IZBEGAO STRELJANJE

Emotivno pismo Dostojevskog, adresirano na njegovog brata, napisano je po odlasku na izvršenje petogodišnje kazne zatvora. Tek po svom zatvorskom iskustvu, Fjodor Mihajlovič napisao je svoja najznačajnija dela.

 

Pre tačno 170 godina, znameniti ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski je bio pred streljačkim stojem. Dostojevski je bio član zavereničke grupe tzv. „Petraševac“ koja je podigla bunu protiv cara.

pismo dostojevskog

Pred samo izvršenje kazne pročitano je pomilovanje i izrečena kazna prinudnog rada i progonstva u Sibir.

Ovako je glasilo pismo Dostojevskog bratu nakon pomilovanja:

„Skinuli su sve sa nas i umotali nas u pokrove i tako su nas držali skoro dvadeset minuta na hladnoći od minus 22 stepena… Ne sećam se da sam osećao hladnoću.

Prozivali su po troje, ja sam bio u drugoj grupi i ostajalo mi je da živim još najviše jedan minut. Setio sam se tebe, brate, svih tvojih; u poslednjem trenutku ti – i samo ti! – si mi bio u mislima, tek tada sam postao svestan koliko te volim, brate moj mili! Uspeo sam i da zagrlim Pleščajeva i Durova, koji su bili pored mene, i da se sa njima oprostim. Najzad su dali znak lupom u doboš, one što su bili privezani za stub vratili su u stroj i pročitali nam da nam Njegovo Imperatorsko Veličanstvo poklanja život. Zatim su sledile prave kazne. Samo Paljm je oslobođen i vraćen u armiju u istom činu.

Sada su nam rekli, ljubazni brate, da moramo danas ili sutra krenuti na izdržavanje kazne.

Zar nikada više neću uzeti pero u ruke? Ja mislim da ću kroz četiri godine dobiti neku mogućnost. Slaću ti sve što napišem, ako bilo šta napišem. Bože moj! Koliko će likova koje sam ja doživeo i stvorio, propasti, zgasnuti u mojoj glavi ili se kao otrov razliti mojim krvotokom. Pa ako ne bude moguće pisati, ja ću propasti. Bolje bi bilo i petnaest godina zatvora, ali sa perom u ruci“, napisao je u emotivnom pismu između ostalog Fjodor Dostojevski.

Dostojevski je pušten iz zatvora pet godina kasnije, a zatim je napisao klasike kao što su „Zločin i kazna“ i „Braća Karamazovi“.