MUSKAT … KROKAN … 007

Poznato belo vino Muskat Krokan sa Bisernog ostrva i borba za to ko će vino da proizvodi i pravi. A odakle onda Muskat Krokan Orange koji pravi vinarija Stojanović Slankamen

 

Ako želite da snimite uzbudljiv triler i misteriju o nekom vinu ne postoji bolji zaplet i priča koja može da se zamisli kao što je to priča o sorti muskatnog belog vina koje se zove Muskat Krokan. To je sorta koja daje bela mirišljava vina dobre strukture i zlatne boje sa zelenim odsjajem.

Tajna odakle potiče sorta Muskat Krokan, uzbudljiv život koji je vodio grof Gedeon Rahonjci (1852-1929) koji je sortu doneo iz Afrike (jel to rekoše Afrička vinska sorta posadjena u ravnici?) i posadio na Biserno ostrvo na Tisi, jedina loza te sorte koja je preživela filokseru, epske priče kako je to vrhunsko belo vino bilo na dvorovima kraljeva, kako ga je Tito pio, kako su Putinu poklanjali boce, kako ta sorta ne može nigde drugde da uspe nego samo na malom parčetu zemlje Bisernog ostrva, kao i kriminalni zapleti pojedinaca, stranaca i države ko će da vlada prodajom Krokana je izvanredan materijal za filmski scenario.

Muskat Krokan orange vino Vinarija Stojanović

Biserno ostrvo se nalazi kod Novog Bečeja u Srbiji i prostire se na oko 980 ha zemljišta. Dvorac sa vinarijom i ekonomskim prostorijama na Bisernom ostrvu je gradio grof Gedeon Rahonci krajem 19. veka. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture. Nalazi se kod Novog Bečeja u prirodnom okruženju rukavca, tzv. mrtve Tise, pogodne za gajenje vinove loze. Sa svojih 650 jutara zemljišta grof Rohonci izvozio je u Nemačku i Rusiju probrano i lepo upakovano voće i Krokan vino kao cenjene proizvode sa svojim prepoznatljivim znakom. Ipak, slavu i novac su mu donele dinje koje je dobio ukrštanjem sorti turske ruže i istočne kraljice i nazvao ih Tiski biser a koje su se na mesečini presijavale kao biseri – otud i naziv mesta Biserno ostrvo. Ovog povrća u Evropi nije bilo, uspevale su samo na njegovom imanju na Bisernom ostrvu. Danas ova vrsta dinje ne postoji više.

I nema ekskluzivnije priče od toga da sam skoro pio jedinstveno vino „kojeg nema tako u svijet“ – Orange Muskat Krokan koji pravi jedna vinarija iz Slankamena.

Znači Krokan, koji se inače teško nalazi, pa još i Orange (narandžasti). To se zove zanimljiv vinsko životni samotok.

Za sve to je zaslužan Ivica Stojanović somelijer i gastronom, a pre svega i iznad svega osnivač etno grupe Teodulija, što zahteva stojeće ovacije, koji je ugostio mog prijatelja Djordja i mene u njegovoj mikro vinariji u Starom Slankamenu.

Ali o tome ćemo drugom prilikom šta radi vinarija iz Slankamena podrum Stojanović, sad je tema vino Muskat Krokan.

Sorta Krokan je podložna bolestima, osetljiva prema sivoj plesni i niskim temperaturama, zahteva svakodnevnu negu i ne postoji perspektiva da se sorta proširi i masovnije gaji. List je srednje veličine, petodelan, s oštrim zupcima, bobice su okruglaste, mase do grama, žuto-zelene boje, prepoznatljivog ukusa i mirisa. Peskovita podloga je nezamenjiva i na živom pesku može se gajiti i nekalemljena. Vino u širi sadrži 18 do 20% šećera, sadržaj ukupnih kiselina varira od šest do sedam grama po litru, a vino sadrži gotovo upola manje i šećera i kiselina.

FAMA MUSKAT KROKAN

Vinoljubci znaju priču o Krokanu, ostali mogu da pogledaju na internetu, jer afera Muskat Krokan traje par decenija. I moja malenkost je bila deo te afere, pa me je ispijanje ovog narandžastog nektara podsetilo na moju „ružnu prošlost“ – citiram golmana Partizana Stojkovića kad je pričao o svom bivšem klubu.

Naime, u fazi kada se kod nas počela dizati fama i priča o Krokanu, nakon 2000-e godine, najzaslužnija osoba za to je bila kontroverzna poslovna žena Vera Simić, koja je prodavala odlični Muskat Krokan sa Bisernog ostrva u vrlo lepoj boci. Ali ona nije bila vlasnik vinograda a ni vinarije, ali je nekako došla do tog vina i svojski se trudila da ga promoviše i monopoliše svoju trgovačku poziciju.

Elokventna, zanimljiva i eterična osoba velike energije, koja je svuda gde se pojavila energizovala javnost za i protiv. U to vreme je imala Krokan Business Klub, skup businessmena, lepih devojaka, spisateljica i uticajnih ljudi koji su se okupljali jednom u dve do četiri nedelje i na lepom mestu sedeli, pili vino, družili se. Bilo je tu i nekog programa ali je najbitniji bio networking. Tu sam na tim susretima upoznao brdo poznatih ljudi iz našeg jet seta i uživao u Muskat Krokanu, koje je tada bilo zaista odlično vino.

Stalno ponavljam da bela vina ne pijem, ali sam tada pio, tim pre što je vino otvaralo čakre svim prisutnima za bolje raspoloženje i druženje. Taj Muskat Krokan je bio super za druženje, brzo je delovao na žene, ma šta vi o tome zamišljali.

