I DJEDU SA NEBA PALO
Djedu se činilo da cijelim tijelom osjeća mir i miris prirode, kad pred njega bup. Iznenadi se.
Sve što pane, najčešće se razbije, slomi. Uvijek nekom ostane da zažali. Ali ovo, da kokoška pane sa neba i živa ostane, bi poseban doživljaj.
Vikendica podalje u šumi gdje sve moraš čuvati od divljine pa i sebe. Djedu se činilo da cijelim tijelom osjeća mir i miris prirode, kad pred njega bup. Iznenadi se.
― Bože, mi pomozi! Da vidiš, baba, ovaj odozgo počeo da nam vraća kokoške.
Baba požuri da i ona ovjeri priču. Zagleda sirotu kokošku.
― Ne dade se orlu da ruča. Evo joj želudac rasporen. Aaaa. Smijem li je ušiti?
Sva važna prikrpi je ručnim koncem, i pomože kokoški da ozdravi.
Ubrzo je Bjelka i pronijela. Radovali su se tome jajetu kao da im je baš, ono trebalo, i kao da se tu stvarno našla da zamijeni one koje nisu imale sreću da ispanu.
Đed bi to često pripovjedao ističući:
― Nek i meni nešto s neba pane.