BESKUĆNICI ILI VRATA OD USUDA
Povremeno se vrata odškrinu i ulaze oni koji su spremni i brzi, a oni koji su uvijek zaokupljeni nečim što im odvraća pažnju od tih rijetkih i kratkih trenutaka.
Na Badnjak su se vrata zatvorila i više se nije moglo ući. Oni koji su ostali pred vratima postali su beskućnici.
Mirisao je bakalar koji se na mala vrata uvukao u Badnju noć i držao ključ ugođaja u svojim rukama.
Sjedenje za blagdanskim stolom skupo se plaća, ponekad postaje dug koji će se otplaćivati do zadnje ure u kojoj je sjećanje na razloge zaduživanja već odavno uvenulo.
O tome se ne govori, to je poker na svlačenje i tko izgubi, ostaje gol pred vratima.
I rituali su ostali goli, trepere pod uličnim svjetlima, sad kad su goli, vidi se kako su krhki i nisu mogli spasiti od propadanja one koji su se preslabo suprotstavljali.
Povremeno se vrata odškrinu i ulaze oni koji su spremni i brzi, a oni koji su uvijek zaokupljeni nečim što im odvraća pažnju od tih rijetkih i kratkih trenutaka, stoje i dalje pred zatvorenim vratima i obećavaju si da će ubuduće biti pažljiviji.
U trenutku kad je postalo jasno da je kroz zatvorena vrata nemoguće proći više ikada, koljena su im se rasplakala od klečanja, a riječi izvaljene na leđa kao insekti mašu nemoćno tankim nožicama, uzalud.
Mogu se riječi svakako preslagivati, ali se vrata više neće otvoriti.