IZ TELEFONSKE GOVORNICE
Danas gotovo da i ne razgovaraš.
Ništa se ne događa.
Nema nikog da te povuče za jezik.
Ipak, izlaziš van, na ulicu, promatrati ljude.
Ženu modrih nogu i velikog trbuha
koja kupuje puding od vanilije,
djevojku koja sjedi na klupi,
a, malo kasnije
otključava crveni alfa romeo.
Oca koji razgovara sa svojim malim sinom
čiji te lik promatra sa druge strane stakla
telefonske govornice.
Ti otvaraš svoj mali telefonski imenik.
Tu su imena svih tvojih prijatelja.
Svi su oni negdje tu, u blizini, imaju svoje živote.
Idu na posao, jedu, vode ljubav, odmaraju se.
Možeš nazvati nekog od njih.
Mogli biste provesti ugodnu večer sa smijehom i bocama
vina.
Mogli biste se sjećati nečeg što je bilo i prepričavati
doživljaje.
Ipak, predobro te poznajem.
Nećeš nazvati nikog od njih.
Nećeš narušavati tišinu.