Kako se leči leukemija – prirodni lek za leukemiju

Saveti čuvene travarke Marije Treben kako se leči leukemija prirodnim putem. Obloge i čaj za leukemiju

 

KAKO SE LEČI LEUKEMIJA

 

Čaj ze leukemiju. Preporučuje se sledeća čajna mešavina:

Kako se leči leukemija - prirodni lek za leukemiju - normalna krv i pojava leukemije

20 g pelena

30 g koprive

20 g razgona

30 g izdanaka zove

15 g kantariona

25 g ivanjskog cveća

30 g nevena

15 g korena maslačka

25 g hajdučke trave

30 g ruse

25 g suručice

 

Na četvrt litre vode uzeti punu malu kašiku ove čajne mešavine. Tokom dana piti, u gutljajima, najmanje dve litre čaja. Bilo bi od velike koristi kada bi navedene biljke iz prirode mogle da se donesu sveže, ako ne sve, bar neke od njih. Pošto uzrok nastanka leukemije treba tražiti u slezini, dnevno piti i šest gutljaja čaja od iđirota. Ravnu malu kašiku korena iđirota uveče potopiti u hladnu vodu, a ujutro ugrejati i procediti. Pre i posle svakog obroka piti po jedan gutljaj. Tri male kašike (može do tri velike) šveden bitera razblažiti u tri šolje biljnog čaja. Preporučuje se stavljanje na jetru i slezinu obloga od švedske grančice u trajanju od četiri sata dnevno, kao i parnih obloga od rastavića (za oba vidi Opšti deo). Izbegavati sve vrste namirnica koje sadrže kiseline, kao na primer pomorandže, limun, grejpfrut, razne voćne sokove, sirovo voće, jako začinjena jela, suhomesnate proizvode i masno meso. Kompot od jabuka može da se jede u neograničenim količinama.

Početkom novembra 1978. kod mene su došli očajni roditelji i doveli dečaka koji nije bio napunio ni šest godina. Peter V. iz N. u SRN imao je leukemiju u poslednjem stadijumu. Bolest je počela u maju iste godine, groznicom i bolovima u nogama. Pošto se njegovo stanje nije popravljalo, Peter je maja 1978. dospeo u bolnicu u Manhajmu (Mannheim). Poboljšanje zdravstvenog stanja nije konstatovano ni pri otpuštanju iz bolnice. Kada sam prvi put videla Petera, više nije imao kose, bio je veoma bled i umoran, i nije mogao da jede. Imao je i crne podočnjake; po njegovom izgledu se videlo da je bolestan. Dete je živnulo odmah posle prve kupke od timijana (vidi kod Timijana, Načini upotrebe), koju sam im ja preporučila. Voda za kupku, vraćena na biljku, bila je još dvaput grejana, tako da je ista količina upotrebljena za ukupno tri kupke. Dečak je pio i navedeni čaj. Iako tako malo, dete je gledalo na časovnik, i svakih četvrt sata pilo po gutljaj čaja. I pri jelu se pridržavao dijete koja mu je bila propisana. Krajem novembra 1978. roditelji su se s detetom odvezli u manhajmsku bolnicu kako bi dečakovu krv dali na analizu. Nalaz krvi, ovoga puta mnogo bolji, za profesora je predstavljao pravu zagonetku. Sredinom decembra je dečaku počela da raste gusta kosa; tada je s roditeljima ponovo otišao na analizu krvi. U bolnici su rekli: „Krvna slika je više nego normalna.“ Lekari nisu znali kako da objasne neverovatnu i neshvatljivu promenu nabolje.

U aprilu 1979. je Peter sa svojim roditeljima došao na moje predavanje u Himgauhale/Traunštajn (Shiemgauhalle/Traunstein) u Bavarskoj, i to kao potpuno zdravo dete. Bilo je prisutno oko 1800 ljudi. Srazmeran je bio i aplauz kada sam Petera predstavila publici i ispričala joj istoriju njegove bolesti. I, krajem oktobra iste godine je s roditeljima došao na moje predavanje u Janhale (Jahnhalle) kod Pforchajma (Rforzheim), gde je bilo 2.200 prisutnih. Još jednom sam publici mogla da pokažem sasvim zdravo dete. Kako mi je pisao na Božić, Peter je i dalje pio čaj, a majka mu je na slezinu i vrat stalno stavljala oblog sa šveden biterom i masirala ga uljem od majorana (bile su zahvaćene i limfne žlezde na vratu). Olovkama raznih boja, na listu hartije, nacrtao mi je neven, koprivu i hajdučkku travu, i dole napisao: „Mom spasiocu“. Bilo je to, za mene, nešto jedinstveno. Roditelji ga i dalje s vremena na vreme vode na analizu krvi iako je Peter sada zdrav dečak.

Smatram da su kontrole kod lekara izuzetno važne, a dobro je nastaviti i sa pijenjem čaja i stavljanjem obloga kako se nekada zloćudna bolest ne bi vratila.

 

Napomena redakcije: Pročitati članak o ishrani obolelih od raka.

Izvor: Odlomak Kako se leči leukemija iz knjige Zdravlje iz Božije apoteke – Marija Treben

BioLife Regenerator biljne kapi za imunitet i smanjivanje efekata hemioterapije

Vrste leukemije

Leucaemia, leukemija, maligna bolest hematopoeznih organa, koju odlikuje poremećeno razmnožavanje i sazrevanje krvnih ćelija, uglavnom leukocita i njihovih matičnih ćelija, u kostnoj srži, limfnim organima, a često i u drugim organima, a skoro uvek i povećan broj leukocita u perifernoj krvi. Leukemija je najverovatnije i u čoveka іzazvana virusima, čije delovanje pomažu nasledni (genski) i izvesni spoljašnji činioci (jonizujuća zračenja, hemijska jedinjenja i dr.). Podeljena je na osnovu trajanja bolesti na akutnu i hroničnu leukemiju, a na osnovu tipa ćelija na granulocitnu, limfocitnu i monocitnu;

Leucaemia acuta, klinički oblik leukemije koji naglo počinje i završava se obično smrtno za nekoliko sedmica ili meseci. U sasvim početnom stadijumu može biti aleukemički oblik, ali uskoro broj belih krvnih zrnaca postaje veoma visok. Bele krvne ćelije u perifernoj krvi skoro su isključivo mladi oblici, mijeloblasti i limfoblasti, čije je razlikovanje veoma teško. Pri obdukciji srž kostiju je hiperplastična, preplavljena mladim ćelijama bele krvne loze. Limfne žlezde, krajnici i slezina su u većine bolesnika umereno uvećane;

Leucaemia lymphocytaria, leukemija nastala umnožavanjem limfocita. Obično je hroničnog toka s uvećanim limfnim žlezdama u čitavom organizmu, dok je slezina umereno povećana zbog hiperplazije limfnog tkiva u njoj. Uvećane limfne žlezde na preseku liče na riblje meso. Broj belih krvnih zrnaca u krvi je nešto ispod 100.000 na l kubni milimetar. U završnom stadijumu bolesti nastaje teška anemija pored kaheksije, teška krvarenja u centralnom nervnom sistemu često su neposredni uzrok smrti;

Leucaemia monocytaria, hiperplazija retikuloendotelnog sistema s uvećanom slezinom, jetrom i limfnim žlezdama, kao i pojavom velikog broja monocitarnih ćelija u krvi. Srž kostiju je u većini slučajeva zahvaćena. Bolest je praćena izraženom naklonošću ka krvarenjima, pojavama ulceracija i nekroza u usnoj duplji. Oboljenje vodi smrtnom ishodu zbog krvarenja i infekcija usled znatno smanjene otpornosti organizma i anemije. Lezije na koži su češće nego u drugih oblika leukemije;

Leucaemia myelogenes, nastaje umnožavanjem granulisanih leukocita u perifernoj krvi i to nezrelih oblika mijelocita i mijeloblasta. Broj leukocita u krvi dostiže visoke cifre i do 500.000, pa i više. Broj trombocita je takodje povećan, dok se broj crvenih krvnih zrnaca progresivno smanjuje. Glavne promene u ovom obliku leukemije se odigravaju u srži kostiju koja postaje sivomrka i čvršća. Slezina se enormno uvećava, tamnocrvena je i čvrsta. U gradji slezine dominiraju mijelociti, dok je limfatički aparat znatno ili potpuno potisnut;

Leucaemia leucaemia leucocytosis acuta myeloblastica, akutna granulocitna leukemija; L acuta promyelocytica, akutna promijelocitna leukemija, u kojoj prornijelociti čine najveći broj leukocita u kostnoj srži i perifernoj krvi;

Leucaemia aleukaemica, aleukemijska leukemija, u koje je broj leukocita u perifernoj krvi normalan ili smanjen;

Leucaemia basophilica, bazofilna leukemija u koje je broj bazofilnih granulocita povećan u krvi,

blastna L; akutna leukemija u kojoj se uglavnom javljaju nediferentovane, matične ćelije.

Leucaemia chronica granulocvtica, hronična granulocitna leukemija, leukemija u kojoj postoji izražena leukocitoza, hepatosplenomegalija, pozitivan filadelfijski (PhO hromosom i progresivna anemija; uslovljena je nenormalnim bujanjem ćelija granulocitne loze i hematopoeznim organima;

Leucaemia chronica lymphocytica, hronična limfocitna leukemija, bolest starijih osoba u koje postoji sistemsko povećanje limfnih žlezda, često slezine, manje ili više povećan broj leukocita, smanjenje humorskog imuniteta, autoimune bolesti i limfocitna metaplazija kostne srži;

Leucaemia chronica myelogenes (myeloidea), v. /. chronica granulocytica; I. cutis, kožna ispoljavanja leukemije;

Leucaemia eosinophilica, eozinofilna leukemija, u koje najveći broj leukocita čine eozinofilni granulociti; može imati akutni tok;

1. haemocytoblastica, v. blastna leukemija;

Leucaemia hystiocytica, akutna monoblastna leukemija;

1. leucopenica, v. /. aleukaemica;

1. lymphoidea. v. /. lymphocytica chronica; limfosarkomskih ćelija L1 vrsta limfosarkoma u kojeg zbog infiltracije kostne srži limfosarkomskim ćelijama
postoji veliki broj tih ćelija u perifernoj krvi;

Leucaemia mastocytica, u koje postoji veliki broj tkivnih mastocita u krvi;

1. megakaryocytica, megakariocitna leukemija, v. thrombocythaemia haemorrhagica;

Leucaemia micromyeloblastica, u koje, zbog svoje veličine, mijeloblasti liče na limfocite;

Leucaemia monocytica, 1. acuta monoblastica. DeIi se na Naegelijev tip u kojeg su ćelije slične mijeloblastima, i Schiliingov tip u kojeg ćelije liče na monocite; Naegelijeva L, 1. monocytica; L plasmocytica, plazmocitna leukemija, u koje postoje pretežno plazmociti u krvi; redak evolutivni tok plazmocitoma; Schillingova L, 1. monocytica.

www.prirodanadar.rs