NASILJE 

Kako nastaje porodično nasilje i zašto? Oblici porodičnog nasilja. Kako prepoznati nasilje u porodici? Koje su mere zaštitite od porodičnog nasilja?

 

Svi oblici nasilja kojima se ugrožavaju ili narušavaju fizički, psihički i moralni integritet ličnosti predstavljaju povredu jednog od osnovnih ljudskih prava sadržanih u Univerzalnoj deklaraciji Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, a to je pravo na život i bezbednost.

Nasilje u porodici je ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice.

Unutar porodično nasilje - Kako prepoznati nasilje u porodici

Pod nasiljem u porodici Porodični zakon predviđa sledeće radnje:

– nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede;
– izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu;
– prisiljavanje na seksualni odnos;
– navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14. godinu života ili nemoćnim licem;
– ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja sa trećim licima;
– vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje;

Imajući u vidu da je nasilje u porodici specifična vrsta nasilja koju učinilac vrši zloupotrebom moći, te da nasilje ugrožava osnovna ljudska prava i dostojanstvo žrtve, ali i svakog člana zajednice, potrebno je u društvu urediti postupanje i saradnju ustanova, organa i organizacija u situacijama nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima na jedinstven i sveobuhvatan način. Nasilje koje se čini prema članovima porodice ima specifične karakteristike u odnosu na nasilje učinjeno van porodice.

Nasilje u porodici uvek predstavlja zloupotrebu moći i kontrolisanje članova porodice koji imaju manje moći ili raspolažu manjim resursima. U većini društava, naročito u tradicionalnim i patrijarhalnim zajednicama, muškarci imaju znatno više moći – ne samo fizičke, već i ekonomske i društvene.

Konvencija Saveta Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. definiše nasilje u porodici kao svaki akt fizičkog, seksualnog, psihičkog i ekonomskog nasilja koje se dešava u okviru porodice ili domaćinstva ili bilo kog drugog partnerskog, odnosno intimnog odnosa, bez obzira da li nasilnik deli ili ne deli istu stambenu jedinicu sa žrtvom.

Vlada je 2005. godine usvojila Opšti protokol za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja, kojim je definisan celokupan proces zaštite dece od zlostavljanja i zanemarivanja, uključujući i zaštitu dece od nasilja u porodici. U tom opštem protokolu pod nasiljem u porodici se podrazumeva zloupotreba moći, poverenja ili zavisnosti unutar porodice, što ugrožava opstanak, bezbednost i dobrobit drugog člana ili članova porodice.

Uključuje različite oblike zloupotrebe, kao što su nasilje u partnerskom odnosu, zlostavljanje i zanemarivanje starijih ili drugih odraslih zavisnih osoba, zlostavljanje i zanemarivanje dece, zlostavljanje roditelja i prisustvovanje i izloženost nasilju nad drugim članom porodice.

Nasilje u partnerskom odnosu podrazumeva obrazac nasilnog ponašanja sadašnjeg ili bivšeg partnera uključenog u intimnu relaciju kao što je brak, vanbračna zajednica, druga emotivna ili seksualna veza ili kada su u pitanju osobe koje imaju zajedničko dete ili dete na putu da bude rođeno, iako nikada nisu živeli u istom porodičnom domaćinstvu.

Svaka 4. žena na Balkanu u nekom trenutku postaje žrtva nekog oblika porodičnog nasilja. U40% slučajeva nasilja u porodici, deca bivaju svedoci. Od svih ubijenih žena, 60% biva ubijeno od strane partnera. Od svih ubijenih muškaraca, 4% biva ubijeno od strane partnerke. Porodični dom je na prvom mestu kao najopasnije mesto po život žene.

Kako se prepoznaje porodično nasilje

Porodično nasilje u partnerskom odnosu uključuje različite oblike i manifestacije: Fizičko nasilje je namerna upotreba fizičke sile koja može da izazove bol, povredu, invaliditet ili smrt. Uključuje ponašanja kao što su grebanje, guranje, čupanje kose, trešenje, šamaranje, udaranje, šutiranje, griženje, davljenje, ubode, nanošenje opekotina, fizičko ograničavanje, premlaćivanje i ubistvo, ali ne isključuje i druge manifestacije.

