ČUDO PRIRODE

Zemljoradnik iz Velike Plane, dvadesetdvogodišnji Života Ranković je u stomaku nosio blizance još davne 1923. godine i bio svetski medicinski kuriozitet. Ova pojava, u medicini poznata kao “Fetus in fetu” bila je poznata još s početka 19. veka, ali je Životin slučaj bio vrlo redak.

 

“Imao sam tri godine kada su roditelji primetili da mi na levoj strani, ispod rebara, raste neka gučina (guka, gučina, izraslina), naravno oni na to nisu obraćali pažnju jer nisam osećao nikakve bolove. I tako sam rastao ja, a rasla je i gučica, dok nije dostigla ovu veličinu. Pre nekoliko godina počeo sam onda osećati i bolove, ali sam trpeo, jer nisu bili veliki. Međutim, sad je tako savrežilo da ne mogu više da trpim ove muke pa sam došao kod vas u bolnicu za pomoć”.

u stomaku nosio blizance

Ovako je, početkom oktobra 1923. godine, dežurnim lekarima Opšte državne bolnice u Beogradu, opisao svoj problem dvadesetdvogodišnji Života Ranković, zemljoradnik iz Velike Plane.

Odmah je primljen na odeljenje “za unutrašnje bolesti” ali njegov slučaj, nakon dva dana, preuzima prof. dr Kostić (ovde nisam siguran da li je u pitanju Milivoje ili njegov brat Slobodan Kostić, obojica vrsni hirurzi) i prebacuje na hirurško odeljenje. Lekari su vršili razna ispitivanja, razmatrali i analizirali ovaj čudan slučaj, sumnjali su na mnoge bolesti i anomalije, ali ništa sa sigurnošću nisu mogli da tvrde. Tek nakon šest dana, kao i više konzilijuma, odlučili su da ga operišu.

Tim hirurga i tehničara, pod vođstvom prof. dr Kostića, počeo je sa operacijom tačno u 8:00, 20. oktobra 1923. godine. Nakon što su pacijentu otvorili trbuh pojavila se velika izraslina uvijena u kožastu opnu. Sve je izgledalo vrlo neobično i lekari su odmah znali da ispred sebe imaju do tada neviđenu anomaliju veličine fudbalske lopte.

Konstatuju da se izraslina nalazi u trbušnjoj duplji i da je sa njom srasla na dva mesta, s jedne strane sa trbušnom aidom (sa slabinom), a sa druge sa slobodnom trbušnom maramicom. Profesor Kostić, zapanjen slikom koju vidi, uz pomoć asistenata, počinje da podvezuje sve arterije koje je morao da preseče kako bi oslobodio “kesastu“ (kističnu, mehurastu) izraslinu. Nakon nekoliko sati mukotrpne i neizvesne operacije “guka je oslobođena i mogla se izvaditi iz bolesnikovog trbuha”.

Desetak lekara se okupilo oko pomoćnog stola na koji je prof. Kostić stavio izraslinu. Jedan od njih je dobio nalog da preseče spoljni omotač kese. U sali je vladala muka tišina, svi su sa nestrpljenjem pratili ruku mladog kolege koji je skalpelom počeo da seče. Najednom, ugledali su vrlo čudan prizor – iz kese je počela da kulja gusta, masna i prljava tečnost, a zatim se pojavio grumen kose pomešan sa čudnom, želatinstom, materijom.

Kada su razgrnuli tu masnu, ljigavu i gustu kosu, lekari su ostali zapanjeni – u njoj su pronašli dva mala zakržljala, degenerisana, deteta (fetusa). Na njima su se lepo mogli raspoznati pojedini delovi tela. Jedan plod je bio dugačak 25 cm, a drugi skoro upola manji. Na većem se jasno video donji deo glave, sa dva zuba u njoj, vrat, trup, leva ruka sa šest prstiju na šaci i sa šiljastim noktima na njima, desna noga i nesrazmerno jako razvijeno “muško obeležje”.

Na manjem plodu se mogla uočiti ljigava, masna glava, sa očima koje su zatvorene, vrat i jedna noga, dok su oba imala tvrdu unutrašnjost, za koju su lekari zaključili da su u pitanju određene, još nerazvijene, kosti. Ta dva fetusa su plivala u opni koja je krvnim sudovima bila spojena sa Životinim organizmom i na taj način se hranili i rasli sve dok svojom veličinom nisu počeli da potiskuju ostale njegove organe, a posebno dijafragmu, srce i želudac.

Međutim, ti plodovi, koje su lekari izvadili, nisu ništa drugo do nesuđena Životina braća. Naime, kada je Života začet, začeli su se i ovi fetusi, što znači da je bolesnikova majka nosila trojke. Ali još dok su plodovi bili u utrobi, Života je bio “jači” od svoja dva brata, nekako ih je nadvladao, “progutao”, te su ta dva ploda ostala u njegovom telu.

Ova pojava, u medicini znana kao “Fetus in fetu” (začetak u začetku) je bila poznata još od 1808. godine, ali slučaj Živote Rankovića je bio vrlo redak (kod nas sigurno prvi) i to iz dva razloga. Kao prvo, u njegovom telu nije nađen jedan već dva fetusa, tako da ta anomalija vodi poreklo od trojki, a ne blizanaca kao što je do tada, u svetu, bilo slučajeva, i drugo, oba njegova nesuđena brata dostigli su toliku veličinu u razvoju da je to stvarno retko, ako ne, i do tada, nezabeleženo.

O tome, koliko su truda, energije i saopštenja, naši lekari morali da ulože kako bi javnost umirili i razuverili da nije u pitanju trudan muškarac, već medicinski fenomen koji je stvarno jedinstven slučaj, ne treba posebno trošiti reči. Ovu okolnost je otežala i činjenica da je upravo tada, Životina supruga bila trudna, “sa stomakom do zuba” pa se narod krstio i komentarisao “trudan čovek i trudna mu žena”.

Dva dana nakon operacije majka mu je došla u posetu. Života je izgledao izmučeno i napaćeno, tražio je čaja da pije, što su mu medicinske sestre i donele, ali odmah nakon toga mu je pozlilo, grčevito se previjao po krevetu i nažalost, na majčinim rukama, ubrzo, izdahnuo.

Sa FB profila Živojina Žike Petrovića