Nemir

Dole, negdje ima jedna žena,

Sva je zasuta iskrama, pažnjom.

Njoj je dostupna samo moja sjena,

Moje tijelo uz kolac, vrti se ražnjom.

Od kletve se skotrljao stih, prgav!

Volim ti tu liniju što curi iz krvi.

O, majstore, da li sam ja tako grbav?

Venu mi lome kaskaderi, jedan, blizak me trvi.

Imaš li ti moć!? Ili tvoje sve se prži!?

Rapsodija udara u dlan…čujem….

Tvoj dlan me, za moje prste drži…

Kosa probija travu, čekićom suludu bakvicu kujem…

Dole, negdje, ima jedna žena…

Propala je u grbu, kroz nju sjetu trujem..

Grijeh jaše kamilu ispod grbavog sjena.

Vjetru, gubav si dok zemlju  ti rujem…

Dole, negdje, ima jedna žena ….

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović