PJESNIKOVA MOLITVA
Molim ti se, Gospode, da mi uzmeš pamet
koja mi o mojim zemaljskim dužnostima govori.
Preklinjem te, Bože, oslobodi me mudrosti
koja me je samo do sumnje dovela.
Htio bih da čujem, kroz sebe, šapat Tvoj,
ali mi moj razum i moja čula smetaju,
i ja čujem šum potoka, pjesmu ptica,
govor oružja u novom ratu.
Nemam snage, Premilostivi, da se sporim
sa onim što je davno osporeno,
objašnjeno, ispisano, u vjetar pušteno.
Snovi su mi pokidani, java rastresena,
za šta god da se uhvatim sve je lomno i nestvarno;
go i ubog samo beskrajno mislim i mislim –
a potrošene riječi zveče kao prazne posude
u koje gladni zaviruju crvenih očiju.
Sve mi uzmi, Bože, sve što smeta
da čujem Tvoje riječi kojima me koriš
pokazujući smisao ovog moga besmisla.