Njegošev blistav um – znate li ove citate?
NJEGOŠEVA I NJEGOŠEVSKA REČ…
Njegoš je bio verski i svetovan poglavar srpskog naroda u Crnoj Gori.
Njegova dela i danas žive nesmanjenom slavom. Njegoševo najslavnije delo je, svakako, “Gorski vijenac” koje je u Beču ocenjeno kao „manuskript genijalnog tvorca“. U nebeskim visinama umetnosti su i dela “Luča mikrokozma”, “Ogledalo srpsko” i “Lažni car Šćepan Mali”.
Rođen kao drugi sin Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra Prvog i Ivane Proroković, na krštenju je dobio ime Radivoje pod kojim je u narodu bio poznat i kasnije kao vladika Rade. Po zavladičenju, on se potpisivao samo svojim kaluđerskim imenom Petar i prezimenom Petrović. Međutim, u narodu nije bio poznat kao vladika Petar nego, upravo, kao vladika Rade.
Kad je došao na vlast, odmah je počeo da uvodi red i modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve, uveo porez, prigušivao krvnu osvetu… Nailazio je na brojne otpore u patrijarhalnom društvu u kom je vladala krvna osveta. Umro je od grudne bolesti 10. oktobra 1851. na Cetinju, a po želji, svojoj, sahranjen je na Lovćenu.
Rade i Sava…
Matija Bećković za Njegoša kaže da je bio najveći srpski pesnik i najznačajniji vladika SPC, posle Svetog Save. “Imao je 17 godina, Rade, kad je postao Petar, onoliko koliko je imao Rastko kad je postao Sava”, rekao je jednom prilikom Bećković.
“I posle svih odgonetanja, tajna njegove pojave ostaje bez krajnjeg odgovora. Čovek čoveku, tajna je najviša i ko to zna, to je najviše što čovek može znati. Sam Njegoš nije znao kakvu tajnu je nosio i prenosio… i Njegošu, tajna Njegoš je najviša”, kaže akademik Bećković.
Izbor iz Njegoša…
U slavu Njegoša i njegovog velikog dela, danas vas podsećamo na bisere koje je iznedrio ovaj velik um:
Čašu meda jošt’ niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
smiješane, najlakše se piju…
—–
U dobru je lako dobar biti,
na muci se poznaju junaci!…
—–
Ćud je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
stotinu će promijenit vjerah
da učini što joj srce žudi…
—–
Ko na brdo, ak’ i malo, stoji,
više vidi no onaj pod brdom…
—–
Oči zbore što im srce veli.
Teško zemlji kuda prođe vojska…
—–
Tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomi ga, al’ zube polomi!…
—–
Svak’ je rođen da po jednom umre,
čast i bruka žive dovijeka!…
—–
Udri vraga, ne ostav’ mu traga,
ali gubi obadva svijeta!…
—–
Bič sam, Božji, za tebe ispleten
da se stavljaš šta si uradio…
—–
Bez muke se pjesna ne ispoja
,
bez muke se sablja ne sakova….
—–
Blago tome ko dovijeka živi,
imao se rašta i roditi…
—–
Vuk na ovcu svoje pravo ima
ka’ tirjanin na slaba čovjeka;
al’ tirjanstvu stati nogom za vrat,
dovesti ga k poznaniju prava,
to je ljudska dužnost najsvetija!…
—–
Mlado žito, navijaj klasove,
pređe roka, došla ti je žnjetva…
—–
Neka bude borba neprestana,
neka bude što biti ne može.
Na groblju će iznići cvijeće
za daleko njeko pokoljenje…
—–
Med za usta i hladna prijanja,
a kamoli mlada i vatrena…
—–
Kome zakon leži u topuzu,
tragovi mu smrde nečovještvom…
—–
Usred podne da ga čovjek sretne,
sva bi mu se koža naježila…
—–
Pokoljenje za pjesnu stvoreno,
vile će se grabit’ o v’jekove
da vam v’jence dostojne sapletu,
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit’…
—–
Slavno mri’te, kad mr’jeti morate…
—–
Svijet je ovaj tiran tiraninu
a kamoli duši blagorodnoj…
—–
Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti,
a u ruke Mandušića Vuka,
biće svaka puška ubojita…
Izvor: mondo.rs
Priredio: pf Velibor Mihić, wn
oOOo