PARGA

Cumerka se oprezno spušta u more,

Mokri zagrljaj stijenama trpi.

Masline upijaju javljanje zore,

Vjetar granama nebo krpi.

Usnuo gradić se prosuo niz brdo,

Kuće se bojom brane od uskih ulica.

Crkva  sa trga izsijava kameno čudo,

Svjetskim putnicima mjerka izraz lica.

Ostrvca, kao kameni zubi od stijene,

Oblokana talasima, hrabro stoje mirno.

Talas u ludulu zadrhti od pjene,

Usamljeni bor ga šišarkom dodirno.

Davno je Turčin dotrčao kao Hrt,

Ali-Paša je ostavio svoga vraga.

Žene su bacale sebe i djecu u smrt,

Iz sunca, mora i stijene se rodila Parga.

.

Čovjek je ovdje oblačno nebo,

Pomalo tmuran, ali za čas sine.

Sa burom od pučine, uvjek je zebo,

Kroz oštar pogled, patnja izčezne, mine…

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović