Plavom obgrljena …

.

Ne trošite papira, nikako riječi,
Baš sam gluv i mrgudan lik.
Nevolja se nikako ne liječi,
Samo pusti pogled neka me gnječi.

Kadrovi isti prolijeću, plove,
Obrglih stijenu što visi iznad obrve.
G-đo, plavom obgrljena, misli te love,
Koščato rame te prima, oblaže, zove.

Tu sam, podno planine, lud,
Ti si savršena i klecavih koljena.
Misliš da je uzaludan trud?
Ne, ne budi nikad trudom voljena.

Fenomenalna kaskada vode toči,
Gdje si ti, moja mila, carice…
Evo, ja ti nestajem, gledam istini u oči
A istina me cijedi, od jezera pravi barice…

Idiot sluti brvno, lomi svjetlo u laktu,
Vi, vi ste g-đo, običnog, svjetlog oka.
Vidite li me? Ne, ne vidim vas, sve je faktu
Ogromna duša curi,cjedeći neku kap soka.

Gdje si ti, moje jutro!? Noći su mi od bljeska..
Gdje sam ja u tebi, nespokojan, tih.
Vidiš li kako plutam, površina se ljeska.
More, more se ljeska, u tebi jesam i bih.

Evo mene, svud sam oko lijepog oka,
Prosto slutim, gnječim srca…
Bašta…bršljeni odzvanjaju sa boka,.
U orlovim noktima, puzavica grca…

 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović