđenja masa puka (naroda – dodao B.M.) u prilikama, gdje izvjesna misao i težnja okupi mnoštvo a da velikoj većini nije poznato o čem se upravo radi.Takovih primjera sugestije nalazimo u životu svije naroda, čitavi istorijski pokreti dali bi se protumačiti tijem načinom.

Pri tom prijegledu primjetili bismo,da nijesu sugestivno djelovali uvijek samo plemeniti čini i nazori, nego često žalibože obratno; suviše, kako to poznati italijanski psihijatrik Cesar Lombroso upozoruje i – sami čine ludila.

I doista, kulturna historija bilježi nam, da je ludilo nekad bilo, a u divljih naroda i danas, prijedmet nekog osobnog štovanja suviše i obožavanja. A to obožavanje postade i uzrok podražavanja ludila; jer je ljudima inponovalo, htjedoše i da ga našljeđuju. Samo obožavanje ludila nije posljedica sugestije, nego prirodno udivljenje pred najavom, koja nije obična i koja čovjeka u neobičnom vidu prikazuje.

Ni podražavanje pojedinaca tom ludilu nije sugestija nego ambicija, no sugestija nastupa, kad i drugi uzmu one prve da podražavaju. A takvih je pojava bilo. Ima im tragova već u grčkoj mitologiji u poludjelim kćerkama Proteosa, uz koje su i njihove drugarice poludile.

Dalje, autor kaže da srednji vek obiluje primerima epidemijskog ludila, pa navodi da je samo za vlade Karla IX u Francuskoj od krvničke ruke stradalo u Francuskoj do 300.000 umišljenih ludaka. Zatim daje primer „lykantropije“, odnosno prostog poživinčenja ljudi, i kaže da je u Jurama smaknuto do 900 „likantropa“, a na stotine ih se pojavilo u Dole-u, Angersu, Poligny-u i Bordeauxu.

Godine 1374. Aachen se zarazio od epileptičkog i igračkog ludila. Po javnim trgovima se igralo i pevalo – i „žacalo“ crvene boje. Ta se zaraza proširila i u Kolnu i Metzu, i posle se povremeno pojavljivala.. Na kraju članka autor izlaže i sledeće predviđanje:

„Rekao bi čovjek, da se ovake epidemije moraju što jače širiti, što je saobraćaj među ljudima veći, no istorija nam dokazuje, da je upravo obratno. Što se više približujemo sadašnjosti, – dakle, što više raste saobraćaj među ljudima i narodima, to su im pojave epidemičnog ludila ređe, civilizacija mu ne pogoduje, dok mu barbarstvo pruža zgodno tlo.

Lombroso to tumači sa dva razloga.

Prvi je, što je čovjek u razgranjenim modernim prilikama života stekao više otporne snage prema tuđim utjecajima, borba i utakmica modernog života razvila je jaku osobnost pojedinca, pa se ne mogu tako lako stvarati općenita raspoloženja – a po gotovo ne onako niskog nivo-a.

Drugi razlog je u samoj civilizaciji. Čovjek civilizovan odveć, se je daleko odmakao od primitivnog svoga stanja, a da bi se tako lako vratio na nj(ega), i tu bio pristupačan obožavanju i podražavanju ludila. Poznavanje čovjeka i prirode štiti ga od toga. S toga ako moderan život i pogoduje žalibože razlozima individualnog pojava ludila, to on ipak ugušuje svaku zarazu njegovu, smatrajući ludilo bolešću, a ne natprirodnom pojavom. Tijem je prestala ujedno i njegova sugestivna moć, jer je nestalo glavne pobude, naima vjere u tajanstvenost te pojave.

Nažalost, izloženo predviđanje i nije bilo baš takvo kako je pomenuti anonimni autor mislio, jer kako objasniti pojavu nacističkog ludila u Hitlerovoj Nemačkoj ili opravdanje bacanja atomskih bombi na japanske gradove?

* * *

Interesantna tema je verovanje u mogućnost prenosa misli. O tome postoje mnoga svedočenja, ali je teško oceniti koliko su ona objektivna. U vezi sa rečenim zanimljivo je pogledati šta je naš poznati knji-ževnik Stanislav Vinaver zapisao o Nikoli Tesli i njegovoj beloj golubici.

