KRAJ SJENKE
Za fatamorganom se zadihasmo
U sjenku svojih silueta sjedosmo
Svoje rane bajonetama povezasmo
Na vatru ulje i vatru dolismo
Na trnje vlastitog stenja legosmo
Na postelje neobična stradanja
Sa sjenkom putovasmo, za svojim nejasnim siluetama
Gdje god idu — mi za njima
Slijedimo ih umornim koracima
Bježe nam a mi ih pratimo
Preko okeana i preko pustinja
Noći minuše
Mjeseci i godine
A mi za krajem sjenke tragamo
Za bljeskom sunca tragamo
Za bljeskom sunca –
Iza fatamorgane ga nalazimo
Za fatamorganom se zadihasmo
Napismo se mnogo i krčage napunismo
U mrtvim pustinjama bilje zalivasmo
Pa se pod plodovima savilo
Na pijesku vjetru dom sagradismo
Sa vjetrom ptica doletjela pjevala i odletjela
Od pustinjskog pijeska načinismo vrtove
Gdje čedne nade trepere
Ležasmo na trnju vlastitog stenja
I u sjenci svojih silueta
A sunce je i dalje iza polja fatamorgane