Narodne izreke za naopak rad

Nije svaki rad valjan i koristan. Narod je ocenjivao loš rad pojedinaca i grupa kroz narodne izreke za naopak rad

 

GOVORNI IZRAZI PRENESENOG ZNAČENjA

Narodne izreke za naopak radZa razliku od govornih izraza doslovnog značenja – blagoslovi, kletve i zakletve, govorni izrazi prenesenog značenja stilskim prerušavanjem predmeta koji se poredi u sliku koja ga zamenjuje dobijaju drugo, mnogo jače i slikovitije značenje, koje je koliko izražajni kvalitet poetske lepote, toliko i sredstvo višeg književnog stvaranja.

Takve figurativne tvorevine, ozbiljna i stvarna, šaljiva (ironična) i pogrdna (pejorativna) značenja, obično su metafora i antiteza, aluzija ili alegorija i najviše se odnose na čoveka u vezi sa njegovim telom i delovima njegova tela (Izgubiti glavu, Čuvati kao oči u glavi, Ima više dugova nego kose na glavi, Vući koga za nos, Skrhati kome vrat itd.).

Pojedini govorni izrazi jasni su sami po sebi, ali mnoge od njih tek potpuno i pravilno shvatamo uz potreban komentar, kad se objasni: ko ih, kad, kome i u kom smislu govori, jer ne samo od upotrebe, nego i od njene kamene zavisi razumevanje svih govornih izraza.

 

 

Baštovandžiji krastavce prodavati.

Biti u svakoj čorbi mirođija.

Bunar ukraj reke kopati.

Vetar kapom terati.

Gasiti vatru slamom.

Grliti sjenu.

Davati rukama, pa tražiti nogama.

Dati jarcu da čuva kupus.

Drva u šumu nositi.

Držati se zubima za vetar.

Zabadati trn u zdravu nogu.

Zidati kule po oblaku.

Zmiju u njedrima nositi.

Izvlačiti za drugog kola iz blata.

Izuvati se pre vode.

Ići s grlom u jagode.

Ići s rešetom na vodu.

Kratkim štapom u duboku vodu podupirati se.

Kukati na tuđem groblju.

Kupovati mačku u džaku.

Maglu zbijati u mehove.

Musti jarca u rešetu.

Na brusu meda tražiti.

Na vatru sipati ulje.

Na tavanu kopati bunar.

Na trnju grožđa tražiti.

Na vrapce proso ostaviti.

Na kurjaka stado ostaviti.

Od gotovine praviti veresiju.

Od jalove krave mlijeka tražiti.

Od jezika lopatu praviti.

Orla učiti letjeti.

Po mački šiljati džigericu.

Pijesak u more sipati.

Plašiti mečku rešetom.

Po vazduhu ribu loviti.

Praviti od komarca magarca.

Preko pogače hljeba tražiti.

Presipati iz praznog u šuplje.

Ribu učiti da pliva.

Sâm pod sobom drvo podsijecati.

Svakoj vreći biti zakrpa.

Svakom loncu biti zaklopac.

Sveću u podne žeći.

Svoj hljeb jesti, a tuđu brigu voditi.

So u more metati.

Terati mak na konac.

Tražiti vatre na lanjskom ognjištu.

Tražiti dlaku u jajetu.

Tražiti đavola sa svećom.

Tući vodu u avanu.

U jošiku drenovu batinu tražiti.

Uoči Božića gojiti prase.

U svakoj čorbi biti mirođija.

Hraniti zmiju u njedrima.

Cepati dlaku na četvoro.

Čekati da s neba padnu pečene ševe.

Činiti drugom za volju, a sebi za nevolju.

 

Izvor: Antologija narodnih umotvorina – Milivoje V. Knežević