KORELACIJA DVE BOLESTI

Masnoća se može akumulirati u plućima ako imate prekomernu težinu, što povećava rizik od razvoja astme, kažu najnovija istraživanja o posledicama gojaznosti.

 

Istraživači se uglavnom slažu da su gojaznost (bolest koju karakteriše prekomerna količina telesne masti) i astma (hronično respiratorno stanje koje karakterišu poteškoće sa disanjem) usko povezane.

masnoća u plućima

Nažalost, veza između njih dvoje je slabo razumljiva. Neki naučnici veruju da gojaznost vrši direktan pritisak na pluća, dok drugi sugerišu da zapaljenje povezano sa gojaznošću pogoršava astmu.

Novo istraživanje sugeriše još jedan mogući pokretač astme: masnoća u plućima. Objavljeno u „European Respiratory Journal“, ovo istraživanje pokazalo je da osobe sa prekomernom težinom ili gojazne osobe sa astmom imaju veću količinu masti u svojim disajnim putevima.

Ova nakupina masnoća u plućima mogla bi polako da promeni strukturu disajnih puteva pacijenata, efikasno povećavajući rizik od pojave astme. Osim toga, pacijenti sa višim indeksom telesne mase (BMI) akumulirali su više masti u plućima. Ovo dalje podržava ideju o nakupljanju masti kao mogućem pokretaču astme.

Masne naslage u plućima

Vodeći autor Džon Eliot, inače viši istraživač u bolnici „Sir Charles Gairdner“ u Pertu u Australiji, kaže da su on i njegove kolege primetili da su uzorci pluća koje su proučavali imali masno tkivo izgrađeno duž zidova disajnih puteva.

Da bi utvrdili da li su masna tkiva povezana sa telesnom težinom, proučavali su post mortem uzorke tkiva disajnih puteva 52 osobe. To uključuje 16 osoba koje su umrle od astme, 21 osobu koja je imala astmu, ali su umrle od drugih uzroka i 15 koje nisu imali istoriju astme pre svoje smrti.

Istraživači su proučavali uzorke tkiva pod mikroskopom i koristili boje za vizualizaciju struktura disajnih puteva. Otkrili su da se masno tkivo akumuliralo duž disajnih puteva među uzorcima u sve tri grupe.

Oni su zatim uporedili ove podatke sa BMI svake osobe.

Njihova analiza otkrila je da je nakupljanje masti direktno proporcionalno BMI, što znači da oni koji su imali veći BMI takođe imaju veću količinu masnih tkiva u zidovima disajnih puteva. Slično tome, ljudi sa niskim BMI imali su malu količinu masnih tkiva duž disajnih puteva.

Eliot i njegove kolege su sugerisali da su masna tkiva mogla izmeniti normalnu strukturu disajnih puteva, stvarajući upalu u plućima i značajno povećavajući rizik od astme.

BioLiver kapi za jetru

Pored toga, masno tkivo podrazumeva ograničen protok vazduha. Ovo bi moglo da objasni prevalenciju simptoma povezanih sa astmom kod gojaznih ljudi, rekao je koautor Piter Nobl, vanredni profesor na Univerzitetu Zapadna Australija.

Ovi nalazi sugerišu da bi terapije gubitka težine mogle samo da smanje rizik od nastanka astme, kao i da olakšaju simptome povezane sa astmom kod ljudi sa prekomernom težinom ili kod gojaznih osoba. Sledeći korak je sprovođenje više studija kako bi se potvrdili ovi nalazi.

U međuvremenu, zdravstveni radnici trebalo bi da ohrabre svoje pacijente sa astmom da održavaju zdravu težinu, rekao je Tjeri Trusters, predsednik Evropskog respiratornog društva koji nije bio uključen u studiju.

Dve isprepletene bolesti

Tokom poslednjih nekoliko decenija naučnici su sve više prihvatali ideju da su gojaznost i astma povezane jedni sa drugima, dobrim delom zahvaljujući brojnim studijama na tu temu.

U stvari, stope gojaznosti su sada veće kod osoba sa astmom i astma takođe postaje sve rasprostranjenija među osobama sa prekomernom težinom ili među gojaznim osobama.

Dok se naučnici kreću sporim tempom kada je reč o razumevanju ćelijskih mehanizama koji ih zajedno povezuju, postojeće studije i nova istraživanja pružaju neprocenjiv uvid u to zašto su ove dve bolesti na neki način povezane.

Na primer, studija iz 2018. objavljena u časopisu „Pediatrics“ otkrila je da je gojaznost glavni, ali i preventivni faktor rizika dečje astme. Studija, koja je obuhvatila nešto više od 500.000 dece, pokazala je da ona deca koja imaju prekomernu težinu imaju 8 do 17 odsto veći rizik od astme u poređenju sa decom normalne težine.

Dalje, procenjuje se da se 23–27 odsto novih slučajeva astme kod dece sa problemom gojaznosti može direktno pratiti do pojave debljanja. Gojazna deca takođe su se suočila sa 26–38 odsto većim rizikom od pojave astme.

U međuvremenu, drugi izveštaj za 2018. pokazao je da je velika verovatnoća da će i gojazna deca i gojazni odrasli razviti težak oblik astme nego njihovi vršnjaci normalne težine.

Iako veza između gojaznosti i astme i dalje zahteva detaljnije ispitivanje, postojeće studije do sada približavaju istraživačima razumevanje kako gojaznost i astma utiču na razvoj jedno drugog, kao i činjenicu kako bilo koja bolest može da bude sprečena.