POREKLO PRAZNIKA

Da bi ispunili Mojsijev zakon, Marija i Josif doneli su mladenca Isusa u hram Jerusalimski, a za žrtvu prineli su dva golubića.

 

Po Mojsijevom zakonu, svi jevrejski roditelji bili su dužni da svoje prvence, (to jest prve sinove), u četrdeseti dan posle rođenja, donesu u hram radi posvećenja Bogu. Pri tome se praktikovalo, da se u zahvalnost Bogu, prinese žrtva. Taj zakon je bio ustanovljen kao sećanje na izlazak Jevreja iz Egipta – oslobođenje od ropstva, na tadašnje spasenje prvenaca jevrejskih od smrti.

doneli isusa

Da bi ispunili taj zakon Mater Božija i Josif doneli su mladenca Isusa u hram Jerusalimski, a za žrtvu prineli su dva golubića.

U to vreme u Jerusalimu je živeo starac, po imenu Simeon. On je bio čovek pravedan i blagočestiv, i očekivao je dolazak Spasiteljev. Njemu je bilo predskazano Duhom Svetim, da on neće umreti, dok ne vidi Hrista Gospodnjeg. Simeon je dugo čekao ispunjenje obećanja Božijeg. Po predanju on je živeo oko 300 godina. I eto, tog dana, po uputstvu Duha Svetoga, on je došao u hram. I kada su Marija i Josif doneli Mladenca Isusa, Simeon je sreo Mladenca (sretenje znači susret), uzeo je Njega na ruke i, slaveći Boga, rekao:

„Sada otpuštaš slugu Tvog, Vladiko, po reči Tvojoj, s mirom; jer videše oči moje spasenje Tvoje, koje si ugotovio pred licem sviju naroda – svetlost da prosvećuje neznabožce, i slavu naroda Tvojega Izrailja“.

Ovim rečima Simeon sa radošću govori: „sada Ti, Vladiko, otpuštaš mene, slugu Tvog (iz ovog života u drugi), po reči Tvojoj (saglasno Tvom obećanju), s mirom (spokojno), jer su oči moje videle spasenje, koje si Ti ugotovio za sve ljude“.

Rođenog Gospoda, Simeon naziva: „svetlost da prosvećuje neznabošce“ (idolopoklonike) – to jest sva plemena i narode, i „slavom naroda Svojega“, tojest Izrailja. Postoje dva Izrailja: starozavetni i novozavetni. U Starom Zavetu to je bio izabran narod jevrejski ili izrailjski, a u Novom Zavetu – sav verujući svet hrišćanski.

A Josif i Mater Božija divili su se rečima Simeonovim. Simeon ih je blagoslovio i, obrativši se Božijoj Materi, predskazao Joj o mladencu: „Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju. A i Tebi Samoj probošće mač dušu“, što je značilo, da će Ona Sama preživeti veliku žalost za Sinom Svojim, kada On bude stradao.

Tu, pri hramu, bila je blagočestiva udovica Ana proročica, od osamdeset četiri godine, služeći Bogu postom i molitvom dan i noć. I ona je prepoznala Spasitelja i, došavši, slavila je Gospoda i govorila o Njemu svima u Jerusalimu, koji je očekivao dolazak na zemlju Hrista Spasitelja.

Ispunivši sve, što je sledovalo po zakonu, Božija Mater sa Mladencem i Josif, vratili su se svom domu.

Ovaj događaj, kada su sveti Simeon i Ana sreli i proslavili u hramu Mladenca Hrista, kog su doneli Božija Mater i Josif, naziva se praznikom Sretenja Gospodnjeg, tj. susretanja Gospoda; i praznuje se u sv. Pravoslavnoj crkvi, kao jedan od velikih praznika, 2-og februara (15. februara po novom).

Pravedni Simeon naziva se Bogoprimcem, tojest onim koji je primio na svoje ruke Boga Spasitelja.