Vranilovka. Mažurana. Majoran. Lekovita biljka i začin

Divna i lepa lekovita biljka Vranilovka ima kultni status u brdskim predelima. Poznata je i kultivisana verzija kao Majoran, Mažurana, cenjena začinska biljka i omiljeni začin italijanske kuhinje

 

Vranilovka ili divlji Origano i Mažurana ili Majoran (Majorana Hortensis)Vranilovka (Origanum vulgare) – Divlji Origano je jedna biljka a Majoran ili Mažurana (latinski Majorana Hortensis Moench) je druga biljke i obe su omiljene lekovite biljke na celokupnom Balkanu, i kao lekovite i kao začinske biljke. Vranilovka je kultna biljka Balkanskih brdjana. U mediteranskim predelima je njena pitoma varijanta Majoran cenjena kao začin, odakle je i nastala njena svetska popularnost – popularni začin koji se takodje zove Origano, mada bi ispravnije bilo nazvati je Majoran. Da vas ne bi zbunili radi se o sličnim biljkama, rod koja se pojavljuje u dva oblika, kao divlja lekovita biljka Vranilovka, i nešto sitnija kultivisana varijanta Majoran ili Mažurana, koja se koristi i kao začin i kao lekovita biljka, pa se gaji u vrtovima i na plantažama.

Vranilovka je lepa lekovita biljka, koja u malim grupama raste po livadama, praveći vesele bukete roze cvetića. Vrlo ju je lako prepoznati i teško se može zameniti sa drugim biljkama. Mi više volimo Vranilovku, pa ćemo je ovde predstaviti a za Majoran će u drugom delu teksta biti opširniji opis iz knjige. Majoran je pak sitniji od Vranilovke i gaji se po baštama, saksijama, ima sitne bele i roze cvetiće. Obe biljke su aromatične i mirišljave, samo malo gorke.

Narodna medicina mnogo ceni i voli Vranilovku. Zvanična farmakopeja joj priznaje lekovita svojstva ali Vranilovka nije našla često mesto u parafarmaceutskim preparatima, što je šteta, jer ima zanimljivo i kompleksno delovanje na mnoge organe. Mi je koristimo u našem biljnom preparatu za depresiju i podsticanje uma BioMind, kao i u čajevima za urogenitalne infekcije. Nezaobilazan je sastojak preparata za oralnu higijenu i sirupa za plućne bolesti. Naše iskustvo sa Vranilovkom je da je ona dragocena kao deo biljnih mešavina. Deluje stimulativno u malim dozama, dok u većim dozama omamljuje.

S druge strane, popularno je etarsko ulje Majorana, koje ima izražena antiseptička svojstva i koje se reklamira kao sredstvo protiv infekcija. I Vranilovka ili Mažurana imaju jako eterično ulje, koje lepo i jako miriše, čaj je veoma ukusan i deluje snažno. Za razliku od Majčine dušice koja se pije kao jak čaj da bi delovala, Vranilovka se ne sme piti kao jak čaj jer će vas odmah omamiti. To se nama desilo na jednoj planinarskoj šetnji. Nabrali smo je za čaj i dali prijatelju koji nije znao za njena svojstva, da spremi čaj. S obzirom da je Vranilovka bila u svežem stanju, prijatelj je mislio da treba da stavi puno lekovite biljke u čaj, ne bi li čaj dobio boju i jak miris, pošto od sveže biljke čaj ima bledunjavu boju. Uz Vranilovku je stavio i Divlju Metvicu i malo Kantariona, što nam je prekrilo miris i ukus čaja, tako da nismo primetili koliko je čaj u stvari jak. Čaj od svežeg bilja je inače bledji i deluje kao da je slabiji, a u stvari je jači nego od sušenog bilja. Popili smo čaj i nakon posla sata smo svi bili ošamućeni, da nismo mogli da nastavimo put.

Vranilovka ili divlji Origano je odličan čaj za opuštanje i nesanicu, umirenje grčeva, stomačne tegobe, plućne bolesti i higijenu usta, urogenitalne infekcije. S obzirom da se njeno etarsko ulje izlučuje preko sluzokože a da ima jaka antiseptička dejstva, korisna je kod svih infekcija gde je sluzokoža u pitanju: grlo, pluća, sinusi, desni, urogenitalni organi. Slično deluje i Mažurana, mada ima za nijansu slabije dejstvo.

Iako je Vranilovka – Divlji Origano, planinska biljka ipak ju je moguće gajiti i u ravnici, i to plantažno.

.

Mažurana – Majoran (Majorana Hortensis)

Sinonimi: Origanum majorana L.

Narodni nazivi: babina duša — mažuran — majeran — majeron — majoran — majuran — mezurana — mirišljavak — samseg — senžeg.