Mnogo je to bilo zanimljivije od redovnih i ritualno suvoparnih sastanaka Rotari kljuba u kome sam svojevremeno bio. Izuzimam tu večere koje je na Rotariju spremao profesor gastronomije Danijel Daljevic.

Zato rešim ja da energizujem malo svoje drugove rotarijance i dovedem za gosta Veru Simić Krokan da nam održi besedu o Krokanu. I beše to dobro!

Zapravo, rekao bih da je to bilo nezaboravno, jer je gdja Vera uspela da napravi vrlo energičnu atmosferu svojim estradnim nastupom i Versace garderobom u printu geparda.

Ko je bio na toj sesiji, zna o čemu se priča.

„Ko ne voli vino, žene i pesme, do kraja života ostaje budala” – grof Gedeon Rahonjci.

Posle toga su neka braća medju nama imala nešto protiv takvih gostovanja jer to po njima ne zida ispravni moralni kod budućeg srpskog malog gradjanina pa sam zbog toga i još nekih stvari odlučio da iluminiram iz rotarija i tu organizaciju lišim dobre zabave.

Ali mi je ostalo sećanje koje odmah budi smešak na gdja Veru Simić i njen Muskat Krokan, tim pre što je ona bila generator nekih nezaboravnih mitova i priča o Krokanu.

A jedan od njih je da Muskat Krokan ne uspeva nigde u svetu osim na Bisernom ostrvu.

Time što poredite ono što je Vera punila u boce pod nazivom Krokan, degradirate Ivicin rad i trud a pogotovo rezultat njegovog rada. Vera je imala pravo korišćenja imena a ne i vinograda, pa je pod imenom Krokan bilo svega u boci osim navedene sorte. Imao sam priliku da pijem Krokan i pre Vere i kao njen, i bio prisutan u raznim fazama njenog snalaženja za vino koje će puniti pod imenom Krokan.

Ovo što je Ivica Stojanović stvorio je vredno svake hvale i nema razloga da se poredi sa plagijatima – Miloš Kalapis, komentar sa FB o ovom članku.

Muskat Krokan Orange boca i vinarija Stojanović Stari Slankamen

Puno njih je pokušavalo da presadi lozu na neko drugo mesto ali bez uspeha. I inače je to osetljiva i teška sorta za gajenje, lako se razboli.

A onda je pre 10-ak godina jedan sveštenik iz Indjije uzeo sadnice Krokana sa Bisernog ostrva i posadio ih kod sebe, uz molitvu i Božiju pomoć, na svojoj zemlji u Slankamenu, iako su ga svi ubedjivali da to ne može da uspe. Kad nikome nije uspelo tek njemu neće.

Ali bi to dobro. Ono što nije moguće čoveku lako je Bogu.

I nastani se Muskat Krokan u Slankamenu. I Ivica Stojanović dobi od tog sveštenika vinograd da ga održava i da od njega pravi vino. I napravi Ivica Stojanović belo vino Krokan Muskat, pa narandžasto vino Muskat Krokan Orange, uz malo Tamjanike.

Sipao nam je to kao vino iznenadjenja, da pogodimo koja je sorta. Meni nešto jako poznato ali ne mogu da dokučim šta je, Muskat Krokan sam zadnji put pio pre 10 godina i zaboravio na njega, ali prijatelj Djordje, valjda ima bolju memoriju, pa je uspeo iz prve da pogodi sortu nakon malo razmišljanja.

Zato sam danas, sa smeškom, uzeo da pijem ponovo Muskat Krokan Orange. I bi to dobro.

Dobro je što jasno ističete da su u klimavoj priči o jedinstvenosti Krokana mnoge informacije samo mitovi. Najveći od njih je da krokan uspeva samo na Bisernom ostrvu, da je jedinstven i autohton. Nije i nije nikad ni bio. A odlično mu se zna i poreklo – roditelji su mu šasla i tamjanika (muskat beli). Danas ga ima malo, jer jeste osetljiv, ali ga ima i u Mađarskoj, Italiji, Francuskoj, pa čak i u Australiji. Sorta ima nekoliko naziva, a najčešće je poznata kao Muscat Fleur D’oranger. Kompletne podatke o sorti, sa svim sinonimima možete da nađete u međunarodnom katalogu vinove loze koji je dostupan on – line http://www.vivc.de/ ili u Wine Grapes enciklopediji.

Što se tiče gospođe Simić, teško da mogu da razumem šta je pozitivno u njenom delovanju oko krokana. Prodavala je ispodprosečno vino, od grožđa iz devastiranog vinograda u kome je bilo i rizlinga i još koječega, u flašama od prozirnog stakla zatvorenim najjeftinijim čepom od alogomerata. Govorimo o jednostavnom muskatnom vinu sa 11,5 % alkohola, koje se bar deceniju prodavalo sa istaknutom berbom 2004, stojeći na policama marketa pod svetlom i u toplom. A da se ne dotičemo raspalih betonskih bazena, sa kojih su stare staklene pločice odavno otpale u kojima je to vino pravljeno i stajalo…

Reputacija krokana je baš zato upropaštena, kao i mutnim delovanjem države i javnih organa oko poništenih privatizacija i političko – kriminalnih klanova koji su se otimali oko imanja. Rezultat je danas potpuno uništen dvorac, prastari zarasli vinograd i oksidirano smeće u violina bocama koje se još vuče po prašnjavim ćoškovima provinsijskih marketa, za nerazuman novac. I hrpa masnih laži oko sorte, u koje valjda ne veruju ni oni koji su ih izmišljali radi prodaje neukim predstavnicima „džet seta“. Nažalost. Pitanje je koliko vremena treba da prođe da neki Ljuba ili Ivica promene stvari – Igor Luković, komentar sa FB-a o ovom tekstu.

Zlatko Šćepanović