(Prenosimo citat iz članka „Tajna Nikole Tesle“):

„Opsesija Nikole Tesle bila je golubica. U muzeju Nikole Tesle nalazimo mnogobrojne slike Tesle, kako hrani golubove. Te su slike tako izrazite da nam od njih staje dah. Tesla je hranio golubska jata, sablasno, pretežno u ponoćne časove kraj jedne katedrale u Njujorku. U tom svom obredu, radi kojeg je napuštao svako društvo, Tesla je ličio na prastarog vrača. U jednu golubicu je bio zaljubljen i to konačno. Ne zna se kako ju je sahranio kada je izdahnula. (Čudnovate su i protivrečne izjave njegovih pomoćnika). [Kad god bi Tesla osetio potrebu za tom golubicom, on bi in-tenzivno na nju mislio, i ona bi se, vođena basnoslovnim smislom za ori-jentaciju (smisao svojstven golubijem rodu) i za prenos misli, smesta jav-ljala njegovom zaljubljenom pogledu. Kad joj je došlo vreme da svisne, ona se naglo javila Tesli.“]

Posmatranjem ponašanja ljudi i životinja moguće je doći do pred-postavke o postojanju nesvesne komunikacije između pojedinih mozgova. Nai-me, na osnovu nekih iskustava i ponašanja, moguće je predpostaviti da ljudi nisu svesni da njihovi mozgovi komuniciraju bez njihove volje i znanja, i time utiču na njihovo ponašanje. Inače, kako objasniti da ose-ćamo odbojnost ili antipatiju prema nekom čoveku, koji nam nije ništa skrivio, niti nam je naneo bilo kakva zla, ili obrnuto, simpatiju prema nekom, koja se ne može ničim racionalnim objasniti?

U jednom beogradskom listu još davne 1934. godine objavljen je prilog u kojem se opisuje slučaj dvojice blizanaca, braće Denisa i Ronalda, između kojih je postojala vančulna komunikacija. Kada jedan brat nešto pomisli, drugi brat, koji se nalazi u drugoj prostoriji, to zna, što je, kako je u pomenutim novinama napisano, istraživao dr Robert Saudek.

Navedena činjenica daje mogućnost da zaključimo, da je komunikacija između dva mozga moguća, ako oni rade na istoj „talasnoj dužini“!?

 

Branko Mićić Kondić – odlomak iz knjige „Razmišljanja o postojanju i životu“

 

 

16 komentara

  • Problem je samo što tu nema ničega „paranormalnog“. Bliskost, ponekad i fizićka blizina, stvara te neuronske mreže. Znate ono kad se dva stranca na dva različita jezika objašnjavaju gde se nešto nalazi? Npr. kad odete u Bodrum pa pitate lokalno stanovništvo gde je nešto, a oni vam odgovore na turskom i vama bude jasno?
    pa to 🙂
    Telepatija je, verujem, samo malo savršenija i usmerenija, ali ista pojava.
    Bilo bi dobro kada bismo voljno mogli da iskorstimo veći procenat mozga….
    Zar ne 🙂

  • U ovih par nastavaka ima svega : pesmica,citata iz naucnih knjiga,istorije,zute stampe , bapskih prica..samo nema razmisljanja o zivotu . Valjda ce se do kraja
    serijala desiti i nece biti `vrhunsko` poput :
    „…Ako, na primer, pred masom ljudi stoji bela mačka, a masa poviče da je mačka crna, onda će i oni koji u to ne veruju crnu mačku….„

  • zaljubljena sam u jednu osobu neprestano mislim na nju,toliko da povremeno nisam u stanju obavljati neke aktivnosti primjerice vezane za faks,jer sam previše usredotočena na misli o tome što ona sad radi,gdje je ,da li ikad pomisli na mene…ponekad u mislima pokušavam da joj prenesem te svoje osjećaje koje nisam u stanju izreći i koje vješto skivam od nje iako se napetost može u zraku rezat i ona sama zna da je tako ali ja kategorično odbijam joj to priznat,tako da mislim da je bunim time, iako moje ponašanje definitivno drugačije govori.mene samo zanima dali je moguće na taj način okupirat nečiji um,u smislu da misli na tebe kao ti na nju,da li je moguće na taj način prenositi svoje osjećaje