Mažuran

Opis biljke: mažuran je najčešće jednogodišnja biljka, oblika malog grma, visokog 20-40 cm. Mali su listovi s kratkom peteljkom, cijeloga ruba, eliptični i sivo pustenasti. Blijedocrveni ili bijeli cvjetovi razvijaju se u pršljenastim cvatovima. U vrlo toplim krajevima, kao npr. u području Sredozemlja, biljka traje dvije, pa i više godina.

Mažurana

Miris i okus biljke – karakteristično je jako aromatičan i nešto gorak.

Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.

Stanište: prvotno je mažuran bio rasprostranjen u sjevernoj Africi, a kasnije se proširio i na ostali dio Sredozemlja i južne Evrope. Mažuran se potpuno udomaćio u povrtnjacima, ali je vrlo osjetljiv na mraz i zahtijeva dobio gnojenu vrtnu zemlju, ali ne podnosi neposredno gnojenje. Najbolje ga je saditi u gredice, koje su prethodne jeseni dobro pognojene i gdje je gnoj preko zime istrunuo.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu, odnosno listovi i gornji cvatući dijelovi biljke.

Ljekovite i djelotvorne tvari: biljka u cvatu sadrži eterično ulje, terpene, terpinole, odnosno seskviterpene, tanin, gorke tvari, mineralne soli, kamfor.

Ljekovito djelovanje: biljka mažurana je ranije bila u službenoj upotrebi pod imenom Herba Majoranae. Iz svježe biljke u cvatu dobiva se destilacijom eterično ulje (Oleum Majoranae), a katkada se priprema i mažuranova mast (Unguentum Majoranae). Mast se priprema tako da se osušen i u prah stučen mažuran zajedno sa u prah stučenom paprenom metvicom (br. 92) i kaduljom (br. 132) pomiješa sa svinjskom mašću, ugrije i protlači. Ta mast ublažuje glavobolju i smatra se kao mast za oživljavanje živaca. Arapska medicina preporučuje mažuran za liječenje pijanstva.

Primjena u pučkoj medicini: mažuran je u pučkoj medicini vrlo obljubljena biljka.

Prašak od osušene biljke upotrebljava se kao prašak za kihanje, za čišćenje nosa od tvrde sluzi.

Mažuran se mnogo upotrebljava kao sredstvo protiv grčeva i to kod grčeva svake vrste: grčeva mišića, grčeva u želucu, grčevitog kašlja pa čak i protiv grčevitih trzanja kod padavice.

Mažuran je sredstvo za pobuđivanje živaca te pokazuje uspjehe kod živčane klonulosti, stanja potištenosti, slabosti živaca, glavobolje, migrene, napadaja vrtoglavice i kod nervoze želuca.

Lagani čajni oparak od mažurana vrlo dobro pomaže u liječenju crijevnih grčeva kod djece.

Odrasli uzimaju nešto jači čajni oparak kod vodene bolesti u početku, kod žutice, teškoća s jetrima, kod sluzi u prsima, nadutosti i pokvarenog želuca. Uvarak od mažurana primjenjuje se u pučkoj medicini kao voda za pranje kod ispadanja kose. Kod jake hunjavice ili začepljenosti nosa priprema se mast: 5 do 6 g soka svježe biljke dobro se izmiješa sa 20 g nezasoljenog maslaca. Tom se mašću maže unutrašnjost nosa.

Za vanjsku upotrebu upotrebljava se ili iz svježih biljaka u cvatu destilirano eterično ulje ili se za kućnu upotrebu svježe biljke mažurana stavljaju na močenje u maslinovo ulje. To se močenje vrši na suncu kroz 2-3 tjedna. Tim se uljem mažu proširene vene koje se potom omotaju zavojem, ili se ulje potrebljava za masažu kod gihta, reumatizma, ukočenih zglobova nakon dulje bolesti, kod napornog pješačenja, kod otvrdnuća žlijezda ili kod kvržica na prsima.

Čaj od mažurana rado uzimaju žene za pospješenje menstruacije kao i za ublaživanje grčeva maternice.

Kod bolova i pritiska u želucu iznenađujuće pomaže stavljanje toplog obloga na želudac pripremljenog od mažurana u cvatu, gusto ukuhanog u bijelom vinu. Isti oblog smanjuje ugrušanu krv i ublažuje bolove kod iščašenja udova.

Kupelj, kojoj je dodan uvarak mažurana, djeluje na oživljavanje živaca i jačanje tijela.

Koliko god je mažuran uspješan, prevelike količine mogu prouzročiti omamIjenost i glavobolju. Kao normalna količina uzima se 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, a pije se nezaslađeno i u gutljajima 1 do 2 šalice dnevno, prema potrebi.

www.prirodanada.rs

One Response to "Vranilovka – divlji Origano i Mažurana ili Majoran (Majorana Hortensis)"

  1. Jevrosima  7. decembra 2017.

    Hvala vam za koristan tekst o lekovitim biljkama

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.