LIRIKA I ETNOS KOSMETA

Umetnik koji publici približava tradiciju i istoriju Srba, a samim tim i svetu istinu o Kosovu i Metohiji. Ljubomir Manasijević je srpski melod, kompozitor i tekstopisac, autor je znamenitih pesama pisanih u duhu naše etno muzike.

 

Ljubomir Ljuba Manasijević je rođen u Beogradu. Prvu patriotsku pesmu „Slobodo“ napisao je 1979. godine i tako nagovestio niz pesama u nacionalnom duhu.

ljubomir manasijević

Pesmu „Vostani Serbije“ komponovao je 1989. godine. Od 1991. godine započinje koncertno izvođenje autorske muzike, pisane na stihove srpskih nacionalnih i patriotskih pesama, i putuje po Srbiji, srpskim zemljama i gostuje kod Srba u rasejanju.

Od 1993. godine nastupa kao „srpski melod i pojac“ sa Srpskim teatrom Beseda, čiji je osnivač zajedno sa Momirom Bradićem, doajenom kruševačkog i srpskog glumišta. Autorske kompozicije Ljube Manasijevića sabrane su na tri CD-a, prvi „Vostani Serbije“(1990), na kojojem se nalazi i pesma „Oj, Kosovo, Kosovo“, drugi CD nazvan „Otadžbina Srbija“ (1992), nastao sa ciljem da podrži duh srpskog naroda u teškim trenucima. Treći „Iznad Istoka i Zapada“ rezultat je petogodišnjeg rada na srpskoj srednjevekovnoj tematici, u cilju oživljavanja srpske balade izgubljene u proteklim vekovima i u cilju slave duha Nemanjića.

Već 27 godina pesmom oplemenjujete i pronosite srpski duh po Srbiji i svetu?

– Godine 1990. snimio sam kasetu pod nazivom Vostani Serbije i započeo predstavljanje moje muzike koja je izražavala srpski duh, istoriju i kulturu. To je bio moj cilj i ideja vodilja.

Kosovo je za vas velika inspiracija i nadahnuće. Kako je i kada nastala pesma „Oj, Kosovo, Kosovo“ …?

– Kao što vidimo danas, Kosovo i Metohija su i za druge ljude koji znaju i prate istoriju i značajne događaje izuzetan pojam. Ja osećam i vidim tu jedan vanvremenski značaj. U vreme obeležavanja 600-godišnjice Kosovskog boja bio sam u manastiru Gračanica više dana jer sam sa svojim muzičkim programom imao čast da otvorim veliku izložbu “Kosovo, prvi prag Srbije“ velikog srpskog slikara Milića od Mačve. Čekali smo Vidovdan 1989. godine od jutra 27. juna dok su crkveni horovi pojali bez prestanka ceo taj dan do zore. Hiljade sveća obasjavale su svetu Gračanicu te noći. Bio je to prizor koji se pamti celog života. To je bila velika inspiracija za pesmu „Sa Kosova zora sviće“ (Oj, Kosovo, Kosovo“) koja je tada tako nastala.

Od kada su kosovskometohijski Srbi prognani sa Kosova i Metohije, stalno ste prisutni svuda gde vas pozivaju?

– Odazivam se kad god mogu, kada naši Srbi sa Kosova i Metohije imaju neki program i manifestaciju. Svaki takav susret mene ispunjava prijatnim osećanjem pripadnosti i zajedništva u ovom vremenu otuđenosti i svakodnevne borbe sa sveprisutnim teškoćama…

Ove godine ste Vidovdan dočekali u Rusiji. Gde ste gostovali sa kojim repertoarom i kakve su bile reakcije?

– Ove, kao i prošle 2016. godine, Vidovdan sam dočekao u Rusiji u gradu Kingisept kod Petrograda gde se podiže hram posvećen Sv.Knezu Lazaru. Posle jutarnje Liturgije, uveče sam održao koncert srpske muzike u svečanoj sali, sa etno pojcem Majom Aleksić i pratećim ansamblom Serbija. Težište je bilo kao što i priliči, na starim pesmama sa Kosova i Metohije kao i mojim pesmama novijeg datuma. Ruska publika je toplo i sa ovacijama pozdravila naše predstavljanje srpske muzike i pesme a posebno kada smo na kraju izvodili pesmu „Oj,Kosovo,Kosovo“ što je ostavljalo upečatljivo jak utisak. Takođe predstavio sam i pesmu koju sam napisao 2010.godine posvećenu Rusiji, koja nosi tu poruku naše genetske, bratske i duhovne povezanosti.

Napisali ste i komponovali pesme motivisane istorijskim činjenicama. Obrađujete teme vezane za gradove kao za vaš rodni Beograd, Prizren, Gradac… ?

– Uvek mi je bilo inspirativno da naše istorijske događaje opevam na svoj način a naši stari manastiri i gradovi su vazda bili centri istorijskih i drugih značajnih događaja. Tako su nastale pesme Prizren, Despotovac-beli grad, Prijezdina ljuba, Simonida san usnila, balada o kralju Urošu i Jeleni, Car itd.

Na čemu radite i šta novo planirate?

– Trenutno završavam etno kompakt- disk sa 10 numera od kojih su dve vezane za Kosovo i Metohiju: „Kosovka devojka“ i „Oj,Kosovo,Kosovo“. Pored prethodno snimljenih: „Kosovo“, „Car Lazare sitnu knjigu piše“, “Simonida san usnila“ i „Oj,Kosovo, Kosovo“ „Car“ , „Paž“ nova pesma „Kosovka devojka“ i najnovija koja još nije snimljena po nazivom „Metohija“, čine jednu nisku pesama posvećenih našoj svetoj kosovsko-metohijskoj zemlji u cilju očuvalja sećanja našeg naroda kao i podsećanja na to šta smo, ko smo i šta nam znači nasleđe predaka. Ostalih osam numera su moj izbor pesama iz različitih krajeva Srbije. U pripremi je takođe i knjiga „Srpska pesmarica“ sa mojim kompozicijama koje su nastale u ovom vremenu. Uskoro počinjemo sa probama mog ansambla“Serbija“ satavljenog od odabranih muzičara koji su izvanredni poznavaoci naše izvorne srpske pesme i muzike a to podrazumeva i prebogatu muzičku baštinu Kosova i Metohije. Cilj je da na koncertima predstavimo našoj publici u zemlji i inostranstvu a takođe ruskoj i drugoj stranoj publici, tradiciju i duh našeg naroda i da približimo svetu istinu o Srbiji i Kosovu-Metohiji.

Izvor: Jedinstvo

Autor: Slavica Đukić