NAJVEĆI DRAGULJ HRIŠĆANSTVA

Jedna od najvećih hrišćanskih svetinja, legendarno koplje kojim su probodene grudi raspetog Isusa Hrista, nalazi se u Jermeniji. Ovo Longinovo koplje naziva se još i „Koplje sudbine“ i dugo se za njega utvrđivala verodostojnost. Potvrđeno je da koplje koje se danas čuva u gradu Ečmijadzinu jeste ono koje je nanelo Isusu ranu među rebrima.

 

Upravo ovim kopljem bio je nanet udarac raspetome na Krstu Isusu Hristu. U Jevanđelju je zapisano da “mu je jedan od vojnika kopljem probo rebra”, i taj vojnik, koji se zvao Gaj Kasije, rekao je: “zaista ovaj Čovjek bješe pravednik!”.

longinovo koplje

Longinovo koplje danas se čuva kao relikvija u hramu u jermenskom gradu Ečmijadzinu

Po predanju Gaj Kasije je poverovao u Hrista i na Krštenju je nazvan Longin. Za propoved hrišćanskog učenja on je doživeo mučenički kraj i bio proslavljen kao svetitelj. A njegovo koplje je postalo najveći dragulj hrišćanstva. U svetu ono je poznato kao Longinovo koplje ili “Koplje sudbine“.

U Ečmijadzinu, duhovnoj prestonici Jermenije, sveto koplje se čuva u drevnom hramu. Sada je ono obezbeđeno najsavremenijim sistemom signalizacije. Razni carevi i vladari u toku dve hiljade godina smatrali su da će im oružje na kome je krv Hristova, omogućiti da upravljaju svetom. Istorijske hronike svedoče o tome da su mnogi vladari bili ubeđeni da raspolažu originalnim “Kopljem sudbine”. I proslavili su se kao veliki osvajači.

“Koplje sudbine” je tobože boravilo i u Hitlerovim rukama. Istoričari svedoče da je još u mladosti mistički nastrojeni Adolf, satima stajao u Bečkom muzeju istorije umetnosti pred vitrinom u kojoj je bilo izloženo Longinovo koplje.

Pošto je Austrija postala deo teritorije Trećeg Rajha, Hitler je proglasio ovu relikviju “riznicom imperije“. I verovao je da će njime porobiti čitav svet. Započinjući drugi svetski rat, Hitler je slepo verovao u nepobedivu mističku silu relikvije. Postoji dokument koji potvrđuje da je 1945. godine naredio da se “Koplje sudbine” uputi podmornicom na Antarktik, ali to nije uspelo – jer je poslednjih dana rata relikvija sakrivena u jednom bunaru u Nirnbergu. Ovo tzv. “Koplje sudbine“, pronašli su Amerikanci i 1946. godine vratili u Austriju. Ali glasine o tome da je originalno koplje ostalo u SAD, a da se u Beču nalazi samo njegova kopija, kružile su sve do 2003. godine, kada je bilo sprovedeno brižljivo istraživanje relikvije. Pokazalo se da je ona koja je prošla kroz ruke mnogih vladara, koji su gajili ambicije o gospodarenju nad svetom – vrlo stara (VII vek), ali da predstavlja samo kopiju koplja Longinovog.

Istorija ovog koplja istražuje se od same Golgote. Do 13. veka ono se čuvalo u porodici Getardavank, a potom je relikvija prenesena u Ečmijadzinski hram. Monasi je čuvaju kao najveću dragocenost. Pomolivši se pored njega, verujući se isceljuju čak i od raka.

Druge kopije – relikvije, sačuvane u Vatikanu i Krakovu, pokazale su se još kasnijim kopijama. Naučnici su došli do zaključka da je istinsko koplje Longinovo samo ono koje se čuva u Jermeniji.

Postoji dokaz toga da je Hristu rana bila nanešena upravo tim kopljem. On je na znamenitoj Torinskoj plaštanici. Na žuto–beloj pozadini oslikan je mrko-crvenom bojom Njegov Lik i Figura sa tragovima rana.

Eksperti kriminalisti, proučavajući plaštanicu, ustanovili su da je čovek umotan u ovu tkaninu, zadobio ranu od koplja, dubine 4,5 centimetara između rebara. Po mišljenju lekara, koplje je probilo plućnu maramicu, plućno krilo i povredilo srce. Ispod rane na Plaštanici nađena je mrlja krvi, grupe A+.

Po mišljenju znalaca drevnog oružja, sudbinski udarac nije mogao biti nanet dugačkim i teškim rimskim kopljem “hasta” ili kopljem gardista (konjice), tzv. “pilumom”. Ovde se radi o tragu koplja tipa “lonhe”, koje su upotrebljavali legionari vojnih garnizona. Kao štoje poznato iz Jevanđelja, soldati koji su sprovodili kaznu, bili su legionari.

Koplje koje se čuva u Ečmijadzinu, tačno odgovara razmerama rane. Docnije je na njegovom šiljku bio prikovan krst. Ali ovo oružje je bilo iskovano još pre kazne nad Hristom!

Longinovo koplje se čuva na jermenskoj zemlji od 3. veka. Jermenija je inače bila prva država u svetu gde je hrišćanska religija postala državna, još 301. godine. Ečmijadzin u prevodu sa jermenskog označava “Mesto silaska Jedinorodnog”. Predanje kaže da je ovde proizišlo drugo javljanje Isusa Hrista posle Njegovog Vaskrsenja. Jermenska Crkva je svesna svoje misije čuvanja najveće hrišćanske svetinje i kroz sva vremena je bila verna Hristu.

Izvor: “Ruski dom”