O SRBIJI MEDJU ŠLJIVAMA

Da li je u Srbiji na delu opasan plan „idiotizacije“ i odumiranja nacije

LIČNI STAV – Naravno da nije najveći greh aktuelnog ministra zdravlja skandal oko bolnice u Sokobanji. Činjenica da kadar SNS nastavlja da „vlada“ bolnicom i nakon isteka trećeg mandata, a da je smenjen predsednik Upravnog odbora koji je ukazivao na kršenje Zakona, samo je neveseli primer ispraznosti tvrdnje aktuelne vlasti o „nepartijskoj državi“ i „izboru najboljih na konkursima“.

Bez obmane, čovečanstvo bi umrlo od očaja i dosade, što reče Anatol Frans.

Plan za idiotizaciju Srbije i odumiranje nacije

Da li postoji plan za idiotizaciju Srbije na svesnom nivou srpske elite?

Nije to ni do besmisla usavršeni sistem finansiranja zdravstvenih ustanova! O, Bože, pa Republički fond za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo zdravlja ugovaraju sa bolnicama budžete za narednu godinu! U birokratskim kabinetima aktuelne vlasti „dogovara se“ koliko bi građani Srbije trebalo da se razbole. Molim građane da budu uviđajni prema vlasti i ne razboljevaju se preko granice koja im je određena za ovu godinu! Svuda se štedi, govore, pa mora i u zdravstvu – nadam se da će i bolesti imati razumevanje za smanjenje budžeta u 2015. i neće izvoljevati da se pojavljuju iznad propisane granice. Nije dakle najveći greh ni ovako olako i površno poigravanje sa sudbinama, sa zdravljem, sa sadašnjošću Srbije. Najveća je muka što se ova zdravstvena vlast poigrava i sa budućnošću Srbije!

Šta je osnovni cilj svakog društva, pa i srpskog? Čini mi se pre svega da živi! Kako smo počeli i kuda odavno idemo bojim se da nas uskoro neće ni biti. Neće imati ko da nas porađa i ko da nas leči. Po famoznom Pravilniku o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti (koji je više izraz slabosti zdravstvenog sistema, a ne stvarnih potreba) u Srbiji je skoro trećina pedijatara starija od 55 godina – u nišavskom okrugu čak 37,5 odsto. Ako se zna da školovanje pedijatra traje 5 godina, izvesno je da će nas već za 10 godina u porodilištima sačekivati neki novi Ćire Mane i Hećimi Tome, kao pre 15. juna 1881. godine kada je po nalogu Sanitetskog zavoda Ministarstva unutrašnjih dela Srbije formirana prva Okružna bolnica u Nišu. Nije bolja situacija ni sa ostalim specijalnostima: u Nišu više nema dečje neurologije, a i anesteziologija i veliki broj hirurgija je na izdisaju…

Odskora ovde se gradi kapitalni objekat sredstvima Evropske investicione banke – nije baš Beograd na vodi, ali su za poštovanje 42.000 kvadrata prostora novog kliničkog centra. Planom je predviđeno da se najveći objekat u Nišu za poslednjih 100 godina završi krajem 2016. godine. Muči me samo jedno pitanje – ko će tamo raditi? Da li Vlast, makar zdravstvena, zna ovaj podatak: u niškom Kliničkom centru je 2009. godine radilo 754 lekara prosečne starosti oko 46 godina – samo 5 godina kasnije radi 697 lekara prosečne starosti 48.66 godina! Bojim se da novi niški Klinički centar na svom samom početku ne zaliči na Versaj – grandiozno lep, a pust. Famoznom Uredbom o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru državi je postalo svejedno koga ne prima u svoju službu: sreskog pisara ili posvećenog mladog lekara! Toliko o brizi Srbije za sopstvenu budućnost.

Kao profesora Medicinskog fakulteta užasno me boli i peče dijagnoza mojih studenata – B2 (nivo znanja nemačkog jezika). Ovaj nivo znanja nemačkog jezika sada je jedini preduslov da mladi obrazovani lekari napuste Srbiju! Da li je zaista bilo neophodno da nas bivši ambasador Švajcarske Žan-Danijel Ruh upozori da bi Srbija trebalo da zaustavi „odliv mozgova“, te da obrazovane mlade ljude iskoristi za napredak zemlje? U godinama kada samo Gvineja Bisao ima veći izvoz pameti od Srbije i kada je u nas zapošljeno manje od 40 odsto mlađih od 30 godina, država sistemski iz zemlje tera one koje sama školuje! Ako se u niškoj filijali Nacionalne službe za zapošljavanje nalazi stalno oko 400 lekara, a u prošloj godini je posao našlo manje od 20 (u niškom Kliničkom centru samo 3), nije potrebno biti preterano dobar matematičar pa izračunati da će se ovakvim tempom poslednji lekar u ovom regionu zaposliti za 20 godina, pod uslovom da od danas niko više ne završi Medicinski fakultet! Da li moji najbolji studenti zaista imaju perspektivu samo u Bavarskoj ili u Merkatoru, gde neki od njih rade duže od 9 godina kao promoteri deterdženata?

Najgore su one odluke koje se nediskutabilne. Jedna nerazumna odluka o neselektivnoj zabrani zapošljavanja u javnom sektoru obogaljila je u trenu dva osnovna stuba društva: zdravstvo i obrazovanje. Bolnice nam stare, profesori koji odlaze u penziju ostavljaju prazne katedre… Naša se vlast očigledno nije bavila Pitagorom, koji nas je učio da najkraće reči „da“ i „ne“ zahtevaju najviše razmišljanja. Ovo „ne“ baš boli.

Gledano šire, na delu je možda i nesvesno opasan plan „idiotizacije“ Srbije. Država uporno finansira otvaranje novih radnih mesta u (belo)svetskim fabrikama koji niču oko nas, gde zapošljava građane Srbije sa najnižim stepenom kvalifikacije – stavljajući ih u moderni robovlasnički odnos prema beslovesnim inostranim „menadžerima“. U isto vreme zabranom zapošljavanja u javnom sektoru nemilice tera najbolju i najpametniju decu svoju preko granica! Na ovaj se način sistematski menja kvalifikaciona struktura Srbije, uništava njena elita i u budućnosti ostavlja država na milost i nemilost „evropskim“. Da budem pošten, ovakvo sistematsko zaglupljivanje Srbije i menjanje njenih suštinskih performansi, nije ekskluzivni izum ove vlasti, ali to za aktuelnu nije nikakvo opravdanje.

Na decembarskom konkursu Kliničkog centra Srbije za 20 lekara, javilo se njih 2.400! U jednom trenu ubijene su iluzije, snovi, nadanja preko 2.300 dobre dece Srbije!

 

Dr Saša R. Živić

Autor je profesor Medicinskog fakulteta u Nišu

Izvor: List Danas