JUTRO

U zaleđini jezera dižu se guste šume i zeleni voćnjaci. Zvuci jutra su sve jači i raznovrsniji. Od obližnjih kuća čuje se lavež psa i pjevanje pijetla.

Iznad planinskih obronaka na istoku probijaju se zrake sunca i kao zlatna prašina padaju po jezeru.

Prozirna, bijela magla se diže sa površine vode i poput balerina u bijelom klizi svjetlucavim podijumom. Sve izgleda tako nestvarno i čarobno. Voda kao da gori, treperi i svjetluca, a pramenovi magle igraju neku svoju čudnu igru po njoj.

Tišinu prekine par patki koje, nečim uplašene zaklepte svojim nježnim krilima i polete iznad same vode.

Ostrvo na sredini jezera izgleda kao srednjevjekovni dvorac. Na trenutak se kroz maglu ukažu obrisi ostrva obraslog sitnim rastinjem i trskom, a onda utonu u maglu. Nakon kratkog vremena ukaže se druga strana ostrva, pa se i ona izgubi, kao da se kao malo dijete igra žmurke.

Na starom drvenom čamcu privezanom za krivu vrbu, mirno, kao da spava, stoji čaplja. Sitni talasi ljuljuškaju čamac, što prija pospanoj ptici.

Na travi pored jezera blistaju biseri jutarnje rose, svjetlucajući čas zlatnim odsjajem sunca, čas bjeličastim odsjajem izmaglice.

Nad jezero se nadvile visoke jošike, zanesene svojom ljepotom ogledaju se u njemu. U krošnjama ptice pjevaju na sav glas, radujući se novom jutru.

Brda na drugoj strani jezera nikla iz vode protežu se prema suncu koje ih miluje svojim toplim zracima.

U zaleđini jezera dižu se guste šume i zeleni voćnjaci.

Zvuci jutra su sve jači i raznovrsniji. Od obližnjih kuća čuje se lavež psa i pjevanje pijetla.

Rodio se još jedan dan iznad zvorničkog jezera.