Seksualno nasilje je seksualni akt bez saglasnosti ili mogućnosti izbora žrtve da da pristanak, nezavisno od toga da li se akt odigrao, zatim seksualni akt ili pokušaj tog akta kada osoba nije u stanju da se saglasi ili odbije učešće usled bolesti, invaliditeta, uticaja psihoaktivnih supstanci, uzrasta, odnosno usled zastrašivanja, ucene ili pritiska; bolan i ponižavajući seksualni čin. Zastrašivanje, ucene ili pritisci na učestvovanje u neželjenom seksualnom aktu uključuju korišćenje reči, gestova, predmeta ili oružja radi iskazivanja namere da se izazove bol, povreda ili smrt.

BioRelax gif -728x90

Psihičko nasilje je narušavanje spokojstva žrtve usled ponašanja, pretnji i primene metoda zastrašivanja sa ili bez upotrebe oruđa i oružja kojima se mogu izazvati telesne povrede. Uključuje ponižavanje žrtve, kontrolisanje njenog ponašanja, uskraćivanje informacija, posramljivanje i omalovažavanje, okrivljivanje, izolaciju od prijatelja i porodice, manipulaciju decom i omalovažavanje žrtve u roditeljskoj ulozi, onemogućavanje pristupa novcu i drugim dobrima koje utiče na mentalno i emotivno stanje žrtve.

Specifičan oblik psihičkog nasilja je kontrolisanje žrtve praćenjem odnosno uhođenjem, gde se ponavljano koristi uznemiravanje i zastrašivanje, kao što je proganjanje osobe, pojavljivanje na mestu rada ili stanovanja, uznemiravajući pozivi, pisma i poruke i uništavanje žrtvine imovine.

Ekonomsko nasilje je oblik psihičkog nasilja koje podrazumeva nejednaku dostupnost zajedničkim sredstvima, uskraćivanje ili kontrolisanje pristupa novcu, sprečavanje zapošljavanja ili obrazovanja i stručnog napredovanja, uskraćivanje prava na vlasništvo, prisiljavanje da se odrekne vlasništva, otuđenje stvari bez saglasnosti, ali ne isključuje i druge manifestacije.

Deca se smatraju žrtvama nasilja u porodici, ne samo kada ga direktno trpe, već i kada su izložena aktima nasilja koje jedan član porodice vrši nad drugim članovima kao svedoci. Svedočenje i izloženost nasilju traumatizuje decu, bilo da direktno posmatraju nasilje, ili čuju zvuke, udarce, krike iz neposredne blizine, kada znaju da se nasilje dešava ili se može desiti, odnosno kada naknadno vide posledice nasilja među članovima porodice.

Savremena saznanja potvrđuju da izloženost fizičkom, seksualnom ili psihološkom zlostavljanju i nasilju između roditelja ili drugih članova porodice ima ozbiljan uticaj na decu i druge naročito osetljive članove porodice. Takvo porodično nasilje i izloženost izaziva traumu i negativno utiče na razvoj deteta i bezbednost i položaj drugih posebno ranjivih članova porodice kao što su osobe sa invaliditetom, starijih članova porodice osoba sa određenim težim zdravstvenim i razvojnim problemima.

Najčešći uzroci pojave nasilja u porodici su:

– Problemi sa alkoholizmom i drugim oblicima zavisnosti (PAS, igre na sreću), psihička destabilizacija, materijalni i zdravstveni problemi mogu uzrokovati pad frustracione tolerancije koji često dovode do porodičnog nasilja.

– Nasleđeni model porodičnih odnosa, struktura ličnosti, nedovoljna edukovanost iz oblasti porodičnih odnosa

Mere zaštite od nasilja u porodici:

Za pomoć osoba se može obratiti opštinskom centru za socijalni rad koji ima ovlašćenja: pokretanje sudskog postupka, pomoć sudu u pribavljanju potrebnih dokaza, dostavljanje nalaza i mišljenja o svrsishodnosti tražene mere, urgentno zbrinjavanje i preduzimanje drugih mera.

Takođe, delo se može prijaviti policiji. Postupak za zaštitu od nasilja u porodici se pokreće tužbom.

Tužbu za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici, kao i za produženje mere zaštite od nasilja u porodici mogu podneti: član porodice prema kome je nasilje izvršeno, njegov zakonski zastupnik, javni tužilac i organ starateljstva.

Mere zaštite od nasilja u porodici:

– izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
– izdavanje naloga za useljenje u porodični stan ili kuću, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
– zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti;
– zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice;
– zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice. Ove mere određuje sud.

Pružimo pomoć osobama koje su izložene nasilju. Prevencija nasilja u porodici obuhvata podizanje edukativnog nivoa iz oblasti porodičnih odnosa, zdravih stilova života i načina komunikacije u porodici kao i dosledno sankcionisanje nasilničkog ponašanja.

Milan Popović

Izvor: Priroda na Dar