  • etc, to ti nije dobro. Osoba može osjetiti da ju gušiš, ja bih to nazvala utjecajem duhova. Svaka osoba nosi neke duhove, one loše.Ovo bi bili oni koji rade navezanost. Činiš sebe neslobodnom i tu osobu. Ovo što pitaš meni zvuči poput magije. Ne, to nije moguće, svi smo stvoreni da budemo slobodni, osoba se može osjećati tek ugroženo od tebe, prošla sam to.
    Osjećaji se pokazuju ali se ne prenose na tvoj način, tada bi to bilo magijski.Svi su stvoreni da imaju slobodan um, tvoje nije da zaposjedneš um, nego srce. Iskreni savjet od mene: budi što jesi, budi princeza koja će biti osvojena a ne ona koja će osvajati, to nema dobar kraj. Ono što se teže stekne više se cijeni. Zaljubljenost je jedna iluzija, tada o nekome maštamo ono što ne postoji, to činimo zbog sebe da bi se osjećali dobro. Zaljubljenost, fućkaš to,opijum za naivne. Upoznati osobu je ipak više od maštanja, susresti se i dopustiti da te osoba upozna. Mašta može preći u opsesiju. Mozak treba čuvati a srce dati onome koji ga zaslužuje.Samo ako sačuvaš mozak srce ti neće biti u komadima.Draga, Bog nam je dao srce da volimo a umom da mislimo. Umom voli sebe pa će ti i srce ostati čitavo. Tekst nisam pročitala nego samo tvoj komentar iako ja sam u duhovnim vodama, meni telepatija znači nešto drugo i ne bi to tako nazvala.

  • @ ETC,
    Možda je najbolje da čovek razume zašto postoji zaljubljivanje pa evo linka koji možda može pomoći u tome
    http://forum.krstarica.com/entry.php/20063-ZALJUBLJIVANJE-ROMANTI%C4%8CNA-I-PRVA-LJUBAV
    Ne treba ga mistifikovati jer je to normalan proces koji treba da pokrene nas kao Duše u aktivniji proces života kako bismo otpočeli proces učenja istog u medjusobnom uzimanju i davanju. U tome ništa nije efikasnije od zaljubljenosti jer nas primora da izadjemo iz sopstvene ljušture i iskustveno dosežemo duhovnu zrelost.
    Uistinu treba umeti sagledati prave kvalitete druge strane pre nego zagazimo u ozbiljnu vezu sa odredjenom osobom jer nas tada nepoštene i neiskrena osoba može vodati žedne preko vode…
    No, možda gornji link ponudio sasvim dovoljno za sagledavanje prave pokretačke sile kod zaljubljenosti…
    Ne radi se tu ni o kakvim duhovima koji zaposedaju već je to način da osetimo kako izgleda divno i lepo kada se dosegne zaokružena duhovna zrelost kojoj inače težimo – kako izgleda kada izbalansiramo muške i ženske principe unutar nas samih nezavisno da li smo muškarac ili žena. To je cilj kojem težimo i zbog čega nas je naš Tvorac ovde u ovaj svet i poslao…

  • @Martina pročitala sam tvoj komentar i imam potrebu da ti se zahvalim,nikad mi nitko to nije objasnio inače malo kome to mogu i reći ali iskreno ću ti reći da me ne osuđivaš ili tako nešto ja jednostavno neznam kako pokazati nekom ljubav mislim da sam emocionalno retardirana iako je ovaj put najbliži ikad nazovimo to nekakvom iskazivanju, dugo me to muči i u zadnje vrijeme čini mi se prerasta u neku vrstu opsesije i definitvno se slažem nije dobro ni za jednu stranu iako ja ni to ne pokazujem. slažem se i da je zaljubljenost iluzija toga sam vrlo svjesna jer kad krenem razgovarat u 4 oka sa tom osobom u puno stvari se neslažemo ali me i dalje jako privlači, samo što joj nikad to nebi mogla reći. inače poznajemo se dvi i pol godine i do prije koji mjesec nisam ni bila svjesna da mi se sviđa iako sam uvijek bila izrazito naklonjena toj osobi, nikad nisam ni pomislila da je to u pitanju, a sada nemogu da se otrgnem,šta ti misliš da li to treba doći samo od sebe jer i meni je bezveze nešto forsirati ili da jednostavno odustanem od toga s obzirom da je toliko vremena u pitanju možda i neće bit nikad ništa osim što će to uvijek nekako bit u zraku, samo se nekad bojim da će ta osoba otić svojim putem kad tad

  • Odgovorit ću ti, možda bolje sutra, pod nekom sam užasnom virozom, ne sjećam se da sam to ikada imala. Strpi se :), želim ti dati dobar odgovor, promišljala sam, da sam ja ti, sve bi drugačije napravila nego sam ja napravila. Bila sam kao ti. Koštalo me. Ako želiš biti sretna i voljeti sebe onda se ni u jednom trenutku ne smiješ prestati cijeniti ni u ime ljubavi koja kao sve opravdava.
    Mislim da nisam u stanju sada. Sutra ću ti dati materijala da sama proučiš i razmisliš.

