Tražim te
.
Pustinju si ukrasila dinama.
Po lišću tek procvalog vrijeska,
Hodaš kao po tramvajskim šinama.
.
Negdje daleko čuje se huk,
To bura urliče, vjetar puše.
Planina rijeku sabija u buk,
Talasi Stixa odnose mrtve duše.
.
Tražim te ispod stijene, u vlatima trave,
Doline si poravnala sa dva kamena.
Gdje si? još samo nisam pitao mrave,
Neokrenut, slutim ti sjenu preko ramena.
.
Znaš li kako je čovjek postao vuk?
Zašto samoću iz džepova vadi?
Iz njegovog grla dopire samo muk,
Dok sumorne cvijetove u beton sadi.
.
Tražim te, a ne smijem da te nađem,
U pijesku u travi u stijeni… ostani, budi.
Samo ću iza sopstvene sjene da zađem,
Sakriven u jutru što se otelo noći, pa rudi.
.
I ako te pronađem, ugledam to crno oko,
Ne mari, prođi kao da nisam, da me nema.
Ispravi glavu, gledaj pravo, udahni duboko,
Bura više ne bjesni. vjetrove gasi, u san sprema.
.
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović