RASUTI PORTRETI
U nama ugašena ognjišta gore
I zapaljene bogomolje svijetle
Na dlanovima našim
Neposijana polja niču
U nama se godovi gomilaju
Prerano posječenih stabala
Na usnama našim
Rascvjetavaju se neispričane bajke
Oči naše široke
Otvorene kapije nose
Mi smo sjeme na vjetru
Rasuti portreti po svijetu
ČOVJEK MOST
Bježao od hladnoće svijeta
U topla njedra mudrih knjiga
Grijao sleđeno srce
Između mekih stranica
Duša mu se odmarala
Na bijelim marginama
Na putovanja odlazio
Gradeći mostove i ćuprije
Nije pristajao na opšte mjesto
U velikoj praznini
Misao mu se lako
Za papir lijepila
Na uskom hrbatu
Ime mu se zlatilo
Prema čovjeku
I metaforu gradio