  • @Martina hvala ti puno ,nemogu ti opisati koliko mi to znači, jako cijenim mišljenja ljudi koji su mudriji, iskusniji i nadasve mogu objektivno sagledati situaciju iz ugla koji ja trenutno nemogu. želim ti skoro ozdravljenje,u sličnoj sam situaciji. 🙂

  • @ etc, da mogu vratiti godine bilo bi sve drugačije. Čovjek kad je mlad i zaljubljen i neiskusan misli da sve sam zna najbolje. Zabrane ga još više nagone da ispita zabranjeno. Iz kršćanske sam obitelji ali tada ja to nisam ništa razumjela. Bilo je „ne smiješ“, „ne može“ i strogi odgoj bez puno priče. Feminizam je donio neke dobre stvari za život žene ali puno više onih gorih. Zbog feminizma danas muškarci ne žele biti osvajači i ne žele se truditi, sve više oni bivaju princeze koje će osvojiti žene zmajevi. A trebalo bi biti suprotno. Kad žena osvaja oduzima muškarcu snagu i dar koji mi je Bog dao. Oduzima mu nešto njegovo, a muškarac to onda iskoristi, pogotovo ako je nevjernik vodi se onom „uzmi sve što ti život pruža“. Tko je tomu kriv? Pa žena, nažalost. Zato jer nije cijenila sebe i voljela sebe na način koji joj je Bog to dao. Spolnost je dar, brak je dar i tijelo je dar. Zato treba biti oprezan.Povreda tijela i čistoće završi loše. Obično mislimo, kad uđemo u brak tada ćemo promijeniti supruga/u. Neistina. Tada najviše mijenjaš sebe sam. Kada daješ bračni zavjet uzimaš osobu kakva jest sada a ne kakva će biti. Zato draga, lijepo je biti zaljubljen i slušati svoje srce ali srce nas može oslijepiti i prevariti. Zaljubljena čovjeka lako je preveslati pogotovo ako onaj drugi nema dobre namjere. Naši životi nisu igra, život treba ozbiljno shvatiti i odluke i odabire u životu. Da imam kćer ne bi voljela da ide mojim putem, meni nije imao tko reći. Zbog svoje zaljubljenosti završila sam i u bolnici, srećom da sam došla na vrijeme inače me ne bi bilo sada. Kada te momak uvjeri da trebaš biti moderan i tako pokazivati ljubav, da trebaš pristati na sve jer je to normalno znaj da laže. I da će te poslije ostaviti kao prljavu krpu.Ne bi puno o sebi, čak nisam bila niti osvajač, bila sam u naivnom svom svijetu u kojem sam mislila da su ljudi dobri, bila sam mlada.Ne mogu ti reći što da činiš i što je ispravno za tebe, ali znam da je najbolji put onaj s Bogom. Tada je sve lakše, tada ne moraš ništa činiti nego čekati i pouzdati se, jer Bog zna tko je za tebe najbolji izbor. Moj savjet od srca. Posveti se fakultetu i završi ga. Neka ti je on prvi cilj. Ako se jako zaljubiš pa ti faks postane drugotan sve je moguće i trudnoća i odužiti faks i prekinuti ga…Budi svoj čovjek najprije, ostvari sebe. Osvoji fakultet, položi sve ispite i diplomiraj. Ako i naiđeš na onog pravog, taj će te čekati strpljivo i cijeniti.Osoba o kojoj pišeš vjerojatno i ne osjeća isto za tebe, ne znam jeli prava stvar reći joj što osjećaš, zaista, rekoh, danas se izvrnuo odnos muškarac žena, vjerojatno se događa da danas i žensko prosi muškarca. Sama odluči ali najprije pročitaj ovu knjigu i vjerujem da ćeš naći odgovore na svoja pitanja.
    Ne mislim da si „emocionalno retardirana“, mislim da si posve normalna osoba, ono što ti zoveš retardiranošću to bi bio strah izložiti se i otkriti se. Sa razlogom, zato pročitaj knjigu

    T.G.Morrow: Kršćansko udvaranje

    na stranici http://bozjaljubav.jimdo.com/duhovne-elektronske-knjige/

    na gogleu možeš ukucati kršćansko udvaranje, kršćansko hodanje pa će ti se otvoriti drugi linkovi, možeš se povezati sa nekim ljudima, pridružiti im se u razmišljanjima, upoznati se i tko zna što još 🙂

    Za kraj bih ti ostavila jednu molitvu koja zaista pomaže ako se s vjerom i pouzdanjem moli, mnogi su je molili i žive sretan kršćanski brak

