VATRA

Pored peći nije bilo nijedno drvo. Iz peći je izledalo kao da gori vatra. Čovek otvori peć i unutra su gorele tri sveće.

 

Beše to, davno…

vatra

Bio sam dečačić, tamo negde u Bačkoj.

U naše selo, neki direktor donese tastu prvi televizor. To ču naš dobošar Paja, pa razglasi selom.

Znate ono: “Čujte, i počujte!”

Celo selo krenu za Pajom dobošarem u kuću gazda Jakova, tako su ga svi zvali. U kući se osećala toplota i mirisi gulaša, štrudle sa makom, bosiljka i tamjana.

Kuća ožive, velika soba puna meštana i došljaka, postade premala. Bebe staviše na veliku peć u kojoj je tinjala toplota.

Deca sedoše ispod stola, pored stola, na pod i gledali su tu čudnu kutiju iz koje ljudi su pričali.

Kad je bio neki film, čuli su se pucnji, počeše deca da plaču, stariji da se skrivaju ispod stola. I počeše da pitaju one koje su ostali na stolicama: “Prođe li pucnjava?”

Gazda Jakov kao čuveni domaćin ponudi ljudima večeru kao slavsku trpezu. Beše tu svega, osim ptičijeg mleka. Mator sam, ali još uvek u ustima osećam miris tople čorbe od paradajza. Tako i druge večeri.

Trećeg dana, gazda Jakov i njegova žena Stana ostaviše ljudima večeru i rekoše: “Odosmo da spavamo, sutra imamo mnogo posla!“

Neko reče: “Naloži vatru!“, čoveku koji je sedeo blizu peći.

Pored peći nije bilo nijedno drvo. Iz peći je izledalo kao da gori vatra. Čovek otvori peć i unutra su gorele tri sveće.

Ljudi se raziđoše.

u gazda Jakovljevu kuću više nisu dolazili gosti.