RODOLJUBIVA PESMA

rodoljubiva pesma

O Rode! Pun si krupnih i sitnih ružnih strasti,
Primljenih od otaca i rođenih u tebi;
Od njih te tuđa pomoć ne može nikad spasti,
S njima te k sebi svojski primio niko ne bi.

O Rode! Ti si malen, i sve je u tebi malo,
Rasturen, ni sam ne znaš dokle ti dopiru međe;
Ti brata svog ne poznaš, i malo ti je stalo
Što su međ vama staze sve bleđe i sve ređe.

O Rode! Nema nade da skorim drukče bude:
Nit imaš dosta snage da sam se preporodiš,
Nit nosiš svest u duši i ljubav cele grude,
Da s dušmanima mnogim svud jednu borbu vodiš…

Ja vidim rulju s brega gde juri da te skrha,
I gledam tebe kako nizbrdo i sam hrliš,
I nigde svetle tačke u viziji, – od vrha
Do dna, grančice nigde da rukom je obgrliš. –

Pa ipak, Rode, mi smo tu, i na sve spremni –
Volja nam naša raste s brojem nevolja tvojih,
I takvi, mi smo jači neg nebo i šar zemni,
Veruj u snagu, Rode, dobrih sinova svojih!