    Bože moj, stvorio si me da budem žena. Prihvaćam naum Tvoj sa mnom. Evo, prepoznajem se kao žena. Prepoznajem u sebi kako trebam biti nečija pomoć i majka. Dok to ne postanem, nemirno je srce moje. No, poznajem svoju slabost i sa žaljenjem Ti priznajem svako svoje zlo. Zato se Tebi, Stvoritelju svome, utječem. Spasi me od napasti da, u pustinji svoga srca, sama tražim muža. Spasi me i od tuđih napasnih želja da me na svoj način udaju. Prihavaćam jedinoga muža za kojega si me pripravio već onda kada i me stvorio kao ženu. Ne znam gdje je on. Ne znam tko je on. Možda sam ga već i vidjela, ali ga bez Tvoga Duha nisam mogla prepoznati. Zato Ti predajem svoje srce i sav svoj život. Učini me blagoslovljenom ženom tvoga sluge, a moga blagoslovljenoga muža. U njemu Ti dođi po mene te nam budi čuvar braka i obitelji. Na Tvoju slavu želim živjeti svoj brak i tvojoj slavi posvećujem svoju plodnost. Tako neka bude! Amen.

    Još si mlada ali sada je vrijeme da napraviš dobre temelje a ne da ti ovaj svijet nudi svoje zakone uništenja i sve to u ime ljubavi. Neka ti je s blagoslovom i sretno.
    (ovu molitvu može moliti i muškarac sa izmijenom roda)

  • @etc, ne znam odakle si, čini mi si u „mom“ dijelu,po govoru, ali ako i nisi možeš se svojim pitanjima javiti don Damiru Stojiću, on je studentski kapelan i stručnjak je za teologiju tijela,puno radi sa mladima i zaista ga mladi vole i ima ih mnogo koji razmišljaju na način predbračne čistoće, mnogi su se i vjenčali :), vidiš možda smo u očima svijeta nenormalni i zaostali, ali vjeruj to je jedina prava istina i put do istinske bračne sreće, sve ostalo jest i može biti blagoslovljeno ali sa većom mukom i patnjom. Ja to znam.

    Možeš se javiti kapelanu, svima odgovori, možda ne odmah, ali odgovori.

    Toliko i neka autor zažmiri na jedno oko, nije ovo tema, ali tema nas je navukla 🙂

    http://www.studentski-pastoral.com/

  • @Martina Hvala ti puno puno,razmišljat ću o tvojim riječima, ja čak i imam tu knjigu nećeš vjerovat u srednjoj školi sam se dosta družila sa časnama i imala sam jednu časnu koja je puno radila sa nama mladima na razini župe,i vrlo slično nam je pričala,nakon tri godine je morala otić u drugu župu, godine su prolazile i ja sam otišla drugim putem gdje nisam ni slutila da bi mogla stić. nažalost vrijednosti koje sam njegovala u srednjoj i sada su se mnogo promjenile, iako i dalje vjerujem u ovo, svijet i neki „krivi“ljudi su me odvukli u neku drugu sferu i sad sam tu di jesam. mogu nastavit dalje kopat a mogu i jednostavno tu stat , što ću napravit još neznam ali u nešto sam sigurna fakultet moram završit pogotovo sad kad sam na samom kraju a nakon fakulteta ćemo vidjeti.ovo <3 je za tebe 🙂

  • @etc Odbaci staroga čovjeka i obuci novoga. Nikada za to nije kasno. Bitno je odlučiti, imati želju i truditi se a ostalo će ti pomoći dragi Bog. Poznajem par koji se odlučio na hodanje u čistoći, prije su živjeli po mjeri svijeta, susreli se negdje u svetištu, vjenčali se i zasnovali brojnu obitelj. Imaju blagoslovljen brak uzajamnim poštivanjem, zajedništvo i ljubavlju, onako kako treba. Zajedno imaju sat molitve na dan. Njezin suprug se ne vuče po birtijama i društvu nego živi za obitelj. Tko to ne bi htio? Nemoj to odbaciti, razmisli.
    Ako si ti s Bogom i Bog je s tobom. Moj odgovor ti je potvrda da je to Božji odgovor i pravi odgovor za tebe. Bog te samo podsjetio na ono što si zaboravila.Pusti krive ljude, iz svog života ti svjedočim, kada sam se obratila, Bog mi je maknuo sve krive ljude sa puta, doslovno su mi govorili da me ne žele za prijatelja iako ih ja nisam kanila napustiti. Bog će ti naći prave ljude, pouzdaj se u Njega. Neka ti je s blagoslovom.
    Ne boj se.

Ostavite komentar