POLIMERNE ČESTICE U KRVOTOKU

Pronađena mikroplastika u ljudskoj krvi morala je da uđe, po svemu sudeći, iz hrane ili je unosimo kada pijemo tečnost.

 

Nedavno je, kako je pisao britanski „Gardijan”, prvi put u ljudskoj krvi otkrivena mikroplastika poreklom iz boca za piće, upakovane hrane i plastičnih kesa.

mikroplastika

Istraživači sa Vrije univerziteta u Amsterdamu u Holandiji su analizirali uzorke krvi 22 učesnika, a 80 odsto njih sadržalo je plastične čestice. Evo šta je pronađeno:

PET plastika (polietilen tereftalat), koja se prvenstveno koristi kao ambalaža za bezalkoholna pića, sokove i vode, pronađena je u 50 odsto uzoraka.

Polistiren, koji se obično koristi u prehrambenoj industriji kao pribor za jednokratnu upotrebu, šolje i posude, pronađen je u 36 odsto uzoraka.

Polietilen, koji se koristi za namirnice i kese za smeće, otkriven je u 23 odsto uzoraka.

„Ovo istraživanje je prva indikacija da imamo polimerne čestice u krvi i svakako treba da budemo zabrinuti zbog toga”, rekao je za „Gardijan” Dik Vethak, istraživač ekotoksikolog.

Ta plastika je odnekud morala da uđe u krvotok, dakle, po svemu sudeći, mi jedemo mikroplastiku koja je u hrani ili je unosimo kada pijemo tečnost.

Prošle godine je po prvi put mikroplastika nađena u ljudskom izmetu, šta svakako dovodi do zaključka da je zagađenje plastikom veoma rašireno i predstavlja potencijalnu opasnost po zdravlje. Mikroplastika predstavlja svaki komadić plastike manji od 5 mm, a često je toliko sitna da je veličine prašine. Nastaje prirodnim raspadanjem plastičnog otpada delovanjem sunca, vetra i vode.

Plastika je oko nas već čitav vek. U svim sferama života. Sve oko vas i na vama sadrži plastiku. I taj telefon koji držite, tablet ili računar je od plastike. Ambalaža maltene svih namirnica takođe. Ako ste mislili da su biorazgradive flaše, kese i drugi plastični proizvodi rešenje problema, ne bih rekla. Intenzivan uzgoj hrane svakako zahteva plastenike, ali i transport i prodaja nameću potrebu za plastikom.

Da bi se otpad bezbedno razgradio, on ne sme kao takav da završi u prirodi, jer se raspada u sve manje komadiće i dobijamo mikroplastiku koja lako dospeva u reke i mora (plastika je laka) ili je vetar nosi poput prašine, pa odatle ulazi u organizme (životinje i biljke) koji u njima ili oko njih žive, a odatle stiže i nama na trpezu.

Pre desetak godina je nakon saznanja da je BPA, bisfenol A supstanca koja se dodaje plastici, kancerogen pokrenuta akcija da se BPA izbaci iz svih proizvoda od plastike. Pitanje je koliko je drugih komponenti plastike opasno po zdravlje, a hteli, ne hteli – u nama već postoji mikroplastika.

Istraživanje iz decembra 2021. utvrdilo je da osobe sa inflamatornom bolešću creva (IBD) imaju više mikroplastike u stolici od zdravih ljudi. Istraživači su istakli da ovi nedavni nalazi podstiču dodatna pitanja o tome koliko može biti opasno izlaganje mikroplastici.

Oni su takođe naglasili: „Ako plastične čestice prisutne u krvotoku zaista prenose imune ćelije, postavlja se i pitanje da li takva izloženost potencijalno može uticati na regulaciju imuniteta ili na predispoziciju za bolesti sa imunološkom osnovom?”

U mesecima i godinama koji dolaze sigurno će se naći mnogi dokazi o povezanosti plastike i nekih drugih bolesti. Ne bi trebalo da čekamo skrštenih ruku da se to desi, već treba da tražimo rešenje. Reciklaža plastike svakako umanjuje negativan uticaj na životnu sredinu i treba je praktikovati gde je god to moguće. Ovo više nije stvar pojedinca nego društva i planete u celini. Da li je moguća budućnost bez plastike?

Izvor: Politika.rs