PAGANSKO U VERI

Kako pomoći pokojnima i šta sve treba činiti za upokojene? Ovim pitanjem u pravoslavlju bavio se sveti arhiepiskop Jovan Šangajski.

 

Danas se u našem narodu stavljaju nekakvi paganski običaji, iznad onog što je naša Pravoslavna Crkva odredila šta treba činiti za upokojene.

činiti za upokojene

Od mnoštvo tix nepotrebnih, najčešći su:

– trpeza pre ili posle same sahrane često liči kao na kakvim veseljima(izobilja raznog jela i pića), a da se pri tome ne vodi računa da li treba posna ili mrsna hrana;

– kupuju se venci i buketi cveća, daruju se ljudi koji prisustvuju sahrani (peškirima, košuljama…), a to nema nikakv značaj osim bezpotrebnih troškova;

– umesto sveća voštanica, prinose se parafinske;

– četrdesnica se svodi na nekakvo pagansko prinošenja ovna dušnog;

– na samom grobu se prave pirovi, pri čemu se na grob iznose razna jela i pića…

Ono što je Bogougodno i što koristi dušama naših pokojnih jeste molitva, milostinja i dobra dela.

Molitva naša lična, a pre svega parastosi i pomeni i navažnije je pominjanje na Svetim Liturgijama (proskomidija).

Naša Crkva je odredila posebne dane koji su posvećeni molitvi za umrle, a to su zadušnice i svaka subota je dan koji je posvećen mrtvima.

U navedene dane se izlazi na groblja ili se u hramovima obavljaju parastosi ili pomeni.

Za parastos se prinosi žito, vino, pogača, med i sveće voštanice.

„Ništa bolje ni više ni ne možemo da uradimo za umrle, osim da se pomolimo za njih pominjući ih na Liturgiji. To im je uvek potrebno, naročito u prvih četrdeset dana kad duša umrlog traži put ka večnim naseljima. Telo tada ništa ne oseća: ono ne vidi okupljene bližnje, ne miriše cveće, ne čuje Nadgrobne govore. Ali duša oseća molitve koje se za nju uznose, zahvalna je na njima i bliska je duhovno sa onima koji se mole“.