Krsna slava u našem domu

Porodični praznik i proslava svetitelja zaštitnika kuće je krsna slava. Šta treba pripremiti za slavu i kako proslaviti slavu: koljivo, osvećenje vode, slavski kolač, sveća, ikona

 

Krsna slava je veliki i sveti dan u životu svakog pravoslavnog hrišćanina i vernika. Toga dana je porodično molitveno slavlje, jer se proslavlja svetitelj koji je Božji ugodnik, što znači da je dobio dar Duha Svetoga da pomaže ljudima u raznim situacijama. Porodični svetac je zaštitnik doma i porodice, on se moli Gospodu Bogu za ukućane, njihove duše, zdravlje, čestiti život, te je krsna slava znak naše zahvalnosti i odavanje poštovanja prema Svetitelju čiji pomen proslavljamo.

Običaj je da sveštenik nekoliko dana pre slave dođe u kuću svečara i osvešta vodicu. Na dan slave cela porodica, predvođena domaćinom, nosi u hram kolač, žito, crno vino i sveću. Posle čina rezanja kolača, u domu uz molitve i pevanje tropara svecu, domaćin pali sveću i dočekuju se gosti.

Krsna slava - Šta treba pripremiti za slavu

Šta treba pripremiti za slavu

Porodice bi trebalo da se molitvom i postom pripreme i na dan slave, ako se služi Sveta liturgija, da se pričeste u crkvi. Za slavu se priprema trpeza za goste, sa izborom posne ili mrsne hrane koja je predvidjena za taj dan, ali iz zahvalnosti Bogu što nam je tu hranu darovao, a ne da bi se prejedali i opijali. Ne bi trebalo da hrana i piće pretežu u odnosu na molitveno slavlje, već da budu u harmoniji.

Krsna slava je žrtva blagodarnosti Svecu zaštitniku doma

Pre slave u domu svečara obavlja se vodoosvećenje: sveštenik osvećuje vodu – sveti vodicu, a na dan slave u crkvi, ili u domu, blagosilja koljivo i slavski kolač, koji unakrst preseče i vinom prelije. Slavski kolač predstavlja žrtvu blagodarnosti Bogu, krstoobrazno presecanje slavskog kolača predstavlja stradanje Hristovo, a prelivanje presečenog kolača vinom, koje predstavlja krv Isusovu. Slavska sveća, koja treba da je od čistog pčelinjeg voska, takođe označava žrtvu: kao što pčele prave med, sakupljajući sladak mirisni sok sa raznih čistih i mirisavih cvetova, tako i molitva svečara i njegove porodice treba da potiče iz njegovog čistog srca i mirisne neukaljane duše.

Koljivo se sprema kao žrtva zahvalnosti Bogu za date zemaljske plodove, a u spomen svetitelja, kao i za uspomenu na pretke koji su u veri živeli i na one koji su za veru dali svoje živote. Kađenje tamjanom označava molitvu, koja treba da potiče iz čistog srca, kako bi Gospodu bila prijatna i draga, kao što je blag i prijatan miris tamjana i izmirne, kojima se kadi. Zejtin, koji u kandilu gori, takođe predstavlja žrtvu Bogu.

Kako je nastala tradicija proslavljanja slave

Krsna slava je sećanje na dan kad je nekada davno glava porodice ili plemenski starešina, kome se možda ni ime više ne pamti, primio hrišćansku veru i počeo kućnog boga zaštitnika da naziva drugim imenom. I danas, tamo gde su se plemenski odnosi održali, makar u tragovima kao u Crnoj Gori ili Albaniji na primer, čest je slučaj da svi pripadnici jednog plemena, odnosno većina bratstava istog plemena slave istu slavu. Isti je slučaj sa Malisorima koji su katolici: jedno pleme ima zajedničku slavu.

I Bokelji, kao i Konavljani, koji su takođe katolici, slave krsne slave: Luku, Tripuna i Sve svete, doduše po drugačijem obredu od pravoslavnog, ali ih slave kao zaštitnike porodice i ta se tradicija prenosi „s kolena na koleno“, sa oca na sina. Slavu slavi i izvestan deo Bugara, Rumuna i Albanaca, takođe po drugačijem obredu, i poput Malisora, Bokelja i Konavljana tradiciju već vekovima održavaju.

Šta treba pripremiti za slavu u domu

Ikona

U duhovnom smislu ona je prozor ka Bogu, a predstavljeni svetac je medijator. Slavska ikona sa kandilom stoji na istočnoj strani zida najuglednije prostorije u kući. Po pravilu, svaka ikona trebalo bi da je prethodno osvećena. Trgovci ikonama često ističu da su ikone već osvećene, ali reč je o prevari: osvećenje se može obaviti samo u parohijskoj crkvi svečara i traje šest nedelja.

Sveća i kandilo

Pored starozavetnog kandila, sveća je u upotrebi od postanka hrišćanstva: svetlost je u svim kultovima simbol dobra. Sveća i kandilo su nastavak kulta svetlosti, jer vatra čisti nečisto, svetlost odgoni tamu i time razgoni nečiste duhove. Svetlost sveće na bogosluženju, kao i na slavi, zamena je za žrtveni oganj. Sveća se pravi od pčelinjeg voska, jer pčela je simbol marljivosti i čistote, pa je upravo zato uzet njen proizvod kao obredni element.

Tamjan

Tamjan je mirišljava sagoriva materija za koju znaju mnoge religije, pa i starojevrejska, koja je prirodna prethodnica hrišćanstva. U hrišćanskoj veri kađenje je propisano bilo kao čin pripreme i osvećivanja, bilo kao izraz svetoga poštovanja. Kađenjem ikona ili sabranih ljudi svakome čoveku priznaje se da je ikona Božija i vrši se uzvišeno prizivanje na svetost. Suština kađenja je dezinfekcija vazduha, a smisao gušenje i razgonjenje zlih duhova. Slavska žrtva se kadi da bi bila čista od njihovog prisustva i dejstva. Isti je smisao kađenja u crkvi i uopšte na bogosluženju.

Ulje

Svetlost iz kandila dolazi od ulja. Nekad je to bilo isključivo maslinovo ulje, a sad se upotrebljava i od drugih biljaka. Maslina je imala veliku vrednost u ekonomiji mediteranskih zemalja, ali je mnogo važnija za Crkvu i njene obrede jer maslina je biblijski simbol mira.

Slavski kolač

Kolač je hrišćanska zamena za krvnu žrtvu. Istina, i u Starom zavetu se znalo za praksu obrednog prinošenja hleba na žrtvu, pa je i sam Isus na poslednjoj večeri sa svojim učenicima hleb nazvao telom svojim, a vino krvlju svojom, nagoveštavajući sopstveno žrtvovanje. Tako, kolač – hleb naš nasušni – predstavlja važan predmet slavske žrtvene svečanosti. Kolač se mesi od pšeničnog brašna, sličan je svakodnevnom hlebu ali je umešen osvećenom vodom i ukrašen krstom, simbolima blagostanja i sa utisnutim liturgijskim pečatom sa grčkom skraćenicom IS-HS – NI-KA, što znači „Isus Hristos pobeđuje“, tek toliko da se zna u čiju slavu je umešen.

Žito – Koljivo

Kuvano žito ili koljivo podseća na biljne žrtve iz Starog zaveta i njime se kao primerom ilustruje živa veza ovozemaljskog i zagrobnog života. Slavski obredi i običaji namenjeni su prevashodno živima – za njihovo zdravlje, napredak i blagostanje, potom za umrle pretke i srodnike. Koljivo se, dakle, sprema kao žrtva zahvalnosti Bogu za date zemaljske plodove, a u spomen svetitelja, kao i za uspomenu na pretke koji su u veri živeli, i na one koji su za veru dali svoj život. Ne sprema se, međutim, za pokoj duše svetitelja koji se slavi, kao što je uvreženo mišljenje, jer svi su svetitelji živi i nalaze se pred Gospodom kao zastupnici i molitvenici. Zato se koljivo sprema za sve slavske dane pa i za Aranđelovdan i Ilijindan, kao i za Bogorodičine i Hristove praznike, a šećer koji se sa kuvanom pšenicom meša, označava blažen život – život nebeske sladosti pravednih hrišćana posle smrti, koji su oni svojim životom i delanjem na zemlji zaslužili.

 

Izvor: Politika, Vreme.