Ljudi su čudni

 

Ljudi su čudni, glave im vire iz rukava,

Ohole vlati niču iz trepavica.

LJudi su čudni, mrgudnih glava,

Odlaze u noć, mukotrpna lica.

 

Pogledaš li niz ruku, ovu desnu,

Biće ti odmah jasno, beno.

Vidjećeš vatru, koju neko kresnu,

Užarenu vatru, što te briše, sjeno.

 

Ljudi su čudni, govore riječi,

Sazdani  od olova, u rijeke tonu,

Šta to može da ih liječi?

Samo jauk na izgrađenom tronu.

 

Ljudi su čudni …

.

Branislav